Ishak Kolonić – cijeli život istražuje imena i prezimena

Ime i prezime je znak.

Iako ga čovjeku drugi daju, ona se nose cijeli život.

Ishak Kolonić, umirovljenik iz Ljubije, starog rudarskog naselja kod Prijedora u Bosanskoj krajini, istražuje imena i prezimena i prikupio ih je više od  364 hiljade.

Čitav život u istraživanju imena i prezimena

Desecima godina i hiljadama kilometara dug put Ishak Kolonić privodi kraju. U jedinstvenoj knjizi Prezimena naroda u BiH i porodični korijena, u još nedovršenom istraživanju, prikupio je više od 364 hiljade prezimena i dvadesetak hiljada imena – gotovo sva imena i prezimena naroda u BiH.

I danas je bez odgovora – šta ga je opredijelilo da se uhvati u koštac sa ovom materijom, koje se baš nerado hvataju historičari, etnolozi, sociolozi. Kaže – „to mi je životna preokupacija i praktično sam cijeli život posvetio tom“.

Jedinstvena mu je kolekcija podijeljena u četiri knjige.

Kolonić nastavlja : „Prva mi je destinacija bila Prnjavor, jer su tu živjela 24 naroda i narodnosti. A onda putujući dalje Bosnom i Hercegovinom i šire, u susretanjima s ljudima, pitao sam se zašto se neko preziva baš tako kako se preziva i zašto neko mjesto nosi takvo ime. I prvi površan pogled na ta prezimena otkrivao  je pravo bogatstvo.“

Obišao je sve općine u BiH, sve matične urede, arhive, biblioteke, zalazio u brojna groblja. „Utvrdio sam da prezimena datiraju negdje od 14.stoljeća i prvo su se pojavila katolička, pa muslimanska, potom pravoslavna. Nadalje, nastaju na četiri načina: mogu se izvoditi od vlastitih imena (npr. Marić od Marija, Jovanović od Jovan), zatim  od nadimaka (otud su nastali Debeljaci, Nogale, Nosići, Glavaši), prema zanimanju ( Hodžići, Imamovići, Kovačevići, Kovači), ali i od određenog zanimanja ili porijekla prvih nosilaca (pa imamo Bošnjake, Madžare, Maglajlije)

„Čudna i opasna“ prezimena

„Mnoga su prezimena posebna priča,“ navodi Kolonić, dodajući, „najkraća imaju dva slova, najduža i više od dvadeset.

Nadalje, Koljibabići sa Mučibabićima i Gulijašima otvaraju grupu „ubojitih“ prezimena. Manje su „opasni“ Lopine. A da se ne dangubi samo u Crnoj Gori govore Dangubići. Na manjak higijenskih navika upućuju prezimena Muhoberac, Skočibušić, na manjak muževnosti Bezbradica. Nadalje, štetu ne čine samo Štete, nego i Škode, slabo vide Čorluke. Na oruđa upućuju Topuzi, na vrste svinja upućuju Kezići, Krmeci. Jedni uz druge žive Kajmaci, Mlaćanice i Kupuslije. Zamislite situaciju,“ kazuje dalje, „u kojoj požar gasi vatrogasac koji se preziva Varnica, da vas liječi ljekar s prezimenom Stres, ili da je u nekoj od sudnica glavni za dijeljenje pravde Krivac. Pa tu su još Budalić, Balavac, Livada, Mazalica, Motika, Mamuza, Pojata, Plakalo, Somun, Špic, Trklja, Ugarak, Višekruna, Zatezalo…“

Nadalje, dodaje : „njihovi vlasnici uglavnom ih s ponosom nose i rijetki su oni, prema mojim saznanjima, koji su ih mijenjali i pored činjenice da su mnogi upravo zbog tog predmetom šala. A, šala mora biti, pogotovo kada je neko Samac, a godinama je u braku, ili je Somun, a radi u pekari… Neki u kranjem, kada im dosade šale, imam i takva iskustva, uzmu majčino prezime. Znalo se desiti da nekada i na vjenčanju bude dilema- da li  zadržati svoje obično ili uzeti suprugovo neobično, ili obrnuto. Ili ga dodati pa biti još i Pekmez, Budalica, Storebra, Tiganj, Vreća, Kenjalo, Guzina. Interesantno je i rijetko pojavljivanje nekih, poput, Vjenceslav.

Nadalje, u mnogo slučajeva teško je raspoznati – šta je kod nekog ime, a šta je prezime. Primjera radi, kada je prezime kao i ime, poput Bogdana, pa Malića, Bajre, Zorice, Agića, Abaza, Aljoše, Blagoja. Tu su još prezimena koja nose imena gradova, općina, naselja – Gacko, Kozarac, Fojnica, Kiseljak, Džemat, Greda…“

Porodično stablo

Iako se u prvi mah čini da je brojka od 364 hiljade prikupljenih prezimena  mnogo, ipak i nije, jer samo u Kolonićevoj Ljubiji, koja broji nekoliko stotina stanovnika, postoji 220 prezimena.

Kolonić je u svom istraživanju detaljno istražio njih 97. „To sam uradio, istražio, na zahtjev onih koji su se zanimali za svoje porodično stablo. Stoga me često zovu, posebno naši građani koji borave u zemljama zapadne Evrope, da istražim njihovo porodično stablo, te kako su nastala prezimena. Zahtjeva je podosta i stoga mnogo putujem, istražujem. Utvrdio sam još da je najstarije prezime u BiH Hadžić, a najbrojnije i najrasprostranije  Kovač i Kovačević.

I Kolonić, kako kaže, ne kani ovdje stati. Treba završiti istraživanje i knjigu Prezimena naroda u BiH i porodični korijeni. Nastavlja, jer, „malo je još tog ostalo, a da nisam istražio.“ 

Ipak, u svemu ovom kako objasniti činjenicu, da čovjek sa skromnim penzijskim primanjima obiđe sva područja i čiji radni dan počinje dva sata poslije pola noći. Zato, nastavlja, kako kaže –„malo je još tog ostalo a da nisam istražio.“

Iako,  kaže, prezimena nikad niko neće do kraja prikupiti.

Izvor: Al Jazeera