Iran preuzima primat na Bliskom istoku

Rouhani (lijevo) je objasnio iranske ciljeve i ključna područja u kojima Iran može sarađivati sa SAD-om i Zapadom (EPA)

Piše: Fatima Ahmad Alsmadi

Nestabilnost i haos koji haraju arapskim svijetom predstavljaju i prijetnju i šansu za Iran. Nestabilna situacija u Jemenu, Libiji, Siriji i Iraku predstavljaju primjer da Iran može realizirati svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve i postati glavna sila u regiji.

Iran, okružen državama sa značajnom šiitskom manjinom, traži načine da gaji imidž “države zaštitnice” ovih populacija. S vremenom bi mogao postati “centralna država” u ovoj kontroverznoj regiji.

S tim ciljem na umu, Iran potpiruje podjele između sunita i šiita, kreirajući sektaške identitete za različite sukobljene grupe. U Jemenu je to urađeno unutar granice jedne države, gdje je Iran kreirao jasan šiitski identitet za Husije, koji su tokom proteklih nekoliko mjeseci preuzeli kontrolu.

Iran je pokazao zanimanje za poboljšanje odnosa sa Zapadom i SAD-om, pogotovo nakon što je na mjesto predsjednika došao Hassan Rouhani.

Iranska strategija je fokusirana na izgradnju novog političkog modela u regiji, koja se oslanja na iransku “središnju ulogu”, putem koje Iran može koristiti svoju moć i vršiti utjecaj na regionalnom i međunarodnom nivou.

Iran je pokazao zanimanje za poboljšanje odnosa sa Zapadom i SAD-om (posebno u pogledu “borbe protiv terorizma” – kako su ranije radili u Afganistanu), pogotovo nakon što je na mjesto predsjednika došao Hassan Rouhani. Sličnu ulogu Iran želi odigrati i u Iraku.

Periferne države

Ovaj iranski entuzijazam, međutim, ne može se posmatrati izolirano od šire vizije. U ovoj viziji takva saradnja se posmatra kao unapređenje iranskog modela naglašavanja njegove centralne geopolitičke pozicije za šiitski islam, kao i želje za prevlašću u regiji koja obuhvata i sunitske arapske države.

Da bi postao centar prema kome gravitiraju svi na Bliskom istoku, Iran treba ojačati svoju ulogu zaštitnika i hegemona za svoje mnogo slabije i nestabilne arapske susjede. Prema iranskom modelu, ovi susjedi će biti degradirani na status perifernih država.
Da bi to postigao, Iran koristi svoju staru revolucionarnu retoriku i slogane da “svoju vrstu islama” predstavi kao “autentičnu i originalnu”, dok opisuje sunitske arapske države kao države u kojima je zastupljen “američki islam”, koji predstavljaju kao “nelegitimnu vrstu islama”.

Iran koristi svoju staru revolucionarnu retoriku i slogane da ‘svoju vrstu islama’ predstavi kao ‘autentičnu i originalnu’.

U tekstu koji je objavljen u Washington Postu pod naslovom “Vrijeme je da se uključimo”, predsjednik Rouhani je objasnio iranske ciljeve i ključna područja u kojima Iran može sarađivati sa SAD-om i Zapadom.

Iako je Rouhani iznio iransku stratešku perspektivu i parametre putem kojih Iran može raditi i sarađivati sa Zapadom, ostala je jedna važna tačka koju nije iznio.

On je u suštini rekao da SAD mora priznati neuspjeh svojih starih politika, posebno u regiji, a istovremeno je prešutno priznao da je Iran griješio u svom odnosu prema SAD-u tokom proteklih osam godina. Pa ipak, on je otvorio vrata američko-iranskoj saradnji u borbi protiv terorizma i naglasio je ulogu Irana u rješavanju najproblematičnijih pitanja u regiji, kao što je palestinsko pitanje i sukob s Izraelom.

Superioran stav

Trenutno se politički i kulturni iranski diskurs vrti oko naglašavanja superiornosti iranske rase, šiitskog islama i iranske kulture. Takav diskurs fokusira se na posebnost iranske rase kao rase koja je duboko ukorijenjena u civilizaciji, nasuprot Arapa, koji predstavljaju, prema ovom pogledu, “drugoga”, odnosno onog manje civiliziranog.

U pogledu praktične politike, usred nestabilne situacije i haosa koji hara arapskim državama, Iran sebe predstavlja kao alternativnu silu koja će popuniti prazninu u regiji. Iz perspektive Irana, SAD nije uspio riješiti veliki broj međunarodnih kriza i u nekim slučajevima ih je kreirao. Iran se, u tom pogledu, pozicionira kao sila u usponu, koja će zamijeniti SAD kao dominantnu silu u regiji.

Dok arapski svijet pati od fragmentacije i strateške paralize, Iran uživa teritorijalni integritet i koheziju i posjeduje strateške resurse.

Kazem Sajjadpour, savjetnik za strateška pitanja ministra vanjskih  poslova Irana, na perzijskom jeziku je, uz prizvuk ovog diskursa, tokom učešća u diskusiji za okruglim stolom u organizaciji web stranice Shia News Association, rekao da dok arapski svijet pati od fragmentacije i strateške paralize – dok je pod utjecajem zapadnih sila – Iran uživa teritorijalni integritet i koheziju i posjeduje strateške resurse.

Sve su ovo faktori koji bi Iran mogli učiniti novom silom u usponu u regiji. Zaista Iran iznosi argumente u prilog tezi da se cijeli arapski svijet oko njega vrti i da bez njega ne može preživjeti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera