Islamska Republika na meti Islamske države

Napade bi izvršavali 'spavači' ili 'vukovi samotnjaci' (Reuters)

Jasser Maleki je 17. juna bio u rutinskoj smeni obezbeđenja u mauzoleju ajatolahu Ruhollahu Khomeiniju, vođi islamske revolucije 1979. godine i osnivaču Islamske Republike. Onda se dogodilo nešto što je ozbiljno zamislilo lidere u Teheranu. Teroristi Islamske države Irak i Levan izvršili su dva koordinisana napada: jedan na mauzolej na jugu Teherana, drugi na zgradu iranskog Mejlisa (parlamenta), takođe smeštenog na južnim obodima ovog grada.

“Obučavan sam da se ne iznenadim, ali drugi ljudi bili su uspaničeni”, kaže Maleki, podsećajući se kako je obezbeđenje sprečilo napadače da uđu unutar ogromnog memorijalnog kompleksa koji je mesto hodočašća miliona Iranaca. “Sklonio sam se iza stuba i uspeo da snimim ostatke tela jednog teroriste koji tek što se razneo.”

Petorica sledbenika samozvanog kalifata, opremljeni samoubilačkim prslucima, puškama i ručnim granatama, krenula su i na zgradu iranskog Mejlisa, a pre nego što su likvidirani, uspeli su da usmrte 18 osoba. Obezbeđenje pored mauzoleja Khomeiniju vidno je pojačano, uključujući i oklopna vozila. Režim saobraćaja oko parlamenta od tada je promenjen iz razloga bezbednosti, a kontrola na ulazu za posetioce koji su napadači koristili jasno je zaoštrena.

Pažljivo odabrani ciljevi

“Popravljena je bezbednost institucija, javnog transporta i angažovano je više ljudi”, kaže za Al Jazeeru, tokom razgovora u zgradi Mejlisa, Ali Reza Rahimi, član parlamentarnog Komiteta za spoljnu politiku i bezbednost.

Vođeni učenjem da “šarija može da se ostvari samo oružjem”, a da su šiiti islamski jeretici koji zaslužuju smrt, sunitski teroristi su pažljivo odabrali ciljeve. Udarili su na dva simbola države koja je jedinstvena mešavima republike i teokratije. Mejlis okuplja 290 neposredno izabranih poslanika i reprezentuje demokratske institucije. Mauzolej je posvećen velikom ajatolahu, koji je “rohanijima” – šiitskom sveštenstvu – omogućio ključno mesto u političkom životu zemlje, a svetu predstavio politički islam.

Političari su u prvom trenutku bili zatečeni. Vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei je, u pokušaju da umanji značaj incidenta, poručio da su se “napadači igrali petardama”, ali sada se ozbiljno analizira kako je Iran prvi put postavljen na metu terorista.

“Niko kao Iran nije smešten u epicentar terorističkih aktivnosti”, kaže za Al Jazeeru Hossein Entezami, zamenik ministra za informisanje, podsećajući da je od vremena revolucije 1979. godine u raznim terorističkim akcijama poginulo oko 17.000 Iranaca.

ISIL pokušao 120 napada

Ritualno pogubljenog Mohsen Hojajija, iranskog “vojnog savetnika”, kome su islamisti odrubili glavu negde na jugu Siriji, vrhovni vođa Khamenei proglasio je ovih dana za šahida, mučenika sve intenzivnijeg sukoba sa ISIL-om. Khameneijev poziv na jačanje “revolucionarnog i džihadističkog duha” još je jedan od apela naciji da ozbiljno shvati izazov sa kojim se zemlja suočava.

Zvaničnici podsećaju da je do sada registrovano najmanje 120 pokušaja ISIL-ovih napada, ali da je akcija 17. juna ipak predstavljala veliko neprijatno iznenađenje. Tim veće jer su svi napadači bili iranski državljani: Kurdi. Islamisti pojačano apeluju na Kurde da se pridruže ISIL-u, ali u ratu koji su objavili Iranu računaju i na druge sunitske etničke grupe, koje čine oko 10 procenata iranskog stanovništva od 80 miliona.

Separatistički pokreti Kurda, Baludžistanaca i Arapa se od 1979. godine bore protiv šiitske teokratije u Teheranu. Najaktivnije su grupa Mujahedeen-e-Khalq, koja iz Iraka pokušava da obori iranski režim, ili kurdskih militanata koji operišu na severozapadu zemlje. Novi sukobi poprimili su sektaški karakter, koji je ohrabren ne samo pozivima ISIL-a, već i geostrateškim rivalstvima u regionu, pre svega između Irana i Saudijske Arabije. U konflikt je uskočio ISIL. Iranska agencija Irna je nedavno javila da su snage bezbednosti razbile jednu grupu vezanu za ISIL i pohapsile 27 osoba. Nevernički “takfir-teroristi” su, tvrdi se, pokušali da prošvercuju oružje smešteno u aparatima za domaćinstvo i planirali napade po verskim centrima širom zemlje.

Desetorica su uhapšena u štabu grupe “u inostranstvu” (za pretpostaviti u Iraku), a preostalih 17 u Iranu. Od ovih 17, petorica su bila zadužena da izvedu terorističke misije, dok su ostali služili kao logistička podrška. Zvaničnici tvrde da su svi delovali usklađeno sa agentima neimenovane “druge zemlje”.

‘Jeretici koje treba ubiti’

Sem rigidne interpretacije islama, po kojoj sunitski ISIL šiite proglašava za “jeretike” koje treba ubiti, islamisti imaju dovoljno drugih razloga da ciljaju Iran. Iranske milicije i komandanti predvodili su mnoge operacije protiv ISIL-a.

Pripadnici snaga Al Quds, koje pripadaju elitnoj iranskoj Revolucionarnoj gardi, razne paravojne formacije i šiitske milicije angažovane su, između ostalog, i u borbama protiv ISIL-a na frontovima Iraka i Sirije, a najmanje 2.000 ih je poginulo od izbijanja sirijskog građanskog rata, u kome je Iran jedan od najbližih saveznika predsednika Bashara al-Assada.

Islamisti imaju dovoljno razloga da se svete Teheranu i poslednjih meseci su pokrenuli snažnu propagandu. Magazin ISIL-a Al-Rumiyah štampan je prvi put na farsiju. U martu je, da bi se poklopio sa persijskom Novom godinom, lansiran 37-minutni video koji daje detaljnu istoriju Irana i objašnjava zašto zemlja, njeni lideri i 90 odsto stanovništva koji su šiiti treba da bude meta napada.

Za ajatolaha Khomeinija se kaže da se 1979. godine vratio u Iran “avionom francuskih krstaša”, a posebno je na meti bio konzervativni Vrhovni vođa Khamenei, koji se opisuje kao “prijatelj Zapada”.

“Poručujemo vam, o zoroastrijanski otpadnici”, govori izvesni Abu Mujahid al-Baluchi, pominjući preovlađujuću religiju Persije pre dolaska islama. “Naše ruke neće biti daleko od vas. Osetili ste našu snagu u Iraku i Levantu [Siriji], Allahovom voljom osvojićemo Persiju i učiniti je sunitskom.”

Brutalna video poruka

Potom je, nešto pre akcije u Teheranu, ISIL lansirao uobičajeno brutalnu video poruku. Dečak, verovatno još ne tinejdžer, govori u kameru dok stoji na bojnom polju. Obučen je u vojnu uniformu i maše nožem. Treba da pogubi “špijuna”. Ono što je bilo neuobičajeno jeste da dečak govori farsi i direktno šalje poruku Irancima, ali i stanovnicima delova Avganistana i Tadžikistana, gde se takođe govori ovaj jezik.

Ova vrsta propagande do skora je bila retka. Sada je učestala i potvrđuje da je ISIL Iran stavio na mapu svojih aktivnosti od kako su počeli da gube uporišta na teritoriji samoproglašenog kalifata. Juna 2016. godine iranski mediji su preneli da je uhapšeno 18 osoba koje su nameravale da se pridruže ISIL-u. Dva meseca kasnije vojska je saopštila da su dvojica islamista ubijena u zapadnoj provinciji Kermanshah. Obaveštajni funkcioneri su potom preneli da su snage bezbednosti sprečile 1.500 Iranaca da pređu i redove ISIL-a.

Islamisti težište terorističkih akcija prebaciju koliko na Zapad, toliko i na istok, od Iraka i Sirije, gde su izgubili velike delove teritorije koju su munjevitro osvojili leta 2014. godine. Nov pravac je Centralna Azija, gde se angažuju iskusni džihadisti iz Pakistana, Uzbekistana i Tadžikistana. Sada su najviše angažovani u Avganistanu, gde se bore zajedno sa talibanima, ali jasno je da ih zanima Iran.

Sem poruka na farsiju, koristi se i baludži, jezik oko dva odsto Iranaca koji žive na jugoistoku zemlje. Poruke na arapskom upućene su arapskom stanovništvu provincije Khuzestan, takođe na jugoistoku, gde je separatistički pokret jak, ali gotovo imun na sunitski radikalizam.

Poremećena stvarnost

Daesh, što je arapska skraćenica za ISIL, teško da će uspeti sa regrutacijom iranskih sunitskih Arapa, uključujući i one koji su protiv centralnih vlasti u Teheranu, jer su oni istorijski okrenuti sekularizmu i nacionalizmu, pa se islamisti fokusiraju na Kurde, pozivajući ih da se pridruže ISIL-u. Neki su se odazvali.

Tromeđa Irana, Iraka i Turske, gde mahom žive Kurdi, tradicionalno je nebezbedna i povremeno ugrožava stabilnost Irana. Početkom avgusta iranska Revolucionarna garda sukobila se sa militantima upravo u tom području. Agencija Tasnim javila je da su dvojica napadača ubijena, a komandant kopnenih snaga Garde, brigadni general Mohammad Pakpour, potvrdio je da su u sukobima u provinciji Zapadni Azerbejdžan još četvorica militanata ranjena.

U Teheranu ponavljaju da je odnos šiitske većine prema sunitskoj manjini potpuno drukčiji od odnosa vladajućih sunita Saudijske Arabije, gde veliki muftija otvoreno optužuje manjinske šiite da su “nevernici”. Iranski Vrhovni vođa izdao je 2010. godine fatvu – versko mišljenje – kojom se zabranjuje vređanje Ajše, omiljene žene poslanika Muhammeda, koju suniti smatraju za “majku muslimana”, a šiiti su je napadali zato što se posle Poslanikove smrti borila protiv snaga Alija – prvog šiitskog imama. Ista fatva kaže i da se zabranjuju “uvrede protiv simbola naše sunitske braće”.

Ipak, Mustafa Hijri, predsednik Demokratske partije iranskog Kurdistana, sekularne grupe koja povremeno iz Iraka organizuje akcije po Iranu, upozorava da “ukoliko Islamska Republika ne promeni svoju politiku prema sunitskim muslimanima u Iranu i po regionu, više ljudi će se približiti organizacijama kao što je Daesh”.

‘Nazadni lideri’ iz Saudije

Teroristička akcija u junu ne samo što je poremetila iransku stvarnost, već je omogućila da se razbuktaju postojeće tenzije u regionu. Iran je odmah optužio Saudijsku Arabiju, ključnog rivala sa kojim se sukobljava po čitavom Bliskom istoku, a najdirektnije u Jemenu. “Ovaj teroristički napad dogodio se samo nedelju dana posle susreta američkog predsednika i nazadnih lidera koji podržavaju terorizam”, saopštila je iranska Revolucionarna garda, koristeći termin “nazadni lideri”, koji se odnosi na Saudijce.

Rijad ne posustaje u optužbama da Iran pokušava da destabilizuje region izvozom šiitske revolucije, da podržava razne terorističke grupe i da je vreme da bude kažnjen. Imajući u vidu agresivnu agendu kuće Sauda, posebno mladog prestolonaslednika Mohammeda bin Salmana, konfliktni potencijal se zaoštrava, iako je Rijad sada preokupiran sukobom sa Katarom – optuženom za saradnju sa Iranom.

Sukob Islamske Republike i Islamske države ima veće šanse da se razbukta nego da se smiri.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera