Istarska autonomija i zagrebački ‘histerični centralizam’

Gotovo od osamostaljenja Hrvatske na poluotoku Istri spominjala se potreba visokog stupnja autonomije s argumentima raznih specifičnosti tog dijela zemlje – brojne etičke zajednice, jezična šarolikost, specifična kultura, mentalitet…

S druge strane planine Učka živi zajednica od 200.000 ljudi koja se doista po mnogo čemu razlikuje od dobrog dijela Hrvatske, pa i po uspješnom iskorištavanju svojih turističkih i drugih potencijala i resursa te odlučnošću da od Istre napravi brend.

Po mnogo čemu su u tome uspjeli. Novo zazivanje autonomije dolazi nakon referenduma u talijanskim regijama Veneto i Lombardija te događanja u Kataloniji, a svaki puta u ostatku Hrvatske, posebno službenom Zagrebu, izaziva i strahovanja da je krajnji cilj odcjepljenje te regije pod povijesno jakim utjecajem Italije.

Autonomija u kontekstu cjelokupne decentralizacije

Eurozastupnik Ivan Jakovčić, bivši dugogodišnji župan Istarske županije, izjavio je da se – za razliku od situacije u Kataloniji – referendum u Venetu može usporediti s onime što građani Istre žele, a to je upravljati svime osim klasičnim državnim funkcijama poput vanjske i obrambene politike.

No, pojašnjava, to je u kontekstu cjelokupne i neophodne decentralizacije zemlje te odbacuje primjedbe da bi to bilo neustavno.

Jakovčić: Nema straha od odcjepljenja

Jakovčić kaže da se vodi logikom supsidijarnosti – sve što je za građane bolje da bude na lokalnoj razini, da na njoj i bude, pa zatim na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj. Država se, kaže, treba brinuti o dijelu visokog školstva, makroekonomskoj, obrambenoj i vanjskoj politici, dok sve ostalo može biti decentralizirano.

Istra, kaže, uplaćuje 800 milijuna kuna (106 milijuna eura) u državni proračun više nego što dobiva, a najmanje pola od toga treba vratiti gdje se ti prihodi ostvaruju. Ističe da su visokodecentralizirane države unutar EU-a ujedno i visokorazvijene, navodeći kao modele Dansku, Austriju ili Njemačku, dok visokocentralizirane imaju problema.

Vlada bi, smatra, trebala raspisati referendum da se utvrdi jesu li građani zadovoljni stanjem ili žele promjene, ali naglašava kako nema straha od odcjepljenja – nitko se, kaže, neće upuštati u takve avanture.

“Dodajem da mi je poznato da je dio građana i za Istarsku Republiku, ali to nije realan scenarij i zato se nikada nisam zalagao za državnost Istre”.

“Hrvatska je, nakon Grčke, najcentraliziranija država u EU. Ustav RH uopće ne sprječava decentralizaciju ili autonomiju. Uostalom, riječ “autonomija” je prevedeno na hrvatski “samouprava”, a to je ustavna kategorija. Ustav izričito spominje pravo na lokalnu i regionalnu samoupravu. Problem je u tome što ustavne odredbe nisu nikada pretočene u zakone jer niti jedna vlada nije nikada poštivala ustavne odredbe koje poznaju solidnu razinu samouprave”, kaže Jakovčić.

Istra je, navodi, i za vrijeme Austrougarske imala vrlo visok stupanj autonomije, a razloga poput ekonomskih i kulturnih ima i danas.

“Dakako, politički razlog je dominantan jer građani već preko 25 godina glasuju za IDS koji zagovara od svog osnivanja regionalnu autonomiju Istre”.

Za to su nužne reforme ustroja, no Jakovčić dodaje i kako može zamisliti da neke županije ili gradovi ne žele preuzeti ovlasti.

“Takav model smo već imali na snazi 2001-2003 kada su županije mogle birati žele li preuzeti dio ovlasti u školstvu i zdravstvu. Tada sam, kao istarski župan, odmah preuzeo te ovlasti koje je država ponudila i to su kasnije postupno slijedile i sve druge županije. Država je ponudila veće ovlasti i više novca i svatko je mogao birati. To je jako dobar model. Nešto slično se danas dešava u Italiji”.

Učka kao Himalaja

Ideje o autonomiji, kaže analitičar Žarko Puhovski, nisu ostvarive jer ih ustavni okvir ne dopušta, a iako Jakovčić ne dovodi u vezu Istru i Kataloniju, kaže da je zahtjevom upozorio na zastarjele reakcije kojima se trenutačnu situaciju u toj španjolskoj regiji uspoređivalo s Hrvatskom 1990., a ne, primjerice, s Istrom danas.

“Za razliku od Katalonije i Istre, Hrvatska je imala oko 90 posto podrške za neovisnost i ustavni okvir koji je to dopuštao, unatoč svim pritiscima, dok se u Kataloniji, koja je sada doživjela gotovo sigurno neuspjeh, a pogotovo u Istri, radi o tomu da nije sigurno da postoji većina za takvu inicijativu i ne postoji ustavni okvir”, kaže Puhovski.

Hrvatskoj je potrebna decentralizacija, a Istra je, smatra, premala za ozbiljnu autonomiju, model za koji smatra da u Hrvatskoj nema smisla jer razlike nisu dovoljno velike.

“U Istri imaju neku fiks-ideju da je Učka velika kao Himalaja otprilike, međutim realno bi bilo da Hrvatska ima jedan centar u Rijeci, jedan u Splitu, u Osijeku i eventualno još jedan centar uz Zagreb – koji bi imao poziciju sličnu kao Washington – i možda bi bilo dobro da se nađe još jedan teren koji bi omogućio da se konačno, po prvi puta nakon Austrougarske, Lika i Gorski kotar nađu u istoj teritorijalnoj jedinici. Dakle, četiri-pet centara bi bilo moguće koji bi imali smisao autonomije u ekonomskom, zemljopisnom i drugom smislu”.

Unatoč svemu, ističe da je na ovakve stvari dobro upozoravati da se razlabavi “histerični centralizam” koji vlada u Zagrebu, a decentralizacija bi u Hrvatskoj zapravo značila centralizaciju.

“Kod nas bi decentralizacija na regije zapravo značila ukidanje ovih atara, koji su male općinice i mali gradići koji su proglašeni gradovima posijani po Hrvatskoj jer prije svega HDZ-u, a dijelom i SDP-u, odgovaralo da tako imaju lokalnu vlast i zadovoljavaju svoje kadrove”, zaključuje Puhovski.

Ivan Koprić, stručnjak za upravu s Pravnog fakulteta u Zagrebu i njegovi kolege na potrebu decentralizacije upozoravaju još od 1999. godine.

Koprić: Zahtjev prema večim pravima od republika u SFRJ

“Tako da se tu slažem s Jakovčićem da bi generalno u Hrvatskoj trebalo institucije centralne države drugačije oblikovati, a poslove koji sada spadaju, formalno barem, u nadležnost centralne države prenijeti na regionalne i lokalne jedinice. Tu se međutim suočavamo s problemom da su mnoge lokalne jedinice preslabe preuzeti poslove koji bi po prirodi stvari trebali doći na lokalnu razinu. One nisu u stanju obaviti niti ovo što bi sada formalno trebale po našim propisima”.

Drugi problem je što ne postoje prave regionalne jedinice – županije su po veličini i broju stanovnika na razini lokalnih jedinica u Irskoj, odnosno lokalne jedinice drugog stupnja.

Decentralizacija umjesto svaštarenja i populizma

U Europi, kaže Koprić, kad se predviđa pojačana autonomija nekih dijelova unutar zemalja, to je obično zbog značajnog postotka neke nacionalne manjine od 20 do 30 ili više posto, dok je u Istri hrvatska nacionalnost najzastupljenija. Iako se talijanski jezik uvelike koristi, niti to joj samo po sebi, smatra, ne daje posebnu poziciju, a ekonomski se razlozi nikad ne tretiraju kao opravdani jer svaka zemlja ima razvijenijih i manje razvijenih dijelova. Po specifičnostima nije usamljena jer i neki drugi dijelovi zemlje imaju svoje, kaže i dodaje da se ovdje možda radi o ‘probnom balonu’.

“Istra je već imala jedan ustavno-pravni problem i to je bilo 2001., kada su u Statutu predvidjeli dvojezičnost i još neke druge stvari u Statutu Istarske županije, koje su onda bile u postupku nadzora ustavnosti i zakonitosti iz Statuta izbačene, pa je to potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske. Tako da mi već imamo u tom smislu jedan presedan u traženju zahtjeva”.

Decentralizaciju, pak, treba provoditi planirano i postepeno – ovlasti koje imaju općine, gradovi i županije trebaju i ostati na lokalnoj razini, no decentralizirati treba neke ovlasti središnje države, prvenstveno upravljanje javnim dobrima kao što su šume, vode i upravljanje krizama, pa i onima poput migrantske, da se središnja država fokusira na svoj posao, a ne bavi svim i svačim.

“To sve zavređuje da se postavi na regionalnu razinu, a ne da nam ministri tamo hodaju po požarištima i opslužuju migrante na granicama, to su potpune populističke gluposti. To sve bi trebale raditi te regije puno veće od sadašnjih županija. One bi trebale preuzeti odgovornost za obrazovanje i zdravstvo”.

“One nastupaju umjesto općina i umjesto manjih, ponekad i srednje velikih gradova, u obavljanju poslova koji su po Ustavu predviđeni kao poslovi općina i gradova. Dakle, tu su se županije uspjele nametnuti kao nekakve vrste lokalnih jedinica i premda misle da time rade u korist svojega opstanka, zapravo dugoročno rade i vode situaciju prema onome kako se to odvilo u Irskoj, gdje je na kraju zakonodavac ukinuo sve osnovne jedinice i ostavio te ranije, mogli bismo to prevesti kao okruge, lokalne jedinice”.

I Koprić smatra da Istra svojom veličinom i brojem stanovnika zaslužuje samo sadašnju poziciju, iako može imati vrstu pojačanih ovlasti u okviru asimetričnog regionalizma.

“Međutim mi se čini da je zahtjev koji je postavio gospodin Jakovčić puno veći od toga i da u biti ide prema stvaranju pozicije u kojoj bi Istra bila formalno s većim pravima nego što su to bile republike u doba Jugoslavije, s vjerojatno onda i nekakvim pravom na odcjepljenje itd. To mi se čini pretjerivanjem s obzirom na okolnosti”.

Ekonomska (ne)održivost

No, ono što se traži, kaže, izlazi izvan ustavnog okvira te bi za to trebalo mijenjati Ustav, za što bi rijetko tko glasovao u Saboru. Ipak, zahtjev za bilo kakvim tipom autonomije, ističe, legitiman je za raspravu bez obzira na sve.

“Niti Hrvatska bez Istre, niti Istra bez Hrvatske”, kaže pak ekononomski analitičar Damir Novotny. Istra je, navodi, najrazvijenija regija, ako se izuzme Grad Zagreb – BDP po glavi stanovnika je iznad hrvatskog prosjeka, a na 20 posto obale ostvaruje čak trećinu turizma.

Važna je za ukupnu nacionalnu ekonomiju, ali smatra da u ekonomskom smislu ne može biti održiva, pri čemu nije važna veličina nego neodrživa ekonomska struktura – iako mali, Singapur, Island ili Luksemburg su ekonomski održivi.

“Najnoviji podaci pokazuju da je Istra iz središnjeg državnog proračuna više primila, nego što je kroz poreze davala u središnji proračun. Financiranje srednjeg i visokog obrazovanja u Istri, financiranje kulture, zdravstva zapravo ide preko središnjeg državnog proračuna”.

Trend bi trebao ići prema Europi regija, što je osnovna ideja koju je, ističe, Jakovčić od osnivanja IDS-a naglašavao. Dobar primjer decentralizacije su Njemačka ili pak Austrija sa svojih devet regija uz Beč kao disktrikt.

Austrija kao primjer

“Austrija je kroz stvaranje prilično autonomnih regija koje imaju velike izravne prihode, omogućila ravnomjeran regionalni razvoj. To je po mom mišljenju rješenje i za Hrvatsku jer previše centralizacije stvara mogućnosti političke arbitraže i onda se regije slabije razvijaju. Zbog te centralizacije Istra zapravo i ima uvijek ideju na koji način povećati tu autonomiju”.

Hrvatsku, smatra, treba ustrojiti kroz pet ili šest prirodnih regija, a decentralizacija treba biti politička i pogotovo fiskalna.

“Svi se porezi prikupljaju centralno, pa onda odozgo prema dolje se kroz proračun decentraliziraju, novac poreznih obveznika se spušta prema regionalnim ustrojbenim jedinicama kao što su županije i jedinicama lokalne samouprave – gradovima i općinama. U Austriji, Njemačkoj je obrnut proces – porezi se skupljaju dolje, a onda se izdvaja u središnju blagajnu određen dio, kako se federalne jedinice dogovore”, zaključuje Novotny.

Izvor: Agencije