Izbjeglicama pomoć treba i u Evropi

U misijama spašavanja migranata i izbjeglica na Mediteranu učestvuju brojne humanitarne organizacije. Svjedoče o teškim životnim pričama i neizvjesnosti. Političko rješenje za izbjegličku krizu se ne nazire, pa je izbjeglicama i migrantima i nakon dolaska na sigurno, evropsko tlo pomoć prijeko potrebna.

Iako je Obalu Slonovače napustila prije pet godina, Ester i danas strahuje da će je neko prepoznati i da će zbog onoga što kaže njena porodica snositi posljedice. Etničke podjele i politička nestabilnost krajem 2010. godine njenu zemlju doveli su do ivice građanskog rata, pa je pobjegla u Italiju, izvještava Nadina Maličbegović, reporterka Al Jazeere.

“Ja sam sa sjevera. Jednom sam otišla na put, a kad sam se vratila, zatekla sam okupljenu gomilu nepoznatih ljudi, koji su govorili da smo mi sjevernjaci problem ove države i da nas sve treba pobiti. Bojala sam se da će mi nauditi, pa sam odlučila da odem”, kaže Ester.

U Rimu unajmljuje stan, studira informatiku. U Vatikanu dijeli letke turistima i tako zarađuje za život. Podršku je našla u centru Astalli. Osnovali su ga Jezidi prije 35 godina, kada su hiljade izbjeglica bježale od rata u Vijetnamu.

“Primarno, u naša četiri centra u gradu migranti mogu dobiti obrok, mogu prespavati. Pružamo im besplatnu pravnu pomoć, pomažemo da dobiju dokumente. Kod nas mogu dobiti zdravstvenu zaštitu, a pomažemo im da uče italijanski jezik i da se zaposle”, kaže Camillo Ripamonti iz centra Astalli.

Veze s Vatikanom

Nastoje održati čvrste veze s Vatikanom. Ponosno ističu kako je papa Franjo, prilikom posjete Lezbosu u aprilu, sa sobom poveo četiri izbjegličke porodice iz Sirije. Katolička crkva i dalje svaku priliku koristi da pozove na otvorenost i toleranciju. U polusatnom razgovoru, glasnogovornik Vatikana otac Lombardi to je u više navrata istaknuo.

“Trebamo biti s njima, pomoći im da žive s nama. Možda su oni nova generacija koja će graditi našu budućnost, zajedno s nama. Ne možemo ih posmatrati kao opasnost”, istakao je Lombardi.

A koliko su slabi i nemoćni kad dođu pred vrata Evrope, svjedoče i volonteri fondacije Rawa. Organizacija pruža zdravstvenu zaštitu, učestvuje u spasilačkim misijama širom Mediterana.

“Bila sam dirnuta pričom naše volonterke, koja je tri puta bila na brodu. U jednom trenutku uzela je novorođenu bebu u naručje, da je pregleda, a onda je shvatila da je tijelo bebe ispunjeno ožiljcima od cigareta. Na moje pitanje kako si se osjećala, samo je slegnula ramenima, uzdahnula i otišla”, govori Emma Bajardi, direktorica fondacije Rawa.

U prvih pet mjeseci ove godine u Italiju je stiglo oko 50.000 migranata i izbjeglica. Najviše ih je iz Etiopije, Eritreje, Palestine… Njihove priče su tužne i teške, ali oni vjeruju u sretan kraj.

Izvor: Al Jazeera