Ivan Pernar, zlatna ribica i leptir u kasno proljeće

Ivan Pernar nema osobni uvid, ali ni kapacitet da spozna svu dramatičnost i slojevitost tužnih događanja s početka devedesetih (Pixsell)

Piše: Damir Petranović

Za teoriju zavjera svi znamo, ali postoji i jedan viši stupanj: teorija zavjere o teoriji zavjere. A ona, otprilike, glasi da se – slično kao i sa špijunskim i parašpijunskim uracima na koje ćemo nabasati u bespućima interneta – među hrpetinom bedastoća obično nalazi jedan maleni, fino ukomponirani komadić istine. To su valjda te suptilne metode: taman kad se opustiš u priči o gušterima i drugim gmazovima koji tajno kontroliraju svijet, kada se pošteno zabaviš “chemtrailsima” i ostalim vrstama praškova koji iskrivljuju naš dobri i pošteni ljudski um, kada skoro usneš u san zamišljajući to famozno “veliko oko”, kojemu ne možeš sakriti ni da upravo u ovom trenutku kopaš nos – eto ti jedne jedine, malene, ali provjerljivo točne informacije.

Eto tako otprilike izgleda iskustvo s mlađahnim Ivanom Pernarom, najzelenijim, ali najbizarnijim primjerkom koji je posljednji birački tsunami izbacio u Hrvatskom saboru. Ako još niste čuli za njega, u što je teško povjerovati, jer se mladić u manje od dva mjeseca pošteno isproducirao sve do daleke majčice Rusije, imajte malo strpljenja: nabasat ćete već na kakvu njegovu budalastu tezu, zapet će vam oko dok besposleno surfate po rubovima balkanskih tabloida i trač-rubrika, odvest će vas YouTube do njegovih slavnih govora kako i obično vodi do gluparija raznih vrsta.

Uglavnom, ovih dana Bosanci i Hercegovci vjerojatno su upoznali Pernara malo bolje nakon što se ovaj usred sjednice parlamenta obrušio na Miroslava Tuđmana, manje slavnog, ali fizički frapantno sličnog sina velikog ćaće hrvatske nacije, pa mu spočitnuo da je – valjda po nasljednoj liniji – kriv za rat Hrvata i Bošnjaka početkom devedesetih, jer je njegov otac “na bezbrojnim sastancima sa [Slobodanom] Miloševićem dogovarao podjelu Bosne i Hercegovine”.

Razbacivanje historijskim istinama

Na ovom mjestu valja zastati i trezveno primijetiti da uvaženi narodni zastupnik Ivan Pernar nema osobni uvid, a bogme ni kapacitet za spoznati svu dramatičnost i slojevitost tužnih događanja s početka devedesetih niti je sa svojim skromnim vokabularom u stanju izraziti se dublje i duže od priproste Twitter-objave. Taj je u životu završio tek kraći tečaj povijesti na Facebooku, gdje količina lajkova obično vodi do ispravnog rješenja postavljenih zadataka.

Što, naravno, ne znači da je njegovo simplificirano tumačenje ratne prošlosti Hrvata i Bošnjaka točno, jednako kao što nije ni potpuno pogrešno; ali s Pernarom vjerojatno nema smisla ulaziti u konkretniju raspravu, jer je on sa svojim pamćenjem zlatne ribice i ponašanjem leptira u kasno proljeće vjerojatno već negdje na drugoj temi, ondje gdje će to izazvati najviše klikova i lajkova. Ovakva praksa razbacivanja povijesnim istinama njemu, po svemu sudeći, predstavlja visinske pripreme za velevažne državničke posjete – prije putovanja u Banju Luku osvrnuo se na Jasenovac, negdje oko susreta s ruskim ambasadorom u Zagrebu razotkrio je globalnu američko-masonsku urotu protiv sirote “Majke Rusije”, a prije nego što je sjeo u autobus za Sarajevo, nabrzinu je napravio anketu na društvenim mrežama i spoznao što muči naše drage susjede i prijatelje. Eto, kažu, problem je u ratu.

Rekli bi nešto stariji – kod njega nit’ briga, nit’ pameti; lišen odgovornosti i udobno smješten u sigurnosti zastupničkog imuniteta i pripadajuće apanaže od nekoliko tisuća eura mjesečno, sada sebi može dozvoliti da na velikoj sceni prosipa sve one mudrosti koje je brižljivo skupljao u svojoj predpolitičkoj karijeri. Ukratko, dobio je priliku javno govoriti ono što drugi žele čuti, makar to značilo da će samo lupetati bez prestanka.

Trump i u našem dvorištu

Obratite pažnju na tog Ivana Pernara. I ako koji put pronađete zdravog razuma u njegovim verbalnim vratolomijama, sjetite se usporedbe s početka ovog teksta i shvatite da naznake istine često služe samo kako bi zamaskirale gomilu budalaština u koju je ona umotana. To da je upravo on danas u poziciji krojiti politiku jedne, navodno, ozbiljne države manje govori o Pernaru, a više o nama samima. I da, nije teško predvidjeti kako će ostvariti sasvim solidnu karijeru – dok se u Hrvatskoj i okolnim zemljama provede obrazovna reforma i moralna izgradnja od temelja naviše, pernari će nam sve češće i sve agresivnije izranjati sa svih strana.

Danas se čudimo Donaldu Trumpu, sutra ga očekujmo i u našem dvorištu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera