‘Izbor’ muslimana u CAR-u: bijeg ili smrt

Piše: Chris Stein

Za muslimane u Banguiju, glavnom gradu Centralnoafričke Republike, izbor se sveo na dvije opcije – bježi ili pogini.

Muslimani su ovdje nekada živjeli slobodno među kršćanskom većinom, upravljali su poslovima i molili se u džamijama. Sada su mnogi pobjegli iz grada, a u prošlu nedjelju je blizu 1.300 njih iz četvrti PK12 u Banguiju evakuirano na sigurno mjesto uz pratnju mirovnih snaga.

CAR, jednu od najsiromašnijih zemalja na svijetu, u posljednjih 15 mjeseci pogodio je val nasilja i nereda. Desetomjesečna vladavina pobunjeničke grupe Seleka, kojom dominiraju muslimani, podigla je tenzije između zajednica do zapaljivih visina i podstakla jačanje kršćanskih milicija zvanih Antibalaka.

Kada je grupa Seleka svrgnuta sa vlasti u januaru, grupa Antibalaka se razbjesnila, uzimajući na metu muslimane širom države zbog njihove navodne podrške Seleki i njihovih krvavih ekscesa. Na vrhuncu nasilja rulje su napadale muslimane u džamiji ili su ih izvlačili iz taksija i masakrirali na ulici. U jednom incidentu grupa vojnika je slušala govor nedavno imenovane privremene predsjednice Catherine Samba-Panza, a zatim su linčovali muslimana i po završetku zapalili njegovo tijelo.

Generalni sekretar Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon je to krvoproliće nazvao “etnoreligijskim čišćenjem”.

‘To je jedna vrsta zatvora’

U glavnom gradu Banguiju etničko čišćenje će uskoro biti završeno. Prošle sedmice se u četvrti PK5, jedinom naselju u glavnom gradu u kojem su muslimani još sigurni, više od 1.000 muslimana iz cijelog Banguija i obližnjih gradova skupilo oko džamije, preživljavajući nasilje i čekajući bijeg.

“To je jedna vrsta zatvora”, rekao je Mahamat Babikir, vođa organizacije koja predstavlja raseljene muslimane koji blatnjavo dvorište džamije zovu domom. “Ako se udaljite od džamije, pripadnici grupe Antibalaka vas mogu kamenovati ili ustrijeliti.”

Dok se nekoliko voditelja biznisa nada njihovom ostanku, većina muslimana sklonjenih u džamiji priča samo o želji za odlaskom. Iako francuski vojnici patroliraju, a čete Afričke unije su stacionirane u školi preko puta ulice, pucnjava je redovna pojava u kvartu PK5.

“Svi žele otići zbog onoga što se ovdje dešava”, rekla je Fatimata Wade, jedna od muslimanki koje su utočište potražile u džamiji. “Pripadnici Antibalake će ubiti muslimane zbog bilo kakvog razloga.”

Naslijeđe grupe Seleka

Pripadnici grupe Seleka su upali u Bangui u martu 2013. godine, svrgnuvši predsjednika Francoisa Boziza, koji je i sam preuzeo vlast silom 2003. godine. Mnogi od onih koji su na vlast doveli predsjednika Michela Djotodiju, iz grupe Seleka, dolazili su sa sjevera države, ili su to bili pokrovitelji iz susjednih Sudana ili Čada. Gotovo niko nije imao sklonost prema jugu države.

“Kada bi neko područje doživljavali kao (…) uporište mogućeg protivljenja svojoj vlasti, nasilno su ga napadali”, kazala je Joanne Mariner, viša savjetnica za odgovore na krizne situacije pri Amnesty Internationalu. “Rezultat toga, očigledno, bio da je da se kreira ogroman prezir i neprijateljski odnos, što je na kraju iskaljeno na muslimanskoj populaciji kao cjelini.”

Danak tog sukoba vidljiv je nekoliko ulica dalje od utočišta za muslimane, u četvrti PK5, gdje su opustošena džamija i srušene kuće svjedoci gnjeva Antibalake. Pripadnici milicija koji su to uradili još se slobodno kreću tim krajem, hladno objašnjavajući kako koriste toljage i granate da uništavaju domove i kako pljačkaju krovove i vrata za svoje kuće.

Neki pripadnici grupe Antibalaka muslimane smatraju strancima, pozivajući se na brojne muslimane porijeklom iz Čada i na upotrebu arapskog jezika u zajednici, koji nije jedan od zvaničnih jezika u CAR-u.

“Oni koji žive u džamiji trebaju otići”, kaže Stanislas Nzale, pripadnik Antibalake. “Sve i da su rođeni ovdje, nema potrebe da ostaju.”

Drugi pričaju o osveti. Sebastian Wenezoui, koji je nekada bio državni službenik, rekao je da se pridružio grupi Antibalaka nakon što su mu borci iz grupe Seleka spalili porodicu u kući.

“Ako vide kršćane koji su u prolazu, ubit će ih”, rekao je Wenezoui o preostalim muslimanima u gradu. “Zato ih mi ubijamo.”

Korijeni pokolja

Ranije ovog mjeseca UN je pribjegao opciji u slučaju krajnje nužde, najavivši da će organizirati evakuaciju muslimana iz enklava kao što je PK5. Ništa slično nije urađeno još od balkanskih ratova devedesetih godina prošlog stoljeća, rekla je Tammi Sharpe, zamjenica državnog predstavnika u CAR-u ispred Visokog komesara UN-a za izbjeglice.

“Nikome nije ugodno zbog tog premještanja. Niko ne smatra da je to idealno rješenje, najbolji put prema naprijed”, rekla je Sharpe za Al Jazeeru. “Puno je raznih pitanja koja će se pojaviti. Bilo bi puno pitanja i da ostanu tamo gdje su.”

Come Haroun, zamjenik imama u džamiji, kazao je da se muslimani ne mogu više držati četvrti PK5. Ali, to ne znači da mogu jednostavno ostaviti iza sebe ono što se desilo.

“Bit će teško boraviti zajedno s kršćanima, jer je nekim muslimanima ovdje teško oprostiti”, rekao je Haroun. “Ne možete preći preko ovakve situacije.”

Izvor: Al Jazeera