Italija ne zna šta će s djecom migrantima

Stotine imigranata svakodnevno dolaze na talijanski otok Siciliju. Rekordni broj, više od 115.000, spašen je ove godine na moru. Talijanske vlasti posebno su zabrinute zbog velikog broja djece koja putuju sama.

Pobjegli su od rata i siromaštva, a sada žive u napuštenoj školi. Svako dijete ima vlastitu priču o preživljavanju. Poput 17-godišnjeg Mouhameda Sanneha. Trebalo mu je šest mjeseci da iz rodne Gambije, pješke i autobusom, dođe do Tripolija, a zatim brodom do Sicilije. Ne želi da mu se vidi lice, ne želi se otkrivati pred kamerom.

“Nekoliko dana nakon što sam stigao u Libiju bio sam otet. Otmičari su htjeli da im dam brojeve svojih roditelja kako bi tražili novac, ali uspio sam pobjeći. Mislio sam da nikad neću stići ovamo, da će me ubiti”, svjedoči Mouhamed.

U prihvatnom centru imigranti bi trebali provesti tek kratko vrijeme, ali maloljetnici moraju čekati mjesecima da njihova dokumentacija bude obrađena.

“I na posljednjem presretnutom brodu bilo je mnogo djece. Talijanski dužnosnici kažu da se broj maloljetnika stalno povećava i pitaju se što s njima učiniti”, javlja sa Sicilije reporterka Al Jazeere Hoda Abdel-Hamid.

Što dalje od Sicilije

Prema talijanskom zakonu, maloljetnici ne smiju biti vraćeni u zemlje porijekla. Njihovi prvi koraci na europskom tlu su teški. Mnogi ne znaju gdje se točno nalaze, niti govore talijanski jezik.

“Govorimo im o rizicima s kojima se suočavaju. U opasnosti nisu samo dok prelaze pustinju ili Sredozemlje. U našoj zemlji mogu biti prisiljeni na rad, ili postati žrtve seksualne eksploatacije. Italija je za većinu samo tranzitna točka”, objašnjava Giovanna Di Benedetto iz organizacije Save the Children.

Poput većine imigranata, i djeca uglavnom žele otići dalje od Sicilije. Trinaestogodišnji Taha Hassan planira doći do Rima, gdje živi njegov brat. Roditelji su za njegovo putovanje platili više od 2.500 eura i smatra da im treba pomoći.

“Gotovo smo se utopili. Brod je bio pun rupa, voda je ulazila unutra, izbacivali smo je kantama. Ali, preživio sam i san mi je da majka i otac budu ponosni na mene. Želim im pomoći da otplate dugove. To mi je trenutačno jedina želja”, kaže Taha.

Tu želju dijeli s mnogim mladim imigrantima. Ali, pred njima je dug put, pun prepeka, opasnosti i usamljenosti.

Izvor: Al Jazeera