Izbor Hagela je bitna poruka Izraelu

SAD svake godine pruža milijarde dolara pomoći Izraelu, koja im omogućava da nastave sa okupacijom (EPA)

Piše: MJ Rosenberg

Do sada je predsjednik Barack Obama pokazao da će sačekati rezultat izraelskih izbora koji će se održati 22. januara. Nema indicija o tome za koga se on nada da će biti sljedeći izraelski premijer.

Njegovo nemiješanje, pa čak i nezainteresiranost, ne iznenađuje osim kada se uporedi sa preferiranjem republikanaca na američkim izborima održanim prije dva mjeseca, koje je otvoreno pokazao premijer Netanyhu.

Neko bi pomislio da bi mala osveta bila uredu.

Jedan razlog za Obaminu očitu ravnodušnost može biti i činjenica da je veoma mala mogućnost da Netanyahu neće biti sljedeći premijer. Jedino pitanje je da li će Netanyahuova sljedeća vlada biti jednako desničarska (i da li će jednako podržavati širenje naselja) kao njegova trenutna Vlada, ili će otići još više u esno.

Da stavimo izraelske izbore u američku perspektivu, to bi bilo kao da se prije dva mjeseca moralo birati između desničarske Republikanske stranke ili ekstremno desničarskog pokreta nazvanog Tea Party, dok su se demokrati nadali da će osvojiti dovoljno podrške da formiraju vjerodostojnu opoziciju ili da dobiju mjesto u Vladi.

Ali takva je situacija u Izraelu, gdje se koalicija Netanyahua i ministra vanjskih poslova Avigdora Liebermana, Likud-Beytenu, suočava sa novom desničarskom strankom, strankom Jevrejski dom.

Pripajanje Palestine

Stranku Jevrejski dom predvodi 40-godišnji Naftali Bennett, čija politička platforma otvoreno zagovara pripajanje Palestine, za razliku od Netanyahua i Liebermana, koji, iako su ekspanzionisti, ponekad uprazno govore o postizanju rješenja od dvije države s Palestincima.

Bennett se zalaže za trenutačno pripajanje 60 posto teritorije Zapadne obale, čime bi se onemogućilo stvaranje održive Palestinske države. Njegov plansu odbacile druge vodeće figure iz njegove stranke – osobe koje su radikalnije od njega – koje se zalažu za sto procentno pripajanje.

Nepotrebno je reći da novu stranku predvode ultranacionalistički doseljenici i religiozni fanatici koji, osim što podržavaju otimanje zemljišta, oštro se protive jednakim pravima za homoseksualce, žene, Arape i sve one koji nisu Jevreji.

Bez obzira na sve to, stranka Jevrejskog doma je prvi izbor Izraelaca mlađih od 30 godina, koji napuštaju stare desničarske stranke u korist ekstremne desnice.

Možda je najluđe od svega to što je ultradesničarska stranka u usponu u periodu kada se koalicija Netanyahu/Lieberman također pomjera još više udesno. Već su prošlost pragmatičnije osobe iz Likuda, kao što su Benny Begin i Dan Meridor.

Na njihovo mjesto su došle osobe kao što je Moshe Feiglin, koji je rekao Jeffu Goldbergu, novinaru časopisa Atlantic: “Zašto bi osobe koje nisu Jevreji imale pravo glasa kada je u pitanju politika jevrejske države? Već dvije hiljade godina Jevreji sanjaju o jevrejskoj državi, ne o demokratskoj državi. Demokratija bi trebala služiti vrijednostima države, a ne uništiti ih.”

Izraelska Vlada, kojom dominiraju ultranacionalisti, rasisti i fašisti utječe na to kako nas vidi svijet. Na kraju, svijet (i to ne samo muslimanski svijet) shvata da smo mi ti koji omogućavaju ovakvo loše ponašanje Izraela.

U svakom slučaju, Feiglin je rekao: “Ne možete naučiti majmuna da govori i ne možete naučiti Arapa da bude demokratičan. Radi se o kulturi lopova i kradljivaca… Arap uništi sve što dotakne”.

Lista kandidata

Feiglin nije usamljen u ovakvom razmišljanju. Veliki je broj strogo desničarskih ekstremista koji prevode listu kandidata Netanyahu-Liebermana, ali koji se ipak čine umjerenim glasačima koje je privukla nadolazeća nova stranka.

Zanimljivo je da malo Amerikanaca obraća pažnju na izraelske izbore, što je znak da čak i proizraelska zajednica gubi interes i nadu za Izrael.

Zemlja koja je svojevremeno bila izvor radosti za mnoge Amerikance je sada postala izvor patnje, prevladavajući stav je da ih treba zanemariti i nadati se da će se stvari promijeniti kada im se drugi put posveti pažnja.

Ali, nije zaista ni važno šta većina Amerikanaca misli ili ne misli o tome šta se dešava u Izraelu. Važno je mišljenje samo jednog Amerikanca.

Mišljenje predsjednika Sjedinjenih Američkih Država je veoma važno. Svaki Izraelac je svjestan da će se bez podrške predsjednika Obame Izrael naći u opasnim vodama. Sjedinjene Države Izraelu svake godine pružaju sredstva koja se mjere u milijardama dolara, sredstva koja se koriste za kupovinu oružanih sistema koji Izraelu omogućavaju da zadrže “vojnu prednost”, koja im omogućavaju da nastave sa okupacijom, ali i da se brane.

Ta sredstva također pružaju Izraelu ekonomski omotač koji mu je potreban da sačuva imunost na recesiju koja je pogodila većinu svijeta.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država je taj koji odlučuje da li će (skoro jedini) stati na stranu Izraela u Ujedinjenim narodima, koristeći pravo na veto da blokira svaku rezoluciju kojoj se Izrael protivi.

Usvajanje stavova

Predsjednik je taj koji je usvojio izraelski stav o iranskom nuklearnom programu kao naš vlastiti, što je dovelo do napora da se sankcijama kazni Iran i da se podrže izraelske prijetnje da će doći do rata ako Iran razvije nuklearno oružje (uprkos činjenici da se smatra da Izrael ima oko 200 nuklearnih bojevih glava).

Ukratko, Izrael je skoro u potpunosti ovisan o predsjedniku SAD-a. Što se tiče Kongresa, i on je važan, ali kada je u pitanju vanjska politika, predsjednik je taj koji predvodi. Na taj način djeluje Ustav SAD-a. Predsjednik je taj koji brani nacionalne interese u svijetu.

Činjenica je da je američkim interesima naškodio trenutni kurs Izraela. Voljeli mi to ili ne, svijet smatra da su Sjedinjene Američke Države povezane sa Izraelom kao sijamski blizanci spojeni na kuku.

Izraelska Vlada, kojom dominiraju ultranacionalisti, rasisti i fašisti utječe na to kako nas vidi svijet. Na kraju, svijet (i to ne samo muslimanski svijet) shvata da smo mi ti koji omogućavaju ovakvo loše ponašanje Izraela.

Upravo zbog toga je vrijeme da predsjednik Obama pošalje jasnu poruku Izraelu nominiranjem bivšeg senatora Chucka Hagela za sekretara odbrane. I to ne zato što je Hagel protivnik Izraela, s obzirom da on to nije.

Postoji samo jedan način da se pošalje poruka Izraelu koja će se čuti: To je nominiranje Hagela.

Razlog za nominiranje Hagela, osim njegovih kvalifikacija za tu poziciju, jeste to što je izraelski lobi odlučio demonstrirati svoju snagu sprečavanjem njegove nominacije. Kao i američka Nacionalna udruga za vatreno oružje, odnosno NRA, lobi ima snažnu potrebu demonstrirati da oni vode glavnu riječ.

Oni ne vole Hagela, pa zbog toga on neće doći na tu funkciju. Uspješnim blokiranjem Hagela će demonstrirati da bez obzira na  kolikogod Izrael zakoračio u desnu stranu, bez obzira na broj naselja koja se naprave, bez obzira na broj Palestinaca koji su protjerani sa svoje zemlje ili samo zlostavljani, Sjedinjene Američke Države će se samo naceriti i trpjeti.

Obama bi mogao, naravno, izdati saopćenje ili održati govor u kojem bi ponovno iznio stav SAD-a o naseljima, Palestinskoj državi, te o potrebi za postizanje mira.

Tužna je činjenica da više niko ne vjeruje da će ova administracija ispuniti svoja fina obećanja o Izraelu i Palestini, ne kada se uzmu protekle četiri godine u kojim se konstantno popuštalo Netanyahuu.

Postoji samo jedan način da se pošalje poruka Izraelu koja će se čuti: To je nominiranje Hagela. Izrael i lobisti su ti koji su napravili frku oko Hagela. Zašto to ne iskoristiti u svoju korist? A i u izraelsku, također. Na kraju krajeva, Izrael je taj, a ne SAD, koji se približava litici. Nažalost, ovdje se ne radi samo o fiskalnoj litici.

Gospodine predsjedniče, borite se da Hagelova nominacija bude prihvaćena. Što se tiče lobija, neka rade šta god hoće. Vrijeme je da se za promjenu otvore karte.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera