Iran u škripcu
Piše: Hamid Dabashi
Karikatura koja ovih dana uveliko kruži internetom među Irancima prikazuje službene iranske medije kako gotovo u cjelosti ignoriraju dva uzastopna potresa u sjeverozapadnoj provinciji Azerbejdžan, dok su u potpunosti usredotočeni na dešavanja u Siriji.
U vrijeme kada su dva potresa – jačine 6,4 i 6,3 stepeni po Richteru – pogodila sjeverozapadnu provinciju Azerbejdžan u Iranu, u kojima je poginulo najmanje 306 ljudi, a 3.000 ih ozlijeđeno i kada se vladajući režim naširoko kritikuje zbog svoje ravnodušnosti i/ ili nesposobnosti da se efikasno nosi sa situacijom, Obamina administracija ponovo tvrdi da iranska Revolucionarna garda (Pasdaran) pomaže i podržava ostanak Assadovog režima na vlasti u Siriji.
Okončavanje saveza
SAD i njeni regionalni saveznici, naravno, nisu baš u poziciji da upiru prstom na Iran, kada su sirijski pobunjenici upravo potvrdili da su oborili lovca Assadovih snaga. Oružje sposobno za takvu operaciju nije baš one vrste s kojom poistovjećujemo Arapsko proljeće. SAD i njeni regionalni saveznici pridružili su se vladajućem Assadovom režimu u militarizaciji uslova demokratskog ustanka u Siriji. Dugoročno gledano, oni će izgubiti. Sirijski narod će pobijediti.
Vladajući režim u Iranu, u međuvremenu, ima sve razloge da prepusti iranski narod sam sebi i da brine o sirijskom režimu. Potres koji će uslijediti, u slučaju pada sirijskog režima, daleko je jači od onog koji je pogodio obične Irance u Azerbejdžanu.
Potez usmjeren na zatvaranje Hormuškog moreuza je uzaludan i ratoboran čin koji će samo dovesti do daljnje eskalacije neprijateljstava.
Mnogo je neizvjesnosti na sirijskoj sceni. Rusija, Kina i Iran i dalje su nepopustljivi u svojoj podršci vladajućem režimu – dok su Saudijska Arabija, njene satelitske države u Perzijskom zaljevu i SAD, EU i Izrael očito za teško militariziranu opoziciju. Međutim, rušenje vladajućeg režima u Siriji u bilo kakvom obliku okončat će savez Irana, Sirije i Hezbollaha, Hezbollah će biti prepušten sam sebi u domaćoj i regionalnoj politici Libana, a povećanim i sve više paralizirajućim ekonomskim sankcijama, pa čak i potencijalnom vojnom udaru protiv Irana, dat će novo značenje.
Ekonomski i diplomatski pritisak na Islamsku Republiku sve je agresivniji. Američki predsjednik Barack Obama nastavlja potpisivati naloge za sve oštrije ekonomske sankcije protiv Irana. Tokom svoje posljednje posjete Izraelu, američka državna sekretarka Hillary Clinton izjavila je da će njena zemlja “upotrijebiti sve elemente američke moći” kako bi se Iran spriječio u razvoju nuklearnog oružja. Nekoliko minuta nakon nedavnog napada na izraelske turiste u Bugarskoj, izraelski premijer Benjamin Netanyahu optužio je Iran za umiješanost u krvoproliće. “Sve upućuje na Iran”, rekao je on.
Prekid saobraćaja u Moreuzu
Kao reakcija na ove i slične prijetnje, kako izvještava The New York Times, neki iranski zakonodavci pripremili su prijedlog zakona kojim se nalaže prekid saobraćaja u Hormuškom moreuzu, a obavljena su i testiranja raketa što jasno treba da posluži kao upozorenje Izraelu i SAD-u.
Potez usmjeren na zatvaranje Hormuškog moreuza je uzaludan i ratoboran čin koji će samo dovesti do daljnje eskalacije neprijateljstava, dostižući tačku kojoj su Izrael i Saudijska Arabija (i njihovi saveznici u Sjedinjenim Državama) otvoreno i prikriveno težili dosta dugo vremena – regionalno orkestriran vojni udar protiv Irana koji bi predvodile SAD.
Uprkos široko rasprostranjenoj propagandnoj mašineriji proizraelskog lobija, svi u svijetu znaju da SAD i njeni regionalni saveznici nemaju čvrstih dokaza protiv Irana, te da pritisak na Islamsku Republiku zbog njenog nuklearnog programa vrše prvo kako bi umirili Izrael (a Izraelu nikad ništa nije dovoljno da bi se umirio) koji ne želi ni iluziju vojnog pariteta u regionu kako bi mogao nastaviti nekažnjeno krasti od Palestine i, drugo, kako bi odvratili pažnju sa demokratskog ustanka u regionu.
Umjesto pregovara koje iza zatvorenih vrata vodi sa grupom 5+1 ili s bilo kojom drugom takvom postavkom, vladajući režim u Iranu treba da pregovara sa svojim narodom.
U savezu sa Saudijskom Arabijom i njenim zaljevskim saveznicima, Izrael će sigurno okrenuti ove demokratske pobune u njihovu korist. Izrael, a pogotovo Saudijska Arabija nemaju moralna ili normativna (ili politička) sredstva da se bave neograničenim demokratskim ustancima u regionu. Njihovo kritiziranje i napadanje Irana je sastavni dio veće strategije da Arapsko proljeće okrenu u svoju korist. Neće uspjeti.
Šta je sa Islamskom Republikom u svemu tome? Ona će izgubiti. Zašto? Zato što vladajući režim u Iranu pregovara s pozicije slabosti. Zašto? Zato što mu nedostaje unutrašnjeg legitimiteta i umjesto da mobilizira masovnu društvenu bazu protiv ove izdaje, režim nastavlja da čini još veću izdaju protiv vlastitog naroda. SAD i njeni saveznici to znaju i stoga to koriste. Umjesto pregovara koje iza zatvorenih vrata vodi sa grupom 5+1 ili bilo kojom drugom takvom postavkom, vladajući režim u Iranu treba pregovarati sa svojim narodom – da zadovolji njegove potrebe, dozvoli legitimne građanske slobode. Umjesto zatvaranja Hormuškog moreuza, režim treba otvoriti vrata svojih zloglasnih zatvora i osloboditi sve političke zatvorenike.
Prepuštanje Iranaca samih sebi nakon prirodne katastrofe je najjasniji znak kako Islamska Republika strašno pogrešno procjenjuje šta je u njenom najboljem interesu – šablonsko ponašanje među svim tiranijama. Umjesto da se okrene Irancima za legitimitet i povjerenje, vladajući režim zauzima slabi ratoborni stav protiv protivnika koji ga koriste za okončanje transnacionalnog revolucionarnog ustanka. Sve strane koje se protive ovoj sili sudbine koju od milja zovemo Arapsko proljeće ili Zeleni pokret će izgubiti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera