Iracionalna mržnja novih ateista

Neokonzervativna vjerovanja i cionistički kršćanski evangelizam (EPA)

Piše: Jamil Khader

Besmislena nezakonita ubistva tri mlada američka muslimana – muškarca sirijskog porijekla i dvije sestre palestinskog porijekla – u Chapel Hillu otkrivaju pojavu nove bijele terorističke jedinice kulture; politike novog ateizma. Otrovnu kombinaciju islamofobne opsesije i antipalestinskog animoziteta.

Komentatori koji se fokusiraju samo na islamofobične sentimente počinitelja i smještaju ovaj incident unutar okvira rasne politike SAD-a situaciju shvataju samo polovično.

“Novi ateizam” kao sistem vjerovanja može podstaknuti na kritičko propitivanje i skepticizam spram svih vjerskih doktrina i ideologija, ali politika novog ateizma obustavlja svoju kritičku pronicljivost kada se bavi islamom i Palestinom. Nije slučajnost da se terorista koji je počinio ovo krvoproliće divio Billu Maheru i drugim samoprozvanim pripadnicima pokreta novi ateizam.

Ideolozi i propagatori

Ovim ideolozima i propagatorima zajedničke su dvije glavne ideološke značajke uobičajene u popularnim diskursima u SAD-u: neokonzervativna vjerovanja i cionistički kršćanski evangelizam. Odnosno, njih ujedinjuje iracionalna mržnja i strah od islama i muslimana, kao i nepokolebljiva podrška izraelskoj aparthejdnoj državi i njenoj kolonijalno-doseljeničkoj kampanji i genocidnim politikama u Palestini.

U reakciji na krvoproliće u listu Charlie Hebdo, naprimjer, Maher je nedvosmisleno izjavio da stotine miliona muslimana podržavaju i aplaudiraju ovakvom napadu. Na sličan način je Richar Dawkins na Twitteru napisao da nasilje nije demokratski podijeljeno među svjetskim religijama: “Neke nikada nisu bile [nasilne]. Neke su to prestale biti stotinama godina ranije. Jedna religija to upadljivo nije prestala biti.”

Uprkos njihovom lažnom humanističkom nastupu, Maher i ostali su otvoreni cionisti u svom odnosu prema Palestincima.

Većina njihovog antipalestinskog animoziteta reciklira do ubeskraj osnovne tačke cionističke javne diplomatije, koja se može sumirati u tri tačke; rat između Izraela i Palestine je rat između dvije ravnopravne strane; moralna superiornost “hebrejskog tima”, kako kaže Maher; Hamas i njegova povelja i Palestinci gaje “genocidne namjere”.

Medijska šutnja

U konačnici, politika pokreta novi ateizam služi kao alibi za američke i izraelske imperijalne ratove u regiji. Također odbija bilo kakvu odgovornost ovih kolonijalnih sila za uništavanje ljudskog života putem dronova, tehnologija za nadziranje i aparthejdnih zidova, koji dodatno produbljuju jaz između bogatih i siromašnih na Bliskom istoku i širom svijeta.

U ovom kontekstu treba razumijevati šutnju medija o krvoproliću na Chapel Hillu. Nije stvar samo u dosluhu sa zapadnim islamofobičnim silama, već prije u funkciji zamagljivanja cjelokupne slike i sistematskog nasilja koje ove imperijalne sile oslobađaju u svijetu.

Za medije na Zapadu slučajevi terorizma u kojima su i žrtve i počinitelji muslimani dobijaju određeni medijski prostor, posebno u senzacionalnim slučajevima kada neki nepopravljivi islamistički teroristi veselo objavljuju svoje barbarske postupke nad svojima. Jedan takav slučaj je onaj kada je grupa Islamska država Irak i Levant spalila jordanskog pilota Moaza al-Kassasbeha.

O nasilju muslimana nad bijelcima, međutim, zapadni mediji izvještavaju u udarnim terminima. Iako je broj slučajeva terorizma povezanog s muslimanima mali u odnosu na broj slučajeva terorizma u svijetu, kontinuirane vijesti i analize takva zlodjela smještaju u orijentalističke i kolonijalističke narative o islamskoj monstruoznosti i civilizacijskoj mržnji.

No, kada se dogode slučajevi nasilja bijelaca nad muslimanima, mediji zašute. Šutnja medija ne manifestira se samo kroz kreativnu upotrebu jezika i eufemizama prilikom predstavljanja terorista bijelaca. Ne radi se ni samo o nevjerovatnoj trivijalizaciji i svođenja motiva ovog terorističkog čina na, kao što su odmah uradili u slučaju ubistava u Chapel Hillu, nesretnu komšijsku svađu u vezi parking mjesta.

Historija agresivnog ponašanja

Bilo je jasno da je ovo krvoproliće dio duge historije agresivnog ponašanja teroriste, maltretiranja i netolerantnosti spram drugih, posebno onih koji se javno mogu identificirati kao “drugi”.

Pa ipak, važna stvar u vezi medijske šutnje je da zataškava ovaj pojedinačni teroristički kako bi sakrila sistematsku terorističku kampanju američke vlade u regiji i svijetu.

Kako je napisao Glenn Greenwald za Intercept: “Uistinu je skrivanje priča o žrtvama američkog militarizma ključni dio strategije američke vlade za održavanje podrške njenoj kontinuiranoj agresiji. Zato američki mediji općenito provode politiku sistematskog isključivanja i ignoriranja takvih žrtva [iako ih ovakvo zanemarivanje zapravo ne čini nepostojećim].”

Palestinci, zna se, ispaštaju zbog ove politike u regiji već duže od 67 godina. Deah, Yusor i Razan nisu uzalud poginuli.

Njihov aktivizam u ime slobodnih ljudi širom svijeta, posebno izbjeglica iz sirijskog građanskog rata, predstavlja protutežu brutalnim imperijalnim globalnim ratovima.

Uspomeni na njih i njihovoj istinskoj solidarnosti sa žrtvama ovih globalnih ratova trebali bismo ostati vjerni.

Izvor: Al Jazeera