Izrael ima tri opcije u Gazi

Kada su Palestinci pokrenuli Veliki marš povratka 30. marta, Izrael je osjetio priliku za sukob. Počeo je snajperom ubijati jednog po jednog nenaoružanog demonstranta, a istovremeno je pokrenuo propagandu o tome kako Palestinci predstavljaju “prijetnju” njegovoj sigurnosti i kako ima “pravo na samoodbranu”. Do danas su izraelski vojnici ubil više od 120 mirnih palestinskih demonstranata.

No, Izraelci nisu stali na tome. Kako se međunarodno javno mišljenje opasno zanjihalo protiv njih, izraelski okupacijske snage počele su odgovarati na mirne demonstracije napadima na oružane grupe otpora u Gazi, bombardirajući njihove lokacije za obuku, lagere oružja, tunele i logističke kapacitete te ubijajući neke njihove članove. Izraelska vojska nije imala opravdanje za ove napade; jednostavno je željela uvesti novu stvarnost na teren: Mirni otpor dobit će odgovor u obliku sirove sile i svaka eskalacija izazvat će širi vojni napad.

Nakon određenog razmatranja, vojni odgovor je pokrenut iz Gaze. Mnogi u redovima oružanog otpora bili su uvjereni kako Izraelu ne smije biti dozvoljeno nametanje nove stvarnosti na terenu i kako mu treba pokazati da će biti odgovora na njegove vojne napade. Ono što ova epizoda pokazuje, međutim, činjenica je kako je sve teže Izraelu da sačuva status quo. Njegova strategija “Gaza neće živjeti i neće umrijeti” izgleda da više ne radi. On sad strahuje kako mali ustupci i djela više neće zadovoljiti Palestince.

Tako, u ovom kontekstu situacije, kako se čini, Izrael ima tri opcije u Gazi: reokupacija, novi rat ili ukidanje opsade.

Reokupacija

Neki članovi ekstremne desnice u izraelskoj Vladi, vojsci i intelektualnoj eliti pozivaju na reokupaciju Gaze. Oni vjeruju kako ponovno uspostavljanje vojne kontrole nad Pojasom moglo bi ukloniti prijetnju koju on predstavlja. Oni pozivaju na zauzimanje cijele teritorije, s vojnicima na terenu, i izvođenje operacije detaljnog uništavanja oružanih grupa u Gazi. Nakon što se to uradi, Gaza bi, navodno, bila predana trećoj strani, kao što je palestinska vlada ili neko međunarodno tijelo, kako bi se pozabavili i pratili humanitarne potrebe stanovništva.

Oni koji se zalažu za ovu situaciju zasigurno znaju kako gledaju u krvavi užas. Izrael će, bez sumnje, naići na žestok otpor u Gazi, koji će dovesti do pogibija desetaka, ako ne i stotina izraelskih vojnika. Ništa ne nanosi veću bol Izraelu od toga kada mu se vojnici sa bojnog polja vraćaju u crnim vrećama. Ako uspostavi reokupaciju Pojasa, izraelska država će onda morati dati minimalne količine hrane, vode i električne energije ekonomski izmučenom stanovništvu. To će biti veliki teret državnom budžetu.

Crni bilans poginulih koji bi takva vojna operacija nanijela civilnom stanovništvu Gaze značio bi užasan poraz izraelske priče na međunarodnoj sceni. Međunarodna ljutnja zbog izraelskih zločina raste iz dana u dan i s vremenom će doći do prijelomne tačke. Važno je napomenuti kako ova opcija nije veoma popularna u krugovima Tel Aviva gdje se donose odluke, bilo da je riječ o vlastima, vojsci ili obavještajcima, jer su svjesni kako je visoka cijena koju bi platili.

Žestoki rat

Ova opcija novog velikog vojnog napada na Gazu je popularna među utjecajnim političkim i vojnim figurama Izraela, jer se smatra manje skupom od reokupacije Pojasa. Izgleda kako ispunjava hitnu potrebu pronalaska nove mete Hamasu, nakon njegovih nedavnih raketnih napada na izraelska naselja nedaleko od Gaze.

Izrael se, izgleda, navikao da pokreće napade na Gazu svakih nekoliko godina, u sklopu njegove politike “kosidbe trave”. Kadgod se kapaciteti Hamasa – bilo da je riječ o ljudstvu ili logistiki – povećaju, dođe do potrebe da se oni sasjeku zračnim udarima ili ubistvima na terenu, kako bi se supostavila brana ka Izraelu za nekoliko narednih godina.

Nakon što je Izrael pokrenuo nekoliko operacija od 2006. do 2014. godine, kao da je došlo vrijeme za pokretanje nove. Uprkos njihovom uvjerenju kako je ovaj potez neophodno uskoro napraviti, visokorangirani generali su sumnjičavi za to, jer znaju kako su palestinske oružane grupe obnovile svoje kapacitete i pripremile svoje jedinice u protekle četiri godine.

Rat u Gazi ne bi bio izlet, ali ga vide kao neophodno zlo ili “neizabrani rat”.

Potpuno povlačenje

Ova opcija bi značila ukidanje izraelske opsade Pojasa Gaze – i ekonomski, i administrativno. Također bi značila i izgradnju luke ili aerodroma pod jakom izraelskom kontrolom i s međunarodnim garancijama.

Također, ova opcija bi značila uklanjanje tereta izdržavanja dva miliona žitelja Gaze sa ramena Izraela, ali njene strateške posljedice udaljavaju izraelske lidere od nje. To bi značilo da je stvaranje palestinskog entiteta održivo sa svim karakteristikama države, bez da moraju predstavljati uobičajene “instrumente poslušnosti” Izraelu, kao što to radi Zapadna obala. Dodatno, ne bi bilo dovoljno garancija da Hamas neće iskoristiti prednosti kapaciteta nove luke kako bi uvezao novo oružje, koje bi veoma moglo poremetiti vojni status quo.

Kako se situacija na terenu u Gazi mijenja i kako se pojačava izraelska prijetnja Palestincima, sve tri opcije su moguće. Izrael će za sve tri napraviti detaljne proračune, no na kraju priče, razvoj na terenu će odlučiti koji događaji će uslijediti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera