IKEA: Šansa ili prijetnja za domaće kompanije?

Struka se slaže da je dolazak IKEA-e nesumnjivo pozitivna vijest za krajnje potrošače, no sa zabrinutošću iščekuju svoju šansu (Petar Glebov / Pixsell)

Piše: Tomislav Šoštarić

Nakon dugog perioda odgađanja zbog administracije i birokracije, IKEA je u četvrtak otvorila svoju robnu kuću u Rugvici kod Zagreba, prvu u regiji. I to prvenstveno na radost potrošača, od kojih mnogi kažu da su godinama čekali na to.

A njihova očekivanja onakva su kakva se obično i postavljaju pred IKEA-u – dobar dizajn, kvaliteta proizvoda i prihvatljiva cijena.

“Očekujem niže cijene i drugačiji asortiman, a konkurencija uvijek smanji i cijenu, tako da, čim je veća konkurencija, manje su cijene, a veća ponuda”, rekao nam je Igor, jedan od prvih posjetitelja.

Cilj IKEA-e u prvoj godini je privući u zagrebački centar dva i pol do tri milijuna posjetitelja i ostvariti blizu 60 milijuna eura prometa, te u konačnici biti broj jedan na ovom tržištu. 

Radi se o investiciji od 98 milijuna eura, a IKEA je u Zagrebu zaposlila 350 osoba, od kojih su mnoge taj posao jedva dočekale.

Problem cjenovne nekonkurentnosti

Hrvatske proizvođače u odnosu na IKEA-u muči cjenovna konkurentnost, zbog čega je taj proizvođač u startu u prednosti.

“Konkurentnost je prvi problem. Da bi se radilo s globalnim tvrtkama, naša kalkulacija je nategnuta, visoko je porezno opterećenje, davanja državi i troškovi rada u odnosu na konkurenciju iz, primjerice, Poljske, Rumunjske, Češke, Slovačke i zemalja Dalekog istoka, koji rade za velike igrače”, pojasnio je Jelčić.

 

“Ja doduše nisam prije bila nezaposlena, nego sam upravo završila fakultet i dobila posao ovdje, to je super”, kaže zaposlenica Matija Kalistović.

I dok su kupci i zaposlenici zadovoljni, dolazak IKEA-e još od kada je najavljen prije više godina izazivao je nelagodu kod domaćih proizvođača namještaja.

Zabrinutost i očekivanje

Obično se kalkuliralo o tome predstavlja li IKEA za njih prijetnju ili šansu. Danas, kako kaže Zdravko Jelčić, predsjednik Uprave najvećeg hrvatskog proizvođača masivnog namještaja “Spin Valis” iz Požege i ujedno predsjednik Udruženja drvno-prerađivačke industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), IKEA kod njih izaziva zabrinutost, ali i očekivanje.

Jelčić se slaže da je dolazak IKEA-e nesumnjivo pozitivna vijest za krajnje potrošače i Hrvatsku kao otvoreno tržište EU, no ističe procjene prema kojima bi IKEA mogla preuzeti od 10 do 20 posto tržišnog udjela u tom segmentu industrije u Hrvatskoj.

Stoga su velika očekivanja domaćih proizvođača koji se nadaju uskoj suradnji s IKEA-om, od koje bi imali goleme koristi i koja bi za njih predstavljala veliku šansu za zaradu, ali i izlazak na ‘veliku pozornicu’.

“Kad se uđe u suradnju s IKEA-om, kada se nađe kvalitetan proizvod, tu se onda radi o velikim količinama, to je visokoserijska proizvodnja, koja je jeftinija i to onda nije lokalno, nego europsko i globalno tržište”, ističe Jelčić.

Razgovori o novim saradnjama

U Hrvatskoj trenutačno, već desetljećima, samo tvrtka “TVIN” iz Virovitice redovito surađuje s IKEA-om.

Jelčić kaže da se u Udruženju trude osigurati nove suradnje, te su obavljeni razgovori nekoliko desetaka zainteresiranih proizvođača s predstavnicima IKEA-e, kako bi se omogućili novi izvoz, proizvodnja i radna mjesta.

Razgovori traju i dalje, a s nekim tvrtkama, nakon ‘grupnih’ sastanaka, IKEA pregovara i pojedinačno, a jedna od njih upravo je i “Spin Valis”.

Razgovore o suradnji potvrdio je i glasnogovornik IKEA-e za jugoistočnu Europu Igor Štefanac, koji se nada da će uskoro moći izvijestiti i o nekom novom sklopljenom ugovoru s hrvatskim proizvođačima.

Štefanac ističe da domaćih dobavljača nema onoliko koliko bi neki htjeli, ne zbog kvalitete proizvoda domaćih tvrtki, koja, kako kaže, nije sporna, nego zbog kvantitete.

Zaspali u razvoju

Hrvatskim proizvođačima nedostaje orijentacija na kvalitetno, ekološko, certificirano ili domaće. Takve kampanje u svijetu, kaže, donose dobar uspjeh, ali hrvatske tvrtke nemaju sredstava za financiranje i osmišljavanje takvih skupih kampanja.

Stoga bi, smatra Kavran, bilo dobro ugledati se na institucije EU koje kroz niz programa potiču hrabre poglede u budućnost i kreiraju razvojno i inovativno okruženje. 

“Tu je odgovornost industrije najveća. Zaspali smo u razvoju, ali odgovornost dijeli i vlast koja to nije prepoznala”, ističe Kavran.
 

Problem kvantiteta, ne kvaliteta

“Ove industrije imaju određene probleme, na koje mi ne možemo utjecati, kapaciteti, konkurentnost, moraju se natjecati s velikima iz drugih zemalja, robnih kuća ima puno na puno kontinenata, a nama nije u interesu da proizvodimo za jednu dvije ili tri robne kuće, nama su potrebni proizvođači koji mogu velike količine isporučiti za što veći broj broj robnih kuća”, objašnjava Štefanac.

Odbacujući kritike koje su se ranije mogle čuti, kako IKEA, zapravo, nije ‘zagrijana’ za suradnju s domaćim proizvođačima, Štefanac ističe da primjeri dobre suradnje pokazuju kako to nije tako.

Štoviše, kako će se širiti maloprodajna mreža IKEA-e u ovom dijelu Europe, tako postoji mogućnost i potreba, prije svega, da se i mreža dobavljača poveća, kaže Štefanac.

“Jer to je dio našeg koncepta, transport, blizina robne kuće, blizina proizvođača do robne kuće uvelike utječe na troškove, a ti troškovi, ako ih mi smanjimo, utječu na konačnu cijenu proizvoda, a to onda na cijenu proizvoda koju plaća kupac, a nama je uvijek u interesu da dobar proizvod, funkcionalan, dobrog dizajna, ponudimo po cijenu koju si većina može priuštiti”, ističe Štefanac.

I dok se Jelčić i Štefanac nadaju novim suradnjama, Marijan Kavran, predsjednik Hrvatskog drvnog klastera, pozdravljajući dolazak IKEA-e na tržište, jer će to, kako kaže, povećati kulturu i razinu potrošnje namještaja, ipak naglašava da očekuje mnoge negativne efekte za domaće proizvođače.

Kavran: Gasit će se radna mjesta

“To ne može proći bez dodatnih posljedica, pa će to mnoge tvrtke konkretno osjetiti i prilagođavati se kroz smanjenje radnika ili orjentacijom na nova tržišta, a neke će propasti. Ukupno u proizvodnji i distribuciji bit će u roku od nekoliko godina izgubljeno više od 2.000 radnih mjesta”, kaže Kavran.

Hrvatske tvrtke i sada kontroliraju manje od 25 posto domaćeg tržišta namještaja, ističe Kavran, pa će IKEA najviše problema zadati distributerima, koji su većinom strani lanci ili uglavnom prodaju strani namještaj.

Unatoč svemu, ni Kavran u osnovi IKEA-u ne smatra prijetnjom, nego prilikom. Ali – uvelike propuštenom.

A tu vidi i odgovornost kako aktualne, tako i prijašnjih vlada, koje su, kako kaže, popuštale velikim stranim lancima pri ulasku na tržište, a nisu jednakim metrom mjerile potencijal velikog ulagača i potencijale domaće industrije koji su, kako kaže, ipak ekonomski i socijalno značajni.

Nastavak širenja u regiji

U IKEA-i najavljuju novo širenje u regiji. Strategija je da se prvo otvaraju centri u glavnim gradovima. Nakon Zagreba, cilj su Beograd i Ljubljana te još jedan centar u Bukureštu. Dugoročni su planovi i gradovi poput Splita, Rijeke, Novog Sada i Niša.

Što se tiče domaćih proizvođača, Štefanac ističe da imaju primjere suradnje i u BiH, Srbiji i Sloveniji.

“Ova regija je bitna za IKEA-u jer ima sirovinu, znanje i iskustvo, tako da nije slučajno da smo mi ovdje toliki niz godina. Ono što se proizvede ovdje, ide na vrlo zahtjevna tržišta, Ameriku, Japan, Rusiju, Kanadu, Njemačku…”, nabraja Štefanac.

“Jesmo li mogli napraviti bolje, možemo li IKEA-u pretvoriti u priliku? Svakako, jer ovako osim dolaska IKEA-e i tog konzumerskog iskoraka koji se time neosporno događa nismo učinili ništa za industriju koja još živi i preživljava uglavnom na stranim tržištima i, naravno, plaća hrvatski porez. Sektor ima dojam da je ova bitka izgubljena i da je Vlada mogla bolje tretirati ruku koja je još hrani”, kaže Kavran.

U tom smislu ističe da cijeli ovaj sektor, koji još bilježi više od osam milijardi kuna (milijardu eura) prihoda i više od pet milijardi kuna (650 milijuna eura) izvoza, sa stalnim suficitom u godinu dana dobije tek 50 milijuna kuna (šest i pol milijuna eura) potpora.

Iako izražava nezadovoljstvo, jer smatra da k svemu tome pravih razgovora i pregovora s hrvatskim tvrtkama koje imaju što za ponuditi u cilju suradnje, zapravo, nije ni bilo, Kavran priznaje da postoje mnogi, objektivni i veliki problemi unutar same industrije.

Objektivni problemi industrije

Domaće tvrtke, između ostalog, nisu u mogućnosti odgovoriti ekonomiji obujma i proizvesti stotine tisuća konkurentnih proizvoda kao što to radi IKEA kroz svoj uspješan model ‘outsourcinga’ u cijelom svijetu i taj model je, ističe Kavran, po mnogo čemu jedinstven.

“To je ujedno ograničenje da se u većoj mjeri naše tvrtke uključe u nabavni lanac IKEA-e”, kaže Kavran.

Hrvatska industrija namještaja u strukturnoj je krizi već dužni niz godina i, prema objavljenim statistikama, ona bilježi i dalje lošije trendove, dok drugi dijelovi drvne industrije, poput proizvodnje parketa ili prozora, bilježe rast.

“I bez dolaska IKEA-e ti bi se trendovi s namještajem pogoršavali”, zaključuje Kavran.

Izvor: Al Jazeera