Istočni Drvar: Život nam je kombinacija Federacije i RS-a

Sa samo 79 stanovnika, koliko je pokazao popis stanovništva, Istočni Drvar je najmalobrojnija općina u BiH (Al Jazeera)

Piše: Mladen Obrenović

Već na prilazu Istočnom Drvaru jasno je od čega živi najmalobrojnija jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini, ali i što su joj potencijali. Kamioni natovareni masivnim drvenim trupcima iz najboljih šuma na prostoru bivše Jugoslavije, kako to vole istaknuti žitelji tamošnjih sela, čine glavninu prometa. S druge strane, netaknuta priroda i čist zrak, potencijal su za razvoj planinarskog i lovnog turizma, proizvodnje zdrave hrane, svega onoga što se u modernom svijetu označava prefiksima eko i etno.

Na bilo koju stranu krenuli stanovnike sela istočnodrvarske općine – nastale povlačenjem entitetskih crta podjele – sve donedavno čekao je makadamski put što im je otežavalo i život, i komunikaciju, ali i povratak. I onda su, nakon godinâ čekanja, vlasti bh. entiteta Republika Srpska kojem teritorijalno i pripadaju izgradile modernu prometnicu koja Potoke, kao općinsko središte, spaja s obližnjim Ribnikom te cestom Sarajevo – Bihać.

„Sad smo od Ribnika udaljeni 20-ak minuta, a nekad je to bilo sat i po do dva, zavisi od toga je li zima ili ljeto. Taj me je asfaltni put samo ohrabrio i uvjerio u odluci da se vratim“, priča Todor Marčeta, umirovljeni šumarski tehničar koji nije želio čekati entitetske i državne vlasti, niti pomoć stranih donatora, nego je sâm obnovio svoju kuću.

Na zgarištu obiteljske kuće, srušene i spaljene u ljeto 1995. godine, našao je i posmrtne ostatke svojih roditelja. Suočen s teškom tragedijom, smogao je snage i ponovno izgradio kuću. Danas priča kako se ne kaje zbog toga što se vratio.


Na zgarištu spaljene kuće Todor Marčeta ponovno je izgradio dom [Al Jazeera]

„Obzirom da nijedan od nas nije svoju vlastitu kuću zapalio, bila je normalna stvar da je i obnovi onaj ko je to i učinio. Nije se to dogodilo. Nisam mogao doći ni na red za sredstva iz entitetskih fondova, pa sam se odlučio na kredit i iz toga napravio nešto da mogu živjeti“, priča Marčeta.

Šume prekrivaju cijeli prostor

Istočni Drvar prostire se na 75 četvornih kilometara, a 80 posto površina pokriveno je šumama. Glavni izvor prihoda općinskom proračunu je šumska renta, jer entitetske vlasti imaju obvezu da 10 posto prikupljenih sredstava od sječe šume vrate na lokalnu razinu.

Veliki planovi male općine

Povrat sredstava od eksploatacije šume općinske vlasti Istočnog Drvara namjeravaju usmjeriti u gradnju zdravstvenog centra koji bi, zbog velike nadmorske visine, ponovno mogao biti banja za plućne bolesnike kao u austrougarska vremena. U planu je i nastavno-naučna baza u kojom bi se usavršavali studenti šumarskih fakulteta, kao i razvoj seoskog, lovnog i planinarskog turizma.

„Za to što nije ovdje ništa urađeno do sada, krivim i vlasti Republike Srpske, ali i svoje prethodnike jer nisu bili dovoljno aktivni. Ovaj kraj ima potencijal i možemo se izboriti – samo neka nas ne ometaju“, kaže općinska načelnica Milka Ivanković.

Procjenjuje se da u punoj sezoni eksploatacije u Šumskom gazdinstvu „Klekovača“, koje je dobilo ime po istoimenoj planini, radi i do 160 radnika. Među tim ljudima, koji se bave teškim i zahtjevnim poslom, nalazi se i Vlatko Dodig, poslovođa građevinskih radova i mehanizacije.

„Moj je život kombinacija Federacije BiH i Republike Srpske, jer sa porodicom živim u Drvaru, a radim u Istočnom Drvaru. Života u Federaciji BiH, odnosno u Drvaru, ne bi bilo da nije ovoga ovdje – u Istočnom Drvaru, koji je u Republici Srpskoj. No po meni, to je nešto nerazdvojivo i u svakodnevnom životu povezano, iako mi se život odvija u obje opštine“, kaže Dodig.

Po njemu, crte koje su povučene između dva Drvara su „neprirodne i nelogične“. Podsjeća kako je prijeratna drvarska općina „razbijena na četiri strane i dva entiteta“, ali ljudi ne razmišljaju o tim granicama kad ujutro pođu na posao u Istočni Drvar, „a svako jutro dođu najmanje tri autobusa“, ili po osnovne potrepštine, u školu ili ljekaru na drugu stranu – u Drvar.

Svjestan je velike nezaposlenosti, ali i činjenice da se uglavnom starija populacija vratila svojim kućama, pa apelira na osiguranje posla mladima – kako bi ostali na drvarskom području. „Priroda je ostala netaknuta, čista, i zdrava, pa su velike mogućnosti za bavljenje ekološkom proizvodnjom. Ipak, od vazduha se ne živi, iako je on ovdje čist da čistiji ne može biti. Mladima treba omogućiti zaposlenje i u tom slučaju moja djeca neće poželjeti van“, poručuje.

Za razvoj treba puno više

Svjesna je i općinska načelnica Milka Ivanković da ono što je priroda dala nije dovoljno za razvoj Istočnog Drvara. Ono što su prirodni resursi treba očuvati, zaštititi, mudro koristiti za normalan život, ukazuje Ivanković, ali za nešto više ipak je potrebna podrška entitetskih i državnih vlasti.

Dolazi iz stranke Zavičajni socijaldemokrati, koja je nastala iz Udruženja za povratak protjeranih građana Opštine Drvar. Jedna je od osnivačica, zajedno sa sugrađaninom Milom Marčetom i drugima, udruženja i stranke kojima primarni cilj bio povratak svih na svoje. Borili su se, kaže, „za svoj zavičaj i nisu osporavali drugima da se bore za svoje ognjište, čak su ih i podržavali“.


Neka nam daju naše i snaći ćemo se sami, poručuje načelnica Milka Ivanković [Al Jazeera]

Niti ona, niti drugi sugovornici ne žele pričati o brojevima, ponavljajući pitanje zašto ih uvijek prebrojavaju, no statistika je neumoljiva – popis stanovništva od prije tri godine pokazao je da u selima Istočnog Drvara živi samo 79 stanovnika.

„Nikad ovo područje nije ni bilo pretjerano naseljeno, ali nikome to ne daje za pravo da ne ulaže ovdje, da se sve ovo ne razvija, da se ne stvaraju uslovi i za život i za rad stanovništva, da mogu živjeti i opstati. Zašto nas uvijek nešto prebrojavaju? Šta hoće od ovog područja? Od koga da ga otmu i kome da ga daju? Bez obzira kojem entitetu pripadali, vlasništvo je ovo drvarskog naroda“, konstatira Ivanković.

Uvjerena je kako je područje Istočnog Drvara samoodrživo, pogotovo kad je šumsko bogatstvo u pitanju, ali poziva entitetske vlasti da im daju ono što im pripada. „Neka nam daju naše, a sa ostalih 90 posto neka rade šta hoće. Zar je to malo? Ovako, i naših 10 posto na jedvite jade dobijemo“, žali se.

Kad su primanja redovna, nije ni teško

Na upit je li zadovoljan poslom i primanjima, Vlatko Dodig odgovara kako su „vremena teška i neskromno bi bilo reći da ne bi voljeli imati koji dinar više, ali u situaciji kakva jeste sami stanovnici za početak imaju sreću da rade u armiji nezaposlenih“.

„Samim tim što imate siguran posao i redovnu platu – kolika  je tolika je, ali zna se kad će biti, možete biti zadovoljni. U kombinaciji sa kućnim poslovima i bavljenjem nekim sitnim poljoprivrednim radovima popuni se budžet i sa strane. Ipak se može i narod nije naučio imati nešto više, nego je zadovoljan s ovim što ima. Ne možemo reći da je generalno dobro, jer čovjek treba nastojati da mu je svaki dan bolje, ali u situaciji u kojoj jesmo velika je stvar da su ljudi zaposleni u ovolikom broju“, napominje.

Razočarana je što entitetske vlasti, osim ceste prema Ribniku, nisu ništa uložile u istočnodrvarski kraj. Sve je, kako kaže, „u fazi obećanja i pregovora“. Na pitanje što im konkretno i za prvu ruku treba, odgovara: „Sve, sve nam treba, pogotovo ono što čini jednu lokalnu zajednicu. Ovo je opština drvarskog naroda, ne zaboravite, samo što u Drvaru ima stanovništva, ali nema uslova da rade tamo gdje žive, dok u Istočnom Drvaru nema stambenih jedinica, ali ima posla. Moramo uspostaviti ravnotežu i stvoriti ljudima uslove“.

Nemar političkih elita

Iako i sâm političar, zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Mile Marčeta tvrdi da je „nemar političkih elita koje nisu vodile računa o ruralnih područjima kriv za situaciju u kojoj se nalaze“. Smatra i da je Bosna i Hercegovina „poslije rata doživjela kataklizmu sličnu ratnoj, jer ljudi nisu zbrinuti iako su milijarde došle u državu“.

„Vlasti nisu ništa učinile čak ni za opštine koje imaju realnu šansu i dobre ekonomske pokazatelje. Lokalne zajednice su u cijeloj BiH svedene na mjesne zajednice i nemaju autoritet da vladaju prostorom i resursima. Nisu vlasnici onoga što imaju nego je vlast uzurpirala bogatstva i oni se mogu tek finansirati, ali razvijati vrlo teško“, napominje.

Po njemu, da su državne i entitetske vlasti ulagale u obnovu ili razvojne projekte mnoge su sredine, uključujući i Istočni Drvar, mogle postati „mjesta koje obećava dobru budućnost“. Ako to ne shvate i ako ne budu razvijali ove prostore, nastavlja, „svi će gradovi biti preopterećeni, a asfalt se ne jede“. Smatra, stoga, da Istočni Drvar ima puno potencijala – od zdrave sredine i zdrave hrane, čistog zraka, ali i prilike za ulaganje – da postane dobro mjesto za život.

„Može Dayton ili bilo ko drugi da sve ovo podijeli, ali ni u glavama, ni u srcima nemoguće je podijeliti Drvar. Nećemo to nikada ni raditi bez obzira na administrativne prepreke koje postoje. Isti je to narod, isto je sve samo što je neko nacrtao granicu. Drvar je nedjeljiv“, zaključno poručuje Marčeta.

Izvor: Al Jazeera