Islam nikad nije bio leglo nasilja

Odbrana Bena Afflecka i ostalih predstavlja drugu stranu slike (AP)

Piše: Yasser Zaatreh

Polemika pokrenuta u dijaloškoj emisiji Billa Mahera na američkoj stanici HBO i napadi koje je počeo uvodničar i gost ove emisije Sam Hariss te odbrana poznatog glumca Bena Aflacka nisu bili ništa drugo sem vrh ledenog brijega među desetinom programa, članaka i istraga pokrenutih s ciljem da se islam predstavi kao intelektualno leglo krvavog nasilja, proživljenog kroz organizaciju Islamska država Irak i Levant, pored Al-Kaidinih ogranaka u brojnim muslimanskim državama.

Zanimljivo je napomenuti da smo čitali veliki broj članaka i komentara u arapskim novinama koji slijede ovaj trend u iznošenju optužbi da je islam leglo nasilja, dok mediji koje finansira Iran idu u drugom smjeru, pa tako optužbe usmjeravaju prema “vehabizmu”, ponekad i selefizmu kao intelektualnom pravcu.

Na Zapadu postoje brojni nepristrasni glasovi koji se protive rasističkom pogledu na vjeru koju slijedi više od milijardu i po ljudi.

“Ako je islam vjera koja predstavlja leglo nasilja, kako ovi tvrde, zašto onda u njegovoj novijoj historiji, od početka islamskoga buđenja s početka osamdesetih, nije zabilježen ovoliki razmjer nasilja poput onoga što pratimo ovih dana, koji je zapravo nastao kao rezultat određenih okolnosti.”

Ovdje treba napomenuti da odbrana Bena Afflecka i ostalih predstavlja drugu stranu slike, zbog toga što na Zapadu postoje i brojni nepristrasni glasovi koji se protive rasističkom pogledu na vjeru koju slijedi više od milijardu i po ljudi samo zbog toga što je neka grupa, ili neke skupine, uprljala ruke krvlju.

Krvavi Assadovi pohodi

Na početku se nameće sljedeće pitanje – da li je oružano nasilje u principu proizvod ideja i religija, ili je to nasilje rezultat objektivnih okolnosti koje mu pružaju mogućnost za nastanak i razvoj? Ako je islam vjera koja predstavlja leglo nasilja, kako ovi tvrde, zašto onda u njegovoj novijoj historiji, od početka islamskoga buđenja s početka osamdesetih, nije zabilježen ovoliki razmjer nasilja poput onoga što pratimo ovih dana, koji je, zapravo, nastao kao odgovor na američku invaziju u Iraku, a potom kao odgovor na sektaštvo Nourija Malikija i krvave pohode Bashara al-Assada?

Jesu li to sinovi islamskog buđenja bili nemarni prema tekstovima na koje se oslanja organizacija ISIL u kontekstu opravdanja onoga što čine, ili, bolje rečeno, je li i sam Osama bin Laden bio neupućen u te tekstove dok je u svojim porukama kritizirao neke od tih praksi, što pokazuju njegova pisma iznesena pred javnost u okviru dokumenta poznatog kao Abbottabad, ili West Point, koji su objavili sami Amerikanci?

I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu!

Istina je da ideje nisu osnovni pokretač nasilja, iako se koriste (bilo one ovosvjetske ili nebeske) kako bi se ono opravdalo protiv drugog – nevjernika. Ono što uistinu dovodi do nasilja su objektivne okolnosti, stoga nije bilo religije, niti doktrine, a da se među njenim sljedbenicima nije pojavila skupina koja je u određenom periodu posegnula za oružanim nasiljem. Nije bilo ni ideologije a da nije upotrijebila nasilje, o čemu svjedoči i nasilje prve polovine 20. stoljeća, koje je u većini svojih manifestacija bilo ljevičarsko, nakon čega se iz ljevice izrodila još više nasilna radikalna ljevica…

Ovdje treba napomenuti da u islamskim svetim tekstovima nema opravdanja za činjenje nasilja prema drugom, sem agresora: I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! (Al-Baqarah, 190)

Trganje iz konteksta

No, pojedini tekstovi iz Kur'ana i prakse Poslanika mogu se istrgnuti iz konteksta s ciljem opravdanja primjene različitih vrsta nasilja, nastalih kao rezultat objektivnih okolnosti. Kada prestanu date okolnosti, oni koji su slijedili ovo usmjerenje najčešće se povuku ili preispituju te stavove, kao što se desilo s velikim brojem naoružanih skupina u Egiptu, Libiji i drugim mjestima krajem prošlog stoljeća.

Nasuprot tome, svako ko čita Stari zavjet uočit će da je on veoma jasan u opravdavanju nasilja prema drugima, zbog osnovnog pravila da postoje posebni Božiji “sinovi”. “Bog” se ovdje praktično pretvara u vojnika koji služi svome narodu i izdaje naredbe za pokretanje genocidnih ratova protiv njihovih neprijatelja. Ukoliko neko bude pratio pojedina mišljenja rabina cionističkog entiteta, može uočiti da je to izvor koji oni slijede. Međutim, niko se i ne usuđuje to kritizirati, posebice na Zapadu. Treba imati na umu i to da Jevreje u holokaustu nisu spaljivali muslimani, kao i činjenicu da su Jevreji, u potrazi za sigurnošću, bježali u muslimanske zemlje.

Svako ko čita Stari zavjet uočit će da je on veoma jasan u opravdavanju nasilja prema drugima, zbog osnovnog pravila da postoje posebni Božiji ‘sinovi’.

Cijela stvar se ne zaustavlja samo na Starom zavjetu, nego se odnosi i na druge religije, uključujući i one koje pozivaju na toleranciju, poput budizma, naprimjer. To nam najbolje pokazuje primjer svega onoga što se dogodilo protiv Rohinja muslimana u Mijanmaru. Ne treba nam jasniji dokaz od toga da budistički svećenici opravdavaju ova krvava i slijepa ubijanja muslimana.

Što je još gore, u kontekstu ove priče, napad je pokrenut od iranskih medija, koji bude slijepo nasilje prema selefijama, ili, kako ih oni vole nazvati, “vehabijama”, dok svi znaju kako manifestacija islamskog oružanog nasilja nije počela od selefija, kao u Siriji početkom osamdesetih, ili u Egiptu ranije i nekada kasnije. Ne treba zaboraviti da je Hizb Al-Dawa, jedna od najistaknutijih šiitskih partija, bila od onih koje su prihvatile princip oružanog nasilja u borbi protiv iračkog režima. Čak je i prvi samoubilački napad kojeg pamti savremena historija nosio potpis ove partije, Hizb al-Dawe, čija je meta bila iračka ambasada u Bejrutu 1981. godine. Ne treba zaboraviti ni to da šiitska milicija u Iraku od početka invazije pa do sada vrši najbrutalnija ubijanja.

Čuvajmo se generalizacije

Ovu priču, koja bi mogla dugo potrajati ukoliko bi se navodili svi primjeri i dokazi, zaključujem stavovima iz članka američkog komentatora Nicholasa Kristofa, objavljenog u The New York Timesu, na koje se oslonio i glumac Ben Affleck u svojoj odbrani islama.

On kaže: “Historija ne poznaje islam kao netolerantan; on je u početku podigao vrijednost žene i svako ko bude čitao historiju, čak i u 20. stoljeću, neće kritizirati islam i posmatrati ga kao vjeru željnu krvi. Činjenica je postojanje kršćanskih nacista i komunista u Evropi, kao i budista, hindusa i ateista u Aziji koji su prešli sve rekorde u pokolju.”

Historija ne poznaje islam kao netolerantan; svako ko bude čitao historiju, čak i u 20. stoljeću, neće kritizirati islam i posmatrati ga kao vjeru željnu krvi.

Kristof još dodaje: “Moramo se čuvati generalizacije o bilo kojoj religiji, jer to ponekad dovodi do karakterizacije religije i izjednačavanja s rasizmom. Hinduizam je izrodio Gandhija, kao i ekstremiste koji su ga ubili.”

Tibetanski vođa Dalaj Lama danas se smatra primjerom za čovječanstvo. Međutim, peti Dalaj Lama je 1660. godine naredio ubijanje djece poput “razbijanja jaja od kamen”. Kršćanstvo ima cijenjenog Martina Luthera Kinga, ali ima i papinog predstavnika koji je u 13. stoljeću naredio pokolj 20.000 muškaraca, žena i djece u Francuskoj, optuživši ih za herezu. Govori se da je uzvikivao: “Ubijte ih sve, Gospod će znati ko su njegove sluge!”

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera