Imovina oduzeta Jevrejima u BiH još nije vraćena

Imovina jevrejskih porodica i Jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini, oduzeta za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945, još nije vraćena, a BiH je uz Poljsku jedina zemlja koja nema zakon o restituciji i denacionalizaciji.

Procjenjuje se da je u BiH prije Drugog svjetskog rata živjelo do 18.000 Jevreja, a u Sarajevu više od 12.500. Stotine zanatskih radnji, brojni drugi značajni objekti, zgrade i stanovi u centru Sarajeva bili su u njihovom vlasništvu, kao i u Mostaru, Tuzli, Banjaluci i drugim općinama.

Samo u Sarajevu je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno 8.500 Jevreja. Od onih koji su preživjeli, najčešće uz pomoć komšija i prijatelja, jedan dio je iz straha od ponavljanja holokausta otišao u Izrael. Međutim, prilikom dobijanja vize, morali su potpisati i da se odriču svoje imovine u BiH.

Jevrejska imovina je tako za vrijeme NDH-a oduzeta, u bivšoj Jugoslaviji nacionalizirana, a nakon posljednjeg rata privatizirana. Nasljednike te imovine u Sarajevu je teško naći, a većina njih ne želi više da priča o tome nakon nekoliko decenija bezuspješne borbe da im se vrati ili na neki način kompenzira ono što je pripadalo njihovim porodicama.

“Prema evideniciji koju mi imamo, koja je neoficijelna, otprilike do 60 posto radnji na Baščaršiji je bila imovina Jevreja koji su bili trgovci i zanatlije. Oni su otišli ili su nestali u holokaustu. Da li će restitucija tretirati te objekte na odgovarajući način to ne znamo, ali činjenica je da je jako puno stanova jevrejskih porodica bilo u sarajevskim opštinama Centar i Stari grad”, kaže predsjednik sarajevske Jevrejske opštine Boris Kožemjakin.

Neki procjenjuju da se radi o imovini vrijednoj nekoliko milijardi eura. Ipak, iz Jevrejske zajednice BiH navode da nikada nije rađena takva procjena koja bi uključivala oduzetu imovinu jevrejskih porodica.

“Gospodin Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH, učinio nam je medvjeđu uslugu kada je tokom posjete Izraelu ocijenio da ta vrijednost iznosi tri milijarde eura. To je izvučeno iz rukava, mi nikada nismo vršili procjenu oduzete privatne jevrejske imovine. Znamo šta je oduzeto Jevrejskoj zajednici BiH i baratamo tim podacima. Radi se o osam stambenih zgrada koje su imale 72 stana, radi se o 31 objektu Jevrejske zajednice, Jevrejske opštine i jevjerskih društava. Od organa vlasti unutar svih nivoa vlasti BiH nije nam vraćen nijedan kvadratni centimetar prostora, čak ni na upotrebu”, objašnjava Kožemjakin.

U ruševnoj sinagogi žive stanari 

Jedna od zgrada u centru Sarajeva koja je pripadala Jevrejskoj zajednici, odnosno jevrejskom kulturnom i humanitranom društvu La Benevolencija, je i ona u kojoj se danas nalazi Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

Bosanski kulturni centar smješten je u nekadašnjoj sinagogi, koju je Jevrejska opština poklonila Sarajevu za kulturne potrebe, te se, dodaje Kožemjakin, on ne potražuje.

Međutim, Jevrejska zajednica traži da im se vrati druga sinagoga, Il kal di Bilava u sarajevskom naselju Mejtaš, koju trenutno, iako je u ruševnom stanju, koriste dva stanara. Ona je nacionalizirana, iako su vjerski objekti bili izuzeti iz tog procesa.

“Kako i pod kojim uslovima meni je nepoznato. Pokušali smo preko Opštine Centar da dobijemo povrat objekta. Trenutno su tri institucije smještene u Aškenaškoj sinagogi u Sarajevu – Jevrejska opština, La Benevolencija i Jevrejska zajednica. Htjeli smo povrat te sinagoge, gdje smo planirali napraviti dokumentacioni centar, čak smo to htjeli da uradimo sa Arhivom Grada Sarajeva, gdje bi Arhiv imao dio svog prostora. Mi smo dobili ponudu, koja je po meni bila nemoralna, da plaćamo pet maraka kvadrat na prvom spratu te zgrade koji je devastiran. Međutim, ne možemo plaćati svoje, a s druge strane nemamo sredstava”, objašnjava Kožemjakin.

Kako dodaje, Jevrejska zajednica ne očekuje da vrati sve objekte, ali je spremna da pregovara s državom o drugim načinima restitucije, koje su koristile i države regije, kao što je finansijska kompenzacija ili zamjenska imovina. Međutim, naglašava, to sve zavisi od zakona o restituciji i denacionalizaciji.

U Komisiji za restituciju Vijeća ministara BiH procijenili su da predmet ukupne restitucije, dakle ne samo onoga što je pripadalo Jevrejskoj zajednici nego i drugim vjerskim zajednicama i građanima, treba biti oko milion hektara zemljišta i oko tri miliona kvadratnih metara poslovnog i stambenog prostora koji su nacionalizirani. Vrijednost te imovine, kako su procijenili, iznosi približno 27,5 milijardi eura.

Zakon je predviđao da do kraja 2028. godine treba biti vraćena imovina koja je nacionalizirana od 1945. do 2005. godine. Bh. entitet Republika Srpska je 2000. godine usvojio Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, ali je on suspendiran odlukom Visokog predstavnika za BiH, koji je preporučio da on treba biti donesen na nivou BiH.

‘Ne vjerujem da će moja generacija dočekati zakon’

Međutim, do danas zakon koji je uvjet za članstvo u Evropskoj uniji nije usvojen.

“Ja sam od početka bio uključen u izrade raznih prednacrta tog zakona u raznim komisijama i to nikada nije izašlo na svjetlo dana. Zadnji prednacrt je rađen prije tri, četri godine i nije izašao iz ladica Ministarstva pravde. Sada su izbori 2018. i niko se neće uhvatiti u koštac s tim. Nakon izbora ide sporo konstituisanje vlasti. Nisam veliki optimista da će u dogledno vrijeme to biti usvojeno i da će moja generacija dočekati taj zakon”, kaže Kožemjakin.

Stručnjaci smatraju da su zemlje regije dobro riješile ovaj problem. Makedonija je naprimjer kompenizirala Jevrejsku zajednicu određenim sredstvima i izgradila Muzej holokausta, za čije održavanje također izdvaja sredstva.

“Najbolji primjer kvalitetne denacionalizacije je Srbija. Ona završava ovaj proces mnogo kvalitetnije nego sve zemlje bivše Jugoslavije. Vraća imovinu, ima faze, ima model koji omogućuje da živi nasljednici dožive kompenzaciju, bilo naturalnu, bilo novčanu. U BiH protek vremena čini, ako bi ona čak zakonom bila uređena, da je nema ko uživati”, kaže Muharem Cero, nekadašnji član Komisije za državnu imovinu BiH.

Iz Agencije za restituciju u Srbiji kažu da će odšteta građanima kojima je poslije Drugog svjetskog rata oduzeta imovina, a ne može da se vrati u naturi, početi naredne godine, preko obveznica čiji je rok dospijeća 12 godina, a godišnja kamata dva posto.

Maksimalni iznos koji bivši vlasnik može da dobije je 500.000 eura bez obzira na tržišnu vrijednost imovine. Zakonom u Srbiji predviđeno je da za restituciju može da se iz budžeta izdvoji maksimalno dvije milijarde eura.

Od 76.000 zahtjeva za povrat imovine do sada je obrađeno približno 62 posto, naveli su ranije iz ove agencije.

‘Dijelimo sudbinu ove države’

“Zadnji put se zakon o restituciji u BiH nalazio u ekspozeu Vjekoslava Bevande, koji je bio predsjedavajući Vijeća ministara BiH od 2012. do 2015, i više nikada. U aktuelnom ekspozeu ove vlade nije ni spomenuto, a to je vrlo važno pitanje. Mi smo jedina zemlja pored Poljske koja nije donijela taj zakon, a jasno je da se oteže s tim radi etnizacije zamišljenih teritorija, ovo je završna faza toga, da se ne dozvoljava da se dogodi restitucija. To je priča o završnoj fazi udruženih zločinačkih poduhvata, ona je ostvarila svoj demografski učinak, sada ostaje još teritorijalni učinak. Bosanska multietnička slika se primjenom Ankesa 7 o povratku nije obnovila. Sada imate trendove da se ne događa restitucija ili da se ona dogodi u selektivnom ambijentu u entitetskoj nadležnosti”, mišljenja je Cero.

Kako kaže Kožemjakin, Jevrejska zajednica u BiH ne očekuje da bi trebala dobiti povrat svega onoga što joj pripada i svjesna je da je država u teškom stanju.

“Mi ne trebamo zaboraviti da dijelimo sudbinu ove države, da ne tražimo više nego što ona objektivno može da učini za nas.”

Kompenzacija i povrat imovine, dodaje Kožemjakin, koristili bi se za finansiranje i opstanak Jevrejske zajednice, koja u BiH postoji čak više od 500 godina.

Izvor: Al Jazeera