Između europskog i balkanskog hrvatstva

Piše: Goran Milić

Napraviti televizijsku emisiju o vlastitoj zemlji ne predstavlja problem. Poznaješ svoju državu, rođen si u njoj, kao novinar imaš više informacija od prosječnog gledatelja. Toponimi, prirodne ljepote, jezik, povijest, kultura, sport – sve ti je u malom prstu.

Samo je pitanje u koju ćeš je svrhu snimiti. Onako lijepo, kao turističku razglednicu za promotivne potrebe, namijenjenu više strancima nego domaćima – to je jedna mogućnost. Ili ćeš imati prkosniji pristup, vraćati se daleko u prošlost i kopati po muzejima i starim zdanjima, e da bi gledateljima podvukao važnost i vrijednost zemlje u kojoj žive. Pa, eto, usput, i da ljubomornim susjedima malo podigneš tlak.

Može i treća opcija, politička, striktno za domaće potrebe, u cilju dokazivanja nečije promašene ili uspješne vlasti. Bezbroj je područja koja bi opravdala i specijalizirani pristup, npr. emisija o jadranskim otocima, planinama, gastronomiji, zaštićenim dupinima, bjeloglavim supovima, medvjedima i risovima, ili o nacionalnim parkovima, njih osam, od kojih bi svaki zaslužio svoju TV emisiju, možda i dvije.

Kako vidite, to je veoma lak posao i ja sam sa svojom ekipom proizveo 15 polusatnih epizoda o Hrvatskoj, u koje sam „nadrobio“ svega pomalo od spomenutoga.

Unaprijed sam znao da će naslov serijala „Alkemija Balkana – Hrvatska“ potaknuti reakcije poput: „Zašto Balkana?“; „Zar je, prema tebi, Hrvatska na Balkanu?“; „Pogledaj kartu, Miliću, Balkan su Srbija, Bosna i Bugarska, Hrvatska je mitteleuropa, Hrvatska je mediteranska, srednjoeuropska, zapadna država. Sve je osim balkanske.“

Zato sam se i dohvatio polemike o tome koliko je Hrvatska na Balkanu i koliko je u njoj balkanskog mentaliteta. Anketirao sam više od 100 studenata Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, čiji je dekan Đuro Njavro bivši savjetnik predsjednika Tuđmana, podrijetlom Hercegovac.

Pojam ‘hrvatstva’

Prema logici stvari, studenti koji su odabrali tog dekana i njegovu privatnu školu, koju plaćaju 6.000 eura godišnje, trebali bi biti orijentirani udesno. Ali, upravo njihovi odgovori svjedoče da nastupa jedna nova generacija koja u odabiru vrijednosti poništava klasičnu podjelu na lijeve i desne. Oni procjenjuju da je u Hrvatskoj više od 50 posto balkanskog mentaliteta i ne smatraju to nužno lošim!

Osim studenata, o količini balkanskog mentaliteta u Hrvatskoj pitao sam i današnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, redatelja Rajka Grlića, profesora Slavena Leticu, glumicu i spisateljicu Jelenu Veljaču, ali i vojne veterane koji su ratovali za hrvatsku samostalnost.

Postoji još jedan pojam koji u Hrvatskoj pri samom spomenu izaziva polemike. To je „hrvatstvo“. Nimalo neobično, jer u Srbiji postoji „srpstvo“, u Turskoj je „turkluk“, u BiH, osim srpstva i hrvatstva, postoji i „bošnjaštvo“,  a izvan Balkana se potencirana nacionalnost drukčije formulira, ali smisao ostaje isti. Provlačili smo kroz našu emisiju razmišljanja o hrvatstvu, kada ono postaje netolerantno, usmjereno protiv drugih, a kada nosi pozitivnu energiju domoljublja i optimizma.

Srećom za gledatelje, balkanstvo i hrvatstvo zauzeli su znatno manje prostora u emisiji od ekonomskih tema, kulture, prirodnih ljepota i zanimljivosti. Prenijeli smo sliku jedne prelijepe zemlje u kojoj je, to je istina, većina ljudi zabrinuta za budućnost. Jer, recesija i ekonomska kriza traju već šest uzastopnih godina, što je jedinstven slučaj u suvremenoj Europi.

Nisu Hrvati siromašni. Imaju bolje automobile od istočnih susjeda, veće plaće, višak stambenog prostora. Viđali smo gradove poput Umaga, gdje u prosjeku svaki stanovnik (računajući i bebe) ima 80 m2 kuće ili stana u svome vlasništvu!

Cestovna infrastruktura je odlična, željeznička je znatno slabija. Turizam je među vodećima u svijetu, ali je sezona prekratka. Postoje hoteli gdje jedna noć u apartmanu stoji 10.000 eura, ali možete prenoćiti i za 1.000 puta manje! Hrvati su dobro odjeveni, gastronomija je vrhunska, priroda i šume su očuvane, more je plavo i bistro, po gradovima je malo ili nimalo beskućnika, ali…

Kolektivni pesimizam

Postoji jedno stanje koje bi Francuzi nazvali „malaise“ (nešto kao bolest) i koje se proširilo Hrvatskom. To je kolektivni pesimizam, koji ponekad preraste u ljutnju i bijes, pa se ponovo vrati u mirnije stanje depresije.

Slogan „Hrvatska – puna života“, koji je nedavno službeno usvojen za promociju hrvatskog turizma,  možda ima smisla i opravdava trošak od 300.000 eura za te tri riječi, ali samo u sunčanim mjesecima. Od petog do devetog. U većem dijelu godine Hrvati su zabrinuta nacija koja se boji i nerijetko šapće. Kao u nekim mračnim vremenima kada su se ljudi bojali reći svoje mišljenje pred svjedocima. Napisati  svoje nezadovoljstvo na društvenim mrežama je masovna pojava, ali potpisati se – to je puno rjeđe.

S druge strane, snimili smo desetke ljudi koji, unatoč teškoćama koje ne kriju, dokazuju kako se znanjem, radom i upornošću može uspjeti u biznisu, kulturi i sportu. Obitelj iz Osijeka došla je do 11 vlastitih zrakoplova. Otac pilotira i zaprašuje gradove protiv komaraca. Jedan sin vodi pilotsku školu. Drugi sin drži pogon za tehničko održavanje zrakoplova. Majka i kći imaju tvornicu namještaja po narudžbi. Svi rade, svi znaju raditi, ne troše na luksuz i gluposti, razumljivo je da su bogati ljudi. Takvih smo primjera po Hrvatskoj našli više nego što bi ljudi pomislili.

Sve u svemu, preporučujem. Odlično snimljeno s kopna, iz zraka, iz automobila, ispod mora,  raznovrsne teme, stotinu sugovornika, 50 gradova i sela, ozbiljne i šaljive priče… Baš smo si dali truda.

Poštovani čitatelji, i vjerujem vjerni gledatelji, doviđenja.

Epizode se emituju premijerno u našem programu svakog četvrtka u 21:30, a reprize su:

četvrtak u 23:05, petak 10:00,  subota 14:00, nedjelja 17:00, nedjelja 01:30, ponedjeljak 19:30, utorak 00:30.

Izvor: Al Jazeera