‘Iznenadna srčana smrt’ sportista na terenu

Piše: Mario Pejović

Iako se smatra da su profesionalni sportisti oličenje zdravlja, ni atlete nisu pošteđene iznenadnih zdravstvenih problema. Statistika govori da je u proteklih pet godina na terenu preminulo više od 25 nogometaša, a posljednji u tragičnom nizu je bivši igrač beogradske Crvene zvezde Goran Gogić.

Nakon vijesti o smrti nekog sportiste, mediji i javnost traže krivca, prozivaju klubove i ljekare da ne čine dovoljno da se zaštite mladi životi, odnosno da su igrači prisiljeni igrati povrijeđeni, uz pomoć raznih preparata, dok su neki spremni okriviti same žrtve, ustvrdivši da su konzumirali razne nedozvoljene supstance za poboljšanje kondicije.

Proslavljeni nekadašnji napadač hrvatske reprezentacije Goran Vlaović kaže da se tokom bogate karijere nije susretao s pritiscima da on ili njegovi saigrači igraju povrijeđeni, odnosno da su bili primorani uzimati razna nedozvoljena sredstva.

Učesnik evropskih i svjetskih prvenstava sa selekcijom “Vatrenih” napominje da su igrači, prije svega, investicija klubova, koji neće riskirati da ugroze dugoročne rezultate i potencijalne titule prisiljavajući igrače da igraju nespremni.

“Klubovi razmišljaju o rezultatu. Svatko zna da povrijeđen igrač ne može dati 100 posto svojih mogućnosti, a i stanje se može pogoršati, tako da igrač izostane sa terena na duže vrijeme. A to može klub koštati titule”, kazao je Vlaović.

Dodao je da se češće dešava da igrači budu izloženi pritisku medija i navijača, pa u želji za dobrim rezultatom podlegnu i ipak igraju, iako nisu potpuno spremni.

Njegova iskustva iz elitnih liga pokazuju da su svugdje medicinski timovi izuzetno rigorozni kada je riječ o zdravlju igrača. Kako kaže, odgovornost, prije svega, leži na ljekarima, tako da oni ne žele riskirati i tjerati nezdravog igrača da igra.

Rigorozna kontrola

Vlaović navodi vlastiti primjer koliko medicinski timovi znaju biti rigorozni. U španskom prvenstvu klub mu je gotovo zabranio igranje utakmice, jer je, zbog bolova u glavi, popio običnu tabletu za glavobolju, koja se ne prodaje na tamošnjem tržištu.

Ljekarski tim beogradske Ordinacije sportske medicine Vita Maxima navodi da je neposredan uzrok smrti sportista poremećaj, a zatim i prestanak električne aktivnosti srca.

Kako kažu, u pitanju je medicinski entitet nazvan “iznenadna srčana smrt” (SCD – sudden cardiac death), kada smrt nastaje praktično trenutno, ili u jednom satu od pojave simptoma, kod osoba kod kojih prethodno nije identificirano kardiovaskularno oboljenje, a ostali nesrčani uzroci su isključeni kao mogući razlog.

Uzroci SCD-a u sportu mogu biti netraumatski i traumatski, gdje netraumatski zavise od starosti sportiste, navode iz Vita Maxime. Svi neutraumatski slučajevi se mogu povezati s nasljednim ili stečenim bolestima i poremećajima srca i aorti, kao i korištenjem steroida.

Kao posljedica adaptacije kardiovaskularnog sistema na opterećenje, kod sportista se mogu javiti određeni poremećaji ritma, koji nisu posljedica oboljenja srca i ne nose povišen rizik za SCD.

Iz Vita Maxime napominju da, zbog malog broja slučajeva, “iznenadne srčane smrti” ne postoje velike, dobro dizajnirane studije koje su se bavile ovom vrstom problema, pa samim tim ne postoje ni jasne smjernice ni preporuke koje bi ukazale kada i kojeg sportistu treba isključiti iz dalje aktivnosti.

“Vrlo često se zaključci o promenama kod sportista donose na osnovu saznanja dobijenih na opštoj populaciji, na osnovu ličnog iskustva ili ‘zdravog razuma’, što može dovesti do netačnih zaključaka.”

Stručnjaci sportske medicine navode da se dvije trećine slučajeva iznenadne smrti sportista dešavaju u nogometu i košarci, sportovima umjerenog statičkog i visokog dinamičkog napora. Zbog tih napora, srčani mišić tokom godina vrši promjene u građi i električnoj funkciji, odnosno adaptira se na povećane napore.

Kako nastaje ‘potres srca’

“Ukoliko postoji skriveno oboljenje, adaptacione promene postaju maladaptacione i nastaje manifestno oboljenje.”

Dodatno, riječ je o sportovima u kojima postoji rizik sudara tijela ili udarca loptom u predjelu grudnog koša, kada nastaje “potres srca”, koji također može biti uzrok prestanka rada.

Goran Vlaović smatra da je i prije bilo slučajeva da igrači iznenadno preminu na terenu, ali da se to sada više primijeti, jer je “svijet postao globalno selo” zahvaljujući internetu.

“Sada možete saznati da li je preminuo neki igrač treće lige u nekoj azijskoj zemlji. Prije se znalo samo ako premine igrač prve lige nekog jakog prvenstva.”

Iz Vita Maxime navode da svjetska eminentna udruženja kardiologa predlažu intenzivne pretrage mladih igrača koji počinju s takmičenjima, što se u praksi i provodi. Međutim, neke stvari se jednostavno ne mogu otkriti i uz najveći trud, “jer medicina nije svemoguća i nekada se dešava da, i pored urednog praćenja igrača, nastanu neželjeni događaji”.

S ovom konstatacijom se slaže Vlaović, koji navodi vlastiti primjer. Nakon učestalih glavobolja i detaljnih pregleda, uočen mu je problem s glavom, koji ga je mogao koštati života u sudaru s drugim igračima ili jačim udarcem lopte zbog izljeva krvi u mozak. “Da sam nisam prijavio glavobolje, i uz sve rutinske testove, niko ne bi ništa primijetio.”

Nekadašnji napadač “Vatrenih” ocjenjuje da je moguće da su neki igrači svjesni određenih problema, ali zbog pritiska porodice i straha za budućnost, prešućuju tu činjenicu i riskiraju zdravlje, mada je to sve teže uz današnje stroge kontrole.

“Danas, pa čak i u drugim i trećim ligama, medicinske kontrole su tako stroge da je teško sakriti bilo kakav problem. Mislim da se u svim ovim situacijama, ipak prije radi o nesretnim slučajevima, nego o nekim namjernim propustima i pritiscima.”

Izvor: Al Jazeera