Investicije na Balkanu i politički utjecaj

Prošlotjedno sklapanje Ugovora o strateškom partnerstvu između srbijanskog JAT-a i kompanije Etihad Airways iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, investicije u zračni promet Srbije vrijedne najmanje 100 milijuna dolara, ima simboličnu vrijednost, jer nagovještava novu investicijsku strategiju na Balkanu.

Agencija Anadolija donosi mišljenja analitičara po kojima dugo očekivane investicije u ovom dijelu svijeta mogu imati i stanovite političke reperkusije, a posao oko stvaranja nove zrakoplovne kompanije Srbiju vraća u samo središte zanimanja i utjecaja u regiji.

Po mišljenju analitičara Bečkog instituta za financije, ujedno i jednog od najboljih poznavatelja ekonomske situacije u zemljama jugoistočne Evrope, dr. Vladimira Gligorova pitanje političkog utjecaja u Srbiji se „razrješava“ kroz investicije.

„Sve zavisi od toga o kojim investicijama i investitorima je reč. Kada dobijete kredit od druge države ili kada državna preduzeća ulažu, naročito u strateške grane poput energije ili hrane, tu svakako ima određenih političkih kalkulacija i ciljeva. Ako odete i tražite kredit od države, praktično iz budžeta ruske države, svakako politički motivi igraju ulogu. S obzirom na političku orijentaciju Srbije, ne bi se moglo reći da je to politički pritisak ili uslovljavanje. Da je reč o održavaju prijateljstva i bliskosti, sigurno jeste“, komentira Gligorov, aludirajući na sveprisutnije ruske i arapske investicije u Srbiji.

Svjestan kako je priliv stranih investicija na Balkanu dosta skroman u odnosu na bolja vremena iz prošlosti, Gligorov se ipak slaže da bi u budućnosti moglo doći do većeg obujma izravnih stranih investicija, posebno u Srbiju.

„Investicije bi mogle doći iz zemalja koje imaju suficite u razmeni s inostranstvom. To su iz Evropske unije uglavnom Nemačka i Austrija koji s trenutno najviše zainteresovani za taj prostor. Izvan toga, verovatno je tu i Rusija, ali Rusija ima ograničen interes kad je reč o energiji i bankarstvu. Mnogo manje kad je reč o industriji“, procjenjuje.

‘Arapi moraju negdje plasirati suficit’

Kad su arapske investicije koje stižu u Srbiju u pitanju, objašnjava kako „Arapi moraju negdje plasirati svoje suficite“ i dodaje kako ih zanimaju strateške investicije u energiju, promet…

„Srbija je tu interesantnija od drugih, jer je to naprosto najveće tržište u ovom regionu. Posebno kad je reč o zemljama izvan EU. Tako da je Srbija, razumljivo, interesantna kao destinacija za ulaganje, ali i kao destinacija iz koje bi se kasnije gledalo na celi region. To je na neki način normalno“, objasnio je Gligorov.

Ekonomski analitičar Igor Gavran iz Sarajeva kaže da je Srbija apsolutno dominantna u regiji u smislu privlačenja stranih investicija, a i u pogledu kvaliteta tih ulaganja.

„U Srbiji imamo ogroman niz ulaganja koja su upravo u domenu proizvodnje. Počevši od autoindustrije, pa nadalje“, konstatira Gavran.

Hrvatski ekonomski analitičar Damir Novotny, pak, primjećuje kako su u Austrijanci jako aktivni u regiji, no on kao snažne partnere u budućnosti vidi i Turke.

„Turci se pojavljuju kao investitori. Kao investitore u Hrvatskoj vidimo ih u nekim bankama, u turizmu, proizvodnji građevinskog materijala… Imamo dosta turskog interesa za investiranje u regiju“, navodi Novotny te dodaje kako su Rusi fokusirani na energetske, a manje na prerađivačke projekte.

Po njegovom mišljenju ulazak Hrvatske u EU imat će snažan utjecaj za cijelu regiju u ekonomskom smjeru, pa se u tom smislu poziva na članstva drugih zemalja koje su u EU ušle 2004., odnosno 2007. godine.

„Tada je došlo do efekta prelijevanja investicija. Očekujem da će se u narednim godinama to dogoditi i u ovoj regiji. Ne odmah, u prvim godinama, ali u idućih pet do deset godina sigurno. To je učinak koji možemo očekivati i na BiH i u kontekstu približavanja EU, ali prije svega u kontekstu blizine EU. Nemoguće je biti blizu tako jednog velikog tržišta, a da nema prelijevanja investicija i utjecaja na ekonomiju“, smatra Novotny.

Ruse zanima energetika

Bivši premijer Fedarcije BiH i generalni direktor Elektroprivrede BiH Edhem Bičakčić, inače poznati stručnjak u području energetike, kaže kako se investicije u energetski sektor Bosne i Hercegovine tek trebaju očekivati i da tu svoju šansu posebno traže opet Rusi.

„Neiskorištenih energetskih resursa na jugoistoku Balkana ima još uvijek dosta, od BiH preko Crne Gore do Makedonije i Srbije. Zakonski okvir u zemljama bivše Jugoslavije je prilično ujednačen, a poticajne cijene najbolje u Srbiji i na Kosovu. Investitori u energetski sektor najčešće dolaze iz Austrije, Slovenije, Njemačke, Italije, pa i Turske. Ali, zapaža se značajno interesovanje ruskih investitora. Obzirom da su ušli u cijelosti u sektor nafte na ovom području, moja procjena je da će Rusi uskoro značajnije nastupiti i u sektoru električne energije. Rusi žele ostvariti značajnije investicije u sektoru energije“, ukazuje Bičakčić.

I analitičar Eldar Dizdarević tvrdi kako je primjetan dolazak ruskog kapitala, kao što su „Zarubrežnjeft“ ili „Sberbank“.

„Kad je riječ o preostalim investicijama u BiH, investitorima bi svakako trebao biti interesantan gasni i energetski sektor. Tu su, pored Rusa, zainteresirani i Nijemci i Austrijanci“, kaže Dizdarević, vjerujući da će se ekonomska prisutnost odraziti i na politiku po onoj „čija ekonomija tog i politika“.

Iako je površinom manja od BiH, po investicijama je Crna Gora značajno ispred Bosne i Hercegovine.

Ipak, situacija je danas bitno drugačija nego unatrag pola desetljeća o čemu govori i crnogorski ekonomski analitičar dr. Vasilije Kostić, pa navodi kako su prije ekonomske krize „rast globalne ekonomije i investicioni tokovi bili daleko snažniji i dostizali rekordne nivoe“.

„Preko noći ekonomski i finansijski tokovi su se promijenili, pa ni za investiranjem u Crnu Goru ne postoji onoliko interesovanje. Među investitorima je i dalje prisutna dilema: da li da ulažu ili čekaju bolja vremena, imajući u vidu dubinu svjetske krize?“, analizira Kostić.

Pojasnio je, ipak, kako investiranje u Crnu Goru nije prestalo te dodaje kako je ono posljednjih nekoliko godina bilo na razini od oko 12 posto BDP-a. Po njemu „ne može se govoriti o slabom prilivu“.

„Naprotiv, Crna Gora i dalje ostaje interesantna za strano investiranje, ali razumljivo u mnogo realnijim iznosima, imajući u vidu prije svega uticaj globalne ekonomske krize“, navodi Kostić te nabraja kako je najveći investitor u Crnu Goru Ruska Federacija, a potom Italija, Mađarska, Švicarska, Austrija, Veliak Britanija, Cipar, Turska, UAE i drugi.

Zaključuje i kako su najveća šansa Crne Gore investicije u njene prirodne resurse, kao što su turizam, vodni, energetski i drvni potencijali, dok su jednako zanimljivi putna i energetska infrastruktura te u posljednje vrijeme i istraživanje crnogorskog podmorja u potrazi za naftom.

Izvor: Agencije