Ispovijest žene koja je prouzrokovala Arapsko proljeće

Ne iznenađuje kada se Faida Hamdy pita da li je odgovorna za sve što se desilo nakon trena kada je privukla veliku pažnju na sebe. Ona je bila inspektor koji je, prije pet godina, oduzeo kolica za prodaju povrća jednog uličnog prodavača u centralnom tuniškom gradu, piše britanski Telegraph.

U očaju, taj mladić se zapalio u znak protesta ispred ureda inspekcije. Nekoliko sedmica kasnije, bio je mrtav, a deseci mladih Arapa su krenuli njegovim putem, kroz pobune su zbacili predsjednika Tunisa i tako je krenulo Arapsko proljeće.

U vrijeme obilježavanja petogodišnjice ustanaka, Sirija i Irak su u plamenovima rata, Libija je razbijena, a zli blizanci, teror i represija, haraju bliskoistočnom i sjevernoafričkom regijom.

„Nekada poželim da to nisam uradila“, govori Hamdy za Telegraph.

Britanski medij navodi kako se njen glas rijetko čuje: porodica mladog Mohameda Bouazizija koji se zapalio privlači pažnju, a nervozni režim Vlade ju je uhapsio kada su protesti počeli.

Mnogi mitovi

U vrijeme kada je puštena na slobodu i oslobođena optužbi, predsjednik Zine el-Abedine Ben Ali je zbačen, a pažnja medija se „preselila“ u Egipat, Libiju i Siriju.

„Osjećam se odgovornom za sve. Nekada samu sebe krivim i govorim kako se sve desilo zbog mene. Ušla sam u historiju kao neko ko je bio tu i čija su djela pridonijela svemu, a pogledajte nas sad. U međuvremenu, Tunižani pate kao i do sada“, govori nesigurnim glasom o tragičnim posljedicama.

Bouazizijeva smrt je duboko pogodila arapski svijet. Mnogi mitovi su ispričani o njemu i o Hamdy, o prirodi ustanaka i padova koji su uslijedili, no ostaje osnovna istina o njegovom iskustvu.

Korupcija, zaglušujuća birokratija i represivne političke države gušili su mlade širom regije, a žrtve toga su mogle malo toga uraditi kako bi se čuo njihov glas, osim ekstremnim djelima. Kasnije studije su ustanovile da je samozapaljenje postalo uobičajeno u Tunisu i da na takve poteze otpada 15 posto svih slučajeva sa opekotinama u bolnicama ove države. Samo šest mjeseci nakon Bouazizija, više od 100 Tunižana je uradilo što i on, a ogroman broj ljudi u arapskom svijetu, od Maroka do Saudijske Arabije i Iraka, također se zapalilo.

No, mnogi posmatrači nisu mogli ni zamisliti haos koji će nastati, čak ni kad je Ben Ali popustio nakon dugih protesta i napustio državu, otputovavši avionom u Saudijsku Arabiju sa suprugom i velikim dijelom zlatnih rezervi Tunisa.

Jedini uspjeh Proljeća

Naredni je otišao egipatski predsjednik Hosni Mubarak, nakon 18 dana velikih demonstracija na kairskom trgu Tahrir. Potom je silom zbačen libijski pukovnik Muammar Gaddafi, a tamošnji protesti su prerasli u građanski, a potom i međunarodni rat.

U vrijeme kada je on ubijen oktobra 2011. godine, Sirija je bila u plamenovima i Zapad je počeo razmatrati svoju ulogu, a posljedice se vide i danas. Libija, Sirija i veći dio Iraka su propali, a Egipat je na ivici, piše Telegraph.

Uprkos očaju Hamdy zbog siromaštva u Tunisu, ova država ostaje jedina kao uspješna nakon ustanaka. Od tada su održani opći izbori u dva navrata, na prvima je pobijedila umjerena stranka Ennahda, a potom je prešla u opoziciju zbog trijumfa koalicije sekularnih stranaka prošle godine.

Po okončanju ratova i ustanaka, pa i već sada, malo ljudi se sjeća Bouazizija ili Hamdy.

„Mohammed Bouazizi i ja smo žrtve. On je izgubio život, a i moj život više nije isti. Kada pogledam svoju državu, žalim za svime jer je smrt svuda i ekstremizam raste i ubija mnoge prekrasne duše“, kaže bivša inspektorica.

Izvor: Agencije