Interaktivan pogled u život pračovjeka

Piše: Tomislav Šoštarić

Nalazište spilje u Krapini, u kojoj je prije 130.000 godina živio neandertalski čovjek, najbogatije je i jedno od najvažnijih takvih nalazišta u svijetu.

U njemu je pronađeno 900 fosilnih kostiju neandertalca, 1.200 komada oruđa i tisuće fosilnih kostiju životinja poput spiljskog medvjeda, toplodobnog nosoroga ili spiljskog vuka.

Kod nalazišta na brdu Hušnjakovo, u usjeku između dva brdašca, smjestio se Muzej krapinskih neandertalaca, zdanje koje na 1.200 kvadratnih metara na moderan način priča priču o neandertalskom čovjeku iz Krapine.

Otvoren je u veljači 2010. godine nakon višegodišnjih priprema. Ideja je bila da se ne vidi s glavne ceste, već je uvučen u prirodu, prilazi mu se putem uz potok koji ispod njega protiče, kao svojevrsni uvod u priču o prethistoriji.

Priča počinje prikazom života neandertalskog čovjeka iz Krapine u 16- minutnom filmu, nakon čega se ulazi u postav, koji je koncipiran u 18 tematskih jedinica.

Muzej se gleda, sluša i miriše

“Ljudi kroz sat vremena, koliko traje osnovno vodstvo kroz naš muzej,vraćaju se po nekom prosjeku tri puta i uvijek im je muzej interesantan, da li s aspekta arhitekture, s aspekta muzejskog koncepta, s aspekta ovih rekonstrukcija koje su rađene isključivo za ovaj muzej”, kaže Vlasta Krklec, ravnateljica Muzeja Hrvatskog zagorja, u sklopu kojih je i ovaj muzej.

Diorama neandertalca

Vrhunac postava je diorama krapinskog neandertalca, izrađena prema originalnim nalazima iz krapinske zbirke, čiji se original čuva u depou Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu i koristi se isključivo za istraživačke svrhe. 

Rekonstrukcija je izuzetno realistično izvedena, a prikazuje svakodnevicu neandertalaca u dobi od dvije do 40 godina, što je otprilike bila najdublja starost koju su doživljavali.

“Oblik muzeja je koncipiran tako da simbolički podsjeća na evoluciju, dakle on je kao jedan veliki fosilni ‘push’, podsjeća na mozak, na embrio, dakle na tu jednu priču koja vas dovodi od stvaranja svijeta pa sve do pojave čovjeka”.

Priča kreće od 1899. godine kada je Dragutin Gorjanović Kramberger, slavni hrvatski geolog, stigao u Krapinu i počeo s istraživanjima koja su potrajala šest godina i postavila Krapinu na vrh paleoantropoloških istraživanja pračovjeka.

Nakon toga posjetitelj kreće na putovanje kroz teorije o stvaranju svijeta, kozmičku i biološku evoluciju pa sve do evolucije hominida i hominoida, a najveći naglasak je na dioramu krapinskog neandertalca.

“Naš muzej je jedini u svijetu koji ima najveći zorni prikaz neandertalskog života na jednom mjestu, to je ta velika rekonstrukcija od 17 skulptura koje su rađene u pariškom ateliereu autorice Elisabeth Daynes i po njima je ustvari snimljen i ovaj film koji u početku gledamo, dakle svaki naš glumac glumi jednu od tih rekonstrukcija”, objašnjava Krklec.

Rekonstrukcija naglašava i lovački način života, ali i indikacije osobe u komi, hendikepirane djece koja uče od starijih – okolnosti koje se mogu zaključiti na temelju istraživanja zbirke nalaza.

Prikaz je, kaže Krklec, razumljiv djeci, ali isto tako zanimljiv odraslima. Pogotovo jer je koncepcija muzeja zamišljena i izvedena na moderan način, uz multifunkcionalne mogućnosti doživljaja koji spajaju interaktivnu tehnologiju s umjetničkom i znanstvenom notom.

Muzej se tako gleda, sluša i – miriše, na spilju naravno. Prilikom otvaranja inzistirali su na najmodernijoj i najkvalitetnijoj opremi koja je tada bila dostupna.

“I zbog toga je taj muzej pun pogodak jer vi ovdje imate film koji je snimljen isključivo za ovu namjenu, imate zgradu koja je građena isključivo za krapinskog neandertalca, imate interaktivne stvari kao što je kran, instalacija gdje vi jednim dodirom otkrivate bolesti od kojih je taj neandertalac bolovao”, kaže Krklec.

Neandertalka pod slapom

Lubanja C ili Krapina 3 je najcjelovitija, prepoznatljiva lubanja krapinske zbirke, zbog  toga se koristi kao simbol zbirke i provlači se kroz cijeli postav.

U muzeju je vezana za neandertalku koja se kupa pod slapom. 

“Ona ima istaknute te nadočne lukove, po morfološkim i morfometrijskim karakteristikama pripada ženskoj osobi i na njezinom čelnom djelu pronađene su tanke plitke urezotine koje na neki način ukazuju na simboličko ponašanje neandertalskog čovjeka, na povećanim snimkama ustanovljeno je da su to tanki, plitki urezi koji nisu tragovi napada neke životinje ili međusobnog obračuna i slično, nego da je to možda post mortem ritual, gdje su se članovi zajednice opraštali od umrle osobe”.

Obilazak završava teorijama koje danas postoje o pitanjima tko smo i što smo, uz prikazanu ubrzanu kulturnu revoluciju nakon neandertalca, od Tesle do astronauta, nakon čega se izlazi na put koji vodi do samog nalazišta, otkrivenog krajem 19. stoljeća kada su radnici pri iskopavanju pijeska pronašli kosti za koje nisu znali čije bi mogle biti.

Većina posjetitelja – djeca

Radi se o jednom od najmodernijih muzeja Europe. Sa više od pola milijuna posjetitelja u prvih pet godina, jedan je od najposjećenijih u regiji i predstavlja svojevrsnu revoluciju u hrvatskoj muzejskog praksi, a 2012. godine bio je kandidiran za Europski muzej godine.

Tijekom sezone, kroz proljeće, ljeto i jesen, muzej je konstantno pun, a sve više turista dolazi iz ‘egzotičnih’ zemalja.

“Recimo, nakon posjeta japanske prinčevske obitelji porastao je broj gostiju iz Japana, zatim sve više iz Koreje, Indonezije, Rusije itd. Tako da mi sada razmišljamo o uvođenju dodatnih audio vodiča na tim jezicima koji nam nedostaju”, kaže Krklec.

Ipak, najveći postotak posjetitelja čine djeca, koja ovdje dolaze velikim dijelom u sklopu terenske nastave.

“Mi smo ušli u školske kurikulume, jedan smo od, eto moram naglasiti, najposjećenijih muzeja u regiji i zbog izuzetno kvalitetnih edukativnih programa koji su u skladu i sa školskim programima”.

Tijekom našeg posjeta u muzeju je boravila grupa učenika Osnovne škole Poreč. Muzej su napustili impresionirani.

Brojne radionice

“Mene se najviše dojmilo kako smo mi nastali, dinosauri, kosti, film je bio dobar i likovi neandertalci izgledaju realno. Lijepo mi je sve i vodič je lijepo objasnio sve”, kaže Bruno.

“Tehnologija je predivna i puno sam naučila kako su živjeli prije i koja je razlika između suvremenog života i kako je bilo prije”, dodaje Paulina.

Da djeca mogu mnogo naučiti u Muzeju krapinskih neandertalaca, naglašava i njihova profesorica Ana Počinić.

Spoj umjetnosti i tehnologije

Interaktivnost se otkriva u mnogim detaljima postava – ovdje su infokiosci s velikom bazom podataka, moguće je provjeriti svoje znanje, a možete snimiti i fotosuvenir sa željenim motivom, od neandertalca do astronauta.

No, ovdje su i izloženi i originalni fosili, koji se mogu i dodirnuti. 

“Svaki segment postava je promišljan kroz različite aspekte i on je spoj različitih korištenja tih tehnologija. Ovdje je radilo 100-tinjak umjetnika, od kipara, kompjuterskih dizajnera, slikara, do maketara, restauratora, preparatora, dakle to je jedan izuzetan spoj”, naglašava Krklec.

“Muzej je i estetski i umjetnički, a i znanstveno jako lijepo napravljen. Djeca vole zato što je interaktivan pa mogu u nekim dijelovima i sudjelovati, a mogu naučiti i područja geografije, geologije, biologije, prirodoslovlje, znači puno toga. I općenito ovaj kraj, Krapina. Sve u svemu, mislim da puno toga nauče”.

Za organizaciju i osmišljavanje brojnih programa i radionica namijenjenih prvenstveno djeci i mladima, ali i drugim dobnim skupinama, zadužena je muzejska pedagoginja Lorka Lončar Uvodić.

“Uz stalni postav koji je izuzetno interaktivan, djeca mogu kod nas na radionicama koje se nalaze u stalnoj muzejskoj ponudi, dakle tijekom cijele godine, učiti o geološkoj prošlosti zemlje, upoznati život neandertalca na jedan kreativan i interaktivan način istražujući primjerice u malom geološkom laboratoriju, koristimo mikroskope, lupe, proučavamo originalne minerale i fosile, izrađujemo geološki stup od papira”, kaže Lorka Lončar Uvodić.

Primjerice, uz korištenje kamene alatke od originalne vulkanske stijene i drvene igle obrađuje se umjetna koža i krzno te izrađuje odjeća krapinskog pračovjeka. Pokušava se što zornije dočarati i prezentirati način na koji je krapinski neandertalac živio.

“Gdje se onda sudionici mogu okušati u paljenju vatre trljanjem i trenjem drveta, izrađujemo isto tako te kamene alatke, imamo  i koplja koja ovdje izrađujemo, pa se onda oni mogu okušati u tom jednom prapovijesnom lovu”, kaže Lorka. Pri čemu, naravno, lovina nije živa već se radi o metama slamnatih životinja koje su lovili prapovijesni ljudi.

Svake sezone održavaju se i tradicionalni programi, poput Ljetne geološke škole te Dani Dragutina Gorjanovića Krambergera, koji također sadržavaju terenske aktivnosti i istraživanja, a suradnja s osnovnim i srednjim školama te studentima je konstantna.

Jer, kako kaže ravnateljica Krklec, muzej nije samo postav i arhitektura – on se mora razvijati i živjeti.

Izvor: Al Jazeera