Oglasi

Izgladnjivanje i granatiranje civila u ime 'borbe protiv terorizma'

Gradovi se sravnjuju sa zemljom, a civili bez milosti ubijaju pod krinkom 'borbe protiv terorista'.
Oštećena soba poljske bolnice nakon zračnog udara u Halepu 1. oktobra 2016.Reuters

Prije šest godina grad Baba Amr u Homsu držale su pod opsadom snage Vlade Sirije. Mjesecima su stanovnici granatirani i izgladnjivani.

Ušao sam u grad nekoliko sedmica prije nego što su ga preuzele sirijske režimske snage. Vidio sam improvizovane poljske bolnice prepune ranjenih. Vidio sam ljekare na koljenima, izmorene. Vidio sam cijele porodice kako su pobijene, te druge kako se kriju u hladnim i vlažnim podrumima, skrivajući se od neprestanog bombardovanja i granatiranja.

Krajem februara 2012. oružana opozicija predala je grad režimskim snagama.

Šest godina kasnije, premda u nešto drugačijem kontekstu, ista taktika korištena je u Istočnoj Ghouti, u predgrađima Damaska: okruži, izgladni, bombarduj i, na kraju, osvoji.

Opsada i uništavanje gradova nije jedina destruktivna rutina sirijskog rata. Stanovnici Sirije podvrgnuti su beskrajnim ciklusima nasilja, gdje pristalice zaraćenih strana često ne biraju čuvanje civila, često pod krinikom aktuelnog "rata protiv terorizma".

Ljekari i bolnički radnici također su uvučeni u nasilje. To se može vidjeti u pokušajima Vlade Sirije da kontroliše količine lijekova i drugih medicinskih stvari tako što humanitarnim organizacijama blokira pristup područjima pod kontrolom opozicije, prijeti ili hapsi bolničko osoblje ili uništava bolničku infrastrukturu.

Udari na bolnice kao norma

Na početku sukoba bolnički pogoni otišli su u podzemlje, formirajući tako početak mreže poljskih bolnica poput onih koje sam vidio u Homsu. Međunarodni pomagači sirijske naoružane opozicije sa svoje strane nametnuli su žestoke sankcije Vladi Sirije, što je dovelo do pada zdravstvenog sistema države.

Kako je rat sve više divljao, vidjeli smo neselektivno bombardovanje i granatiranje u kojem nisu razlikovane civilne i vojne mete. U nekim slučajevima civili su smatrani vojnim metama na osnovu činjenice da su ostali na području koje kontroliše grupa označena kao "teroristička".

Bolnice su svakodnevno bile na udaru. To je bila nova norma. Više ne znamo jesu li namjerno ili slučajno gađane ili su uništene u okviru generalnog divljanja nasilja. U svakom slučaju, građevine koje su održavale život bivale su eliminisane.

Nije tačno reći da su samo civili u područjima pod opsadom. Grupe naoružane opozicije koje su do marta kontrolisale Istočnu Ghoutu počinile su priličan broj zločina, uključujući granatiranje stambenih zona u Damasku, koji kontroliše Vlada.

Vlada vodi svoju vojnu taktiku pod zastavom "borbe protiv terorizma". Na Vijeću sigurnosti UN-a Rusija je ona koja javno podržava Damask, dok nijedna od drugih članica u zbilji ne ističe protivljenje borbi protiv "terorista". Rezultat su toga izjave i rezolucije – o kojima se spore danima – koje su pune tolikih rupa da možete provući cijeli grad kroz njih.

Širom Sirije Ljekari bez granica (MSF) pružali su pomoć kroz ljekarske projekte na terenu kad god je pristup mogao biti dogovoren, kao i podršku za seriju improvizovanih bolnica i ljekarskih mreža. Mi stalno tražimo načine da uradimo više iako ne dobijamo priliku raditi na teritorijama koje kontroliše Vlada Sirije, a kamoli da iz njih uđemo u zone pod opsadom.

Užasi Mosula

U aprilu je sirijski ambasador pri UN-u nazvao MSF "teroristima bez granica", prikazavši da se narativ "rat protiv terorizma" koristi da se delegitimiše pružanje nepristrane ljekarske pomoći.

Situacija koju vidimo u Siriji slična je nekima u regiji, uključujući Jemen i Irak. Svako se bori protiv vlastitih "terorista".

Svjedočio sam drugim opsadama i vojnim kampanjama koje imaju svoje specifičnosti i svaka svoju vrstu horora. U Iraku, vojska je okružila Mosul i blokirala ga prije nego što je pokrenula zajedničku kopnenu i zračnu ofanzivu.

Između 9.000 i 11.000 osoba poginulo je od ruku pripadnika oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), kao i od koalicijskih snaga na čijem je čelu SAD. Među ranjenima i mrtvima, koje sam vidio kako ih prebacuju iz Mosula, bile su cijele porodice ubijene u borbama, pothranjena djeca ranjena gelerima i drugi koji su danima bili zarobljeni pod srušenim zgradama. Slične vrste rana vidio sam u Homsu.

Zračni udari na civile ubijaju i ranjavaju na isti način, bez obzira na to ko baca bombe.

Naše pozive na djelovanje kako bi se ublažile patnje – poput naših poziva na prekid vatre tokom ofanzive u Istočnoj Ghouti – niko nije čuo tokom veoma odlučnog nasilja. U nekim slučajevima i naši protesti postali su dio beskonačnog ciklusa opsade. Naši zahtjevi za čovječnost mjere zaraćene strane s nečovječnošću njihovih protivnika i bacaju se u stranu, bilo da je riječ o SAD-u, Rusiji, Saudijskoj Arabiji, Siriji ili bilo kojoj drugoj zaraćenoj strani u regiji.

Žrtvovanje čovječnosti

Nakon kraja ciklusa opsade, nasilja i rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a o Istočnoj Ghouti i nakon optužbi i protivoptužbi za hemijski napad odgovornost svih umiješanih u ovom ratu mora biti jasno utvrđena: interes svih strana jest održati prostor sukoba gdje se svako može boriti protiv svog "terorista".

Od Sirije do Iraka, od Jemena do Gaze vojske i njihova podrška koriste se džokerom zvanim "rat protiv terorizma" kao najvišim opravdanjem za sve počinjene zločine nad civilima tokom opsade.

Nasumično bombardovanje nikad nije prihvatljivo, bez obzira na to ko je neprijatelj. Kao ni gađanje civila i civilne infrastrukture. Humanitarne dostave moraju uvijek biti izostavljene iz vojne taktike opsade.

Ranjenima i civilima koji žele pobjeći od nasilja uvijek mora biti dozvoljen siguran prolaz. Civili koji ostanu ne postaju legitimne mete. Pružanje ljekarske pomoći pacijentima – i ranjenim civilima i borcima – nikad nije "teroristički" čin niti je to oblik podrške "terorizmu". To je zakonski zaštićen ljudski čin.

Široki konsenzus u Vijeću sigurnosti UN-a o potrebi očuvanja "borbe protiv terorizma" kao legitimnog izgovora za korištenje nasumične sile utrka je ka dnu jame nečovječnosti. Ranjeni i mrtvi koje sam vidio u posljednjih šest godina dio su svih strana geopolitičkih podjela. Isto je i s umiješanošću u njihovu smrt. Jednostavni i neophodni prikazi čovječnosti – kao što je pružanje ljekarske pomoći svim ranjenima – ne smiju biti žrtvovani u korist neometanom ubijanju i razaranju pod izgovorom kampanja protiv terorizma.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera