Investitori, politika i novogradnja pretvaraju Sarajevo u ruglo

Nakon rata, koji je donio urbicid, u Sarajevu se grade novi objekti i obnavljaju ratom oštećeni (AP)

Piše: Nermina Avdukić

Arhitektura je simbol prepoznavanja jednog grada, a njegova autentičnost je tradicionalna slika koja je uklesana u memoriju njegovih stanovnika. Pod utjecajem investitora, vrlo lako bi se moglo desiti da se tradicionalna slika Sarajeva izgubi, a grad pretvori u urbanističko ruglo, upozoravaju stručnjaci.

“U nekim dijelovima grada Sarajevo postaje ruglo. Stup je dio grada koji izgleda neurbano, katastrofalno i upropašteno za sva vremena. Postoji još nekoliko takvih zona u Sarajevu. Ima jako loših objekata i tu je neko trebao reagirati, ali ko, to ne znam. Vjerovatno onaj ko izdaje dozvole, a onda možda i kolege arhitekti, svi učestvuju pomalo u tome i šute. Postoje ružne zgrade, ali ne mislim da su sve takve, još uvijek postoji barem 10 posto dobre arhitekture u ovome gradu”, ukazuje Sead Gološ, arhitekta koji je projektirao nekoliko novih novih zgrada u Sarajevu poslije rata.

Autor je Bosmala, BBI-a, SCC-a, hotela “Evropa”…

“Proces narušavanja autentičnosti je pokrenut. Međutim, mislim da još uvijek imamo vremena da ublažimo posljedice i spriječimo ruglo, naravno, ukoliko se počne uvažavati struka”, rekao je Pavle Krstić sa Katedre za urbanizam na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu.

Uz sve to, činjenica je da poslijeratna individualna poslovna i stambena izgradnja pokazuje društvenu i finansijsku moć pojedinaca koji su nametnuli svoja pravila u gradnji.

“Osobine tranzicijskih društava, gdje je jedan sistem vrijednosti srušen, a drugi se još uvijek nije uspostavio ili je u povoju, pogoduju takvoj konstelaciji odnosa između jakih pojedinaca i slabe države”, kazao je Krstić.

Ciljano uništeavanje grada

Nekoliko historijskih faza obilježilo je izgradnju glavnog grada Bosne i Hercegovine. U ratu je gradnja zaustavljena, a većina postojećih objekata razorena. Sarajevo proživljava opsadu, koja donosi urbicid ili ciljano uništenje grada. Poslije rata grade se raznovrsni novi objekti i obnavljaju ratom oštećeni.

Potražili smo odgovore na pitanja da li se u Sarajevu gradi prema urbanističkim planovima, na koji način investitori dobivaju dozvole za građenje velikih projekata, da li postoje pritisci i zbog čega nema javnih konkursa za idejna urbanističko-arhitektonska rješenja.

Koncept i planovi nove gradnje u Sarajevu postoje. Prostorno planska dokumentacija postoji i prema njoj se izdaju odobrenja za građenje.

“U Sarajevu se formalno gradi planski. Problem je u tome da se, pod pritiskom investitora, često vrše izmjene, dopune i korekcije regulacionih planova po skraćenoj proceduri, što za konačan rezultat ima znatna odstupanja od prvobitno koncipirane planske dokumentacije”, rekao je Krstić.

“Koncept nove gradnje postoji, pogotovo jer se uočava i kontinuitet u odnosu na prethodne planske periode. Problem je u implementaciji tih planova, nepridržavanju istih, odnosno u čestim parcijalnim izmjenama i korekcijama. Na taj način se gubi osjećaj cjeline i dosljednosti koncepta”, nastavlja Krstić.  

Ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Čedomir Lukić kaže da sve što ovo ministarstvo kontrolira isključivo je u skladu s planskom dokumentacijom, ali naglašava kako su lokalne vlasti odgovorne za većinu urbanističkih saglasnosti.

“Nadležnost kod izdavanja urbanističkih saglasnosti i odobrenja za građenje je, prije svega, na lokalnim zajednicama, a na Ministarstvu je samo onaj dio koji podrazumijeva objekte preko 5.000 kvadratnih metara, za koje smo nekada u situaciji da prepuštamo vođenje postupka ponovo lokalnim zajednicama. U tom smislu, odgovornost ovog ministarstva je minimalna”, kazao Lukić.

Javni konkursi ne postoje

Javni konkursi najbolji su način za odabir najboljih urbanističko-arhitektonskih rješenja. Svi sagovornici dijele mišljenje da su prijeko potrebni, a navode nekoliko razloga zbog čega ih nema.

“Poslije rata je bilo dosta konkursa, dok je arhitekta Ahmet Kapidžić bio direktor Zavoda za planiranje razvoja KS-a. Razlog zbog kojeg je sada situacija drugačija je sigurno korupcija. Ljudima na pozicijama se više isplati dogovarati i odobravati pojedinačne projekte koje dobiju od investitora, nego raspisivati javne konkurse, gdje bi najbolje rješenje pobijedilo. U prvom slučaju ima koristi samo taj na poziciji, a gube grad i građani, te ostaju trajne posljedice za društvo. Dok bi u slučaju raspisivanja javnih konkursa postojala stručna komisija za ocjenjivanje radova te bi najbolje rješenje bilo izabrano za gradnju”, kazala je Lejla Kreševljaković, viši asistent na Katedri za arhitektonsko projektovanje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu.

“Institucija javnih urbanističko arhitektonskih konkursa podrazumijeva i njihovu striktnu implementaciju kroz izradu prostorno-planske dokumentacije, što opet podrazumijeva ozbiljniju kontrolu i nadzor nad provođenjem elemenata prostorno planske dokumentacije. Taj koncept ne odgovara novim moćnim investitorima, koji na taj način ne bi mogli ostvariti svoje uske finansijske interese nauštrb opšte društvenih interesa svih građana grada Sarajeva”, kazao je Krstić.

“Bilo je nekoliko pokušaja javnih konkursa, na kojima je prva nagrada 1.000 ili 2.000 eura. Razmislite ko će se ozbiljan prijaviti na takav konkurs. U Crnoj Gori nagrada za prvo mjesto iznosi i do 50.000 eura. Konkursi i koji budu, namješteni su, sve je vrlo upitno. Država bi trebala da raspisuje konkurse, ali ništa od toga. Kada je u pitanju privatna gradnja, privatnik će izabrati koga hoće. Često privatnici raspišu interne konkurse, pa tako odaberu projektante”, rekao je arhitekta Dušan Jovanović.

“Zašto nema konkursa je dobro pitanje i ja bih to pitao ljude koji se bave vlašću, koji daju dozvole. Očito da nekome ne odgovaraju konkursi, zato ih više i nema. Ne bih rekao da je korupcija, ali vjerovatno je to linija manjeg otpora. Vjerovatno je ljudima lakše baratati nečim kada nema konkursa. Mada i kada postoji konkurs uvijek se može raditi mimo njega”, kaže Gološ.

“Dok sam bio predsjednik Asocijacije arhitekata, borio sam se za konkurse i tada su postojali. Most koji je napravljen ispred Akademije likovnih umjetnost napravljen je po konkursu koji je Asocijacija organizirali s općinom Centar. Vrlo sam ponosan što smo u tome učestvovali”, rekao je Gološ.

Novi investitori

O načinima na koje novi investitori dobijaju dozvole za građenje velikih projekata u Sarajevu i da li njihova gradnja ugrožava autentičan izgled grada sagovornici imaju različite stavove.

“Veliki (novi) investitori, u sprezi s politikom, utiču na izmjene prostorno-planske dokumentacije na osnovu kojih se izdaju dozvole za građenje i na taj način ‘legalno’ kroje autentični izgled Sarajeva. Ovaj izraz ‘autentični izgled’ grada preveo bih na prepoznatljivu sliku grada koja je utemeljena u memoriji građana”, kazao je Krstić. 

“Način na koji novi investitori dobivaju dozvole za građenje novih projekata propisan je u Zakonu o prostornom uređenju. Novost je da smo pristupili izradi izmjena, odnosno donošenju novog zakona o prostornom uređenju, u kojem želimo pojednostaviti procedure. Efikasnije i brže ćemo izdavati saglasnosti i odobrenja investitorima. Vrijeme za pokretanje i realizaciju određenih investicija znatno će se skratiti, ali će sve biti u skladu sa zakonom i prostorno-planskom dokumentacijom”, rekao je Lukić.

“Priče da novi investitori ugrožavaju autentični izgled Sarajeva plasiraju ljudi koji nemaju pojma o arhitekturi, ili oni koji su u vezi s arhitekturom ali nikada u životu ništa nisu nacrtali. Sarajevo mora biti grad i metropola, suludo je da van Čaršije ostavimo kućerke. Treba da se grade nove, moderne i velike zgrade. Sarajevo čuva svoju historiju i arhitekturu. Sve ovo što je vrijedno i dalje stoji, niko ga nije dirao gradio umjesto toga nešto novo”, ukazuje Jovanović.

Po njemu, “najveća greška je što većina amatera misli da se gradnjom nove, moderne zgrade narušava ljepota stare”.

“Većina ljudi misli – ako gradiš blizu Čaršije, onda trebaš kopirati austrougarsku ili orijentalnu gradnju. Samo loši projektanti kopiraju postojeće zgrade, pa se onda ne zna šta je novo, a šta staro. Najbolja rješenja su moderne, staklene zgrade, na čijim staklima će se stare građevine ogledati. Tako će se znati šta je novo, a dat će se značaj i starom. Grade se lijepe, manje lijepe i ružne zgrade. Ni jedan grad ne može biti savršen”, rekao je Jovanović.

Na kraju napominje kako bi “pustio da se ljudi takmiče ko će napraviti bolju zgradu, bolju kuću, jer ko ima novac – danas i gradi”. Samo je šteta, zaključuje, što je Bosna i Hercegovina slaba, pa nema državnih projekata na kojima bi se mogli dokazivati”.

Izvor: Al Jazeera