Izrael krije dokumente o zločinima

Uprkos tajnosti, objelodanjeni su neki ratni zločini iz prošlosti (AP)

Piše: Jonathan Cook

Izrael skriva milione službenih dokumenata kako bi spriječio da najmračnije epizode u njegovoj historiji izađu na vidjelo, upozoravaju aktivisti za ljudska prava i akademici u vrijeme dok se digitalizuje državni arhiv.

Aktivisti tvrde da zvaničnici skrivaju ključne dokumente potrebne za historijska istraživanja, često kršeći zakon, a kako bi spriječili štetu po imidž države.

Izraelska vojska odavno tvrdi da je „najmoralnija“ u svijetu.

Optužbe dolaze u vrijeme kada Izrael obilježava 49. godišnjicu rata iz 1967. godine, kada je preuzeo i okupirao Sinajsko poluostrvo, Pojas Gaze, Zapadnu obalu i Golansku visoravan.

Mnogi dokumenti kojima je pristup zabranjen odnose se na taj rat i prvu godinu izraelske vojne vladavine nad Palestincima u Jerusalemu, Zapadnoj obali i Gazi.

Menachem Klein, profesor političkih nauka na Univerzitetu Bar Ilan blizu Tel Aviva, rekao je da su istraživačima potrebni takvi dokumenti kako bi dobili jasniju sliku o događajima od prije pola vijeka, ciljevima političara i kršenju ljudskih prava.

„Postepeno smo uspjeli objelodaniti dio onoga što se desilo 1948. [u ratu kada je osnovan Izrael], ali i dalje nam je malo toga dostupno kako bismo razumjeli rat iz 1967“, rekao je Klein za Al Jazeeru.

Ove sedmice, u okviru komemoracija, državni arhiv objavio je svjedočenja vojnih komandanata iz 1967. Međutim, lokalni mediji objavili su da su cijele stranice cenzurisane „iz sigurnosnih razloga“.

Etničko čišćenje

Bez obzira na to, materijal s kojeg je skinuta oznaka tajnosti otkrio je mnogo toga. Uzi Nakriss, šef Generalštaba u to vrijeme, rekao je kako su se on i drugi komandanti nadali da će etnički očistiti većinu teritorija pod plaštom borbe. Rekao je drugim oficirima: „Za 72 sata istjerat ćemo sve Arape sa Zapadne obale“.

Akevot Institut, grupa izraelskih aktivista za ljudska prava, advokata i istraživača, vodi kampanju za otvaranje izraelskih arhiva.
Oni žele dokumentirati historiju izraelsko-palestinskog sukoba.

U novom izvještaju navode da je objavljeno samo jedan posto od 400 miliona dokumenata.

Svi dokumenti, osim spisa sa najvišom oznakom tajnosti trebali su biti dostupni nakon 15 godina. U mnogim slučajevima, navode iz Akevota, istekao je status tajnosti koji se pripisuje mnogim dokumentima, ali oni i dalje nisu objelodanjeni.

Vlasti rijetko objavljuju razloge za odbijanje pristupa.

Nekada su dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti – ponekad i prije nekoliko decenija – ponovo označeni tajnim i sada su nedostupni.

Uprkos tajnosti, objelodanjeni su neki ratni zločini iz prošlosti.

U martu je otkriven najveći poznati masakr koji je izraelska vojska počinila nad Palestincima tokom rata 1948, bez obzira na napore vlasti da drže ovaj ratni zločin tajnim već gotovo sedam decenija.

Šutnja je prekinuta objavom pisma jednog vojnika u listu Haaretz. U njemu su opisane egzekucije stotina palestinskih muškaraca, žena i djece u selu Dawaymeh blizu Hebrona.

„Cijela historija izraelskog društva i sukoba s Palestincima se može pronaći u tim arhivima“, rekao je jedan od autora izvještaja, Yair Lavne.

„Nemoguće je razumjeti i pisati o toj historiji bez pristupa. U praksi, većina izraelskih arhiva je zauvijek zatvorena.“

Prema Akevotu, Izrael zloupotrebljava novi program digitalizacije dokumenata kako bi povećao tajnost.

Zaposlenici arhiva skeniraju i postavljaju na internet dokumente koji će činiti detaljnu bazu podataka – a taj projekat će vjerovatno trajati više od 25 godina.

Internetska stranica arhiva pokrenuta je u aprilu.

Vojni cenzor

Međutim, javna priroda baze podataka znači da su stotine hiljada dokumenata sa oznakom nacionalne sigurnosti prvi put predate zvaničnom tijelu poznatom kao vojni cenzor. Do sada, to tijelo je uglavnom nadziralo izraelske medije, kaže Yavne.

Cenzor navodno odbija da dostavi mnoge dokumente. Neke rediguje, a druge, koji su ranije bili dostupni, označava tajnim.

Zbog kašnjenja u reviziji desetina hiljada dokumenata, istraživači su blokirani.

Yavne kaže da bi arhiv pravno mogao opravdati držanje dokumenata u tajnosti nakon što su istekle restrikcije pristupa samo u slučaju da bi njihova objava naštetila nacionalnoj sigurnosti ili međunarodnim odnosima, ili ako bi prekršila nečiju privatnost.

„Ali, čini se da se zabranjuje pristup dokumentima iz drugih razloga, često zbog toga što ukazuju na kršenja ljudskih prava ili objelodanjuju užasne stvari.“

U izvještaju se navodi da dokumenti koji ukazuju na odlučivanje vlasti pripadaju javnosti, ali se tretiraju kao „tajna koju treba čuvati od javnosti“.

Trenutni naglasak na tajnosti u kontrastu je sa kasnim 1980-im, kad je otvoren dio arhiva koji se odnosi na rat iz 1948.

Nekolicina izraelskih historičara, posebno Benny Morris, Ilan Pappe i Avi Shlaim, otkrili su da je većina službene historije o osnivanju države zasnovana na lažnim informacijama.

Ovi „novi historičari“ otkrili su dokaze masakara nad Palestincima, masovnih silovanja i prisilnog raseljavanja. Također su dokazali da su česte pretpostavke o ratu – poput one da su vođe Palestinaca naredile svom narodu da bježi – zapravo bile naknadne izmišljotine kako bi se smanjile međunarodne kritike Izraelu.

Jedan izraelski akademik, Shay Hazkani, procjenjuje da je trećina  dokumenata koji se odnose na rat 1948, a s kojih je skinuta oznaka tajnosti, ponovo skrivena. Zbog velikog broja dokumenata, istraživači tek trebaju pregledati mnoge od njih.

Nur Masalha, palestinski historičar sa britanskom adresom, koji je otkrio dokaze u izraelskom arhivu o politici protjerivanja ili „transfera“ Palestinaca između 1948. i 1967, rekao je za Al Jazeeru da je skrivanje dokumenata dio šire interne represije u Izraelu.

On kaže da se Izrael brine da će se povezati prethodni i sadašnji zločini te države.

„Izrael je izložen velikoj međunarodnoj kritici zbog ratnih zločina U Gazi, a istovremeno, Palestinci, uključujući one u Izraelu, sve su odlučniji da usmjere pažnju na Nakbu [Dan katastrofe, kako Palestinci zovu osnivanje Izraela].“

Neki od dokumenata s najvišim oznakama tajnosti, koji su pod ključem već 70 godina, trebaju biti objelodanjeni za manje od dvije godine.
To bi usmjerilo pažnju na događaje vezane za osnivanje Izraela o kojima se najviše spori.

Shin Bet – iznad zakona

Međutim, Akevot kaže da obavještajne agencije Shin Bet i Mossad nisu izvršile pripreme za objavu svojih arhiva.

U izvještaju se navodi kako se „očekuje da će pristup biti zabranjen“ u dogledno vrijeme.

Yavne kaže da je Shin Bet već ignorisao obećanje da će objaviti dijelove svoje arhive nakon 50 godina.

Ovi dokumenti bi rasvijetlili politiku Shin Beta u ranim godinama izraelske državnosti, kada je petina stanovnika, Palestinaca, bila podvrgnuta vojnim vlastima.

Detalji bi bili sramni za Izrael i zbog maltretiranja Palestinaca pod vojnom vladavinom i zbog toga što je model vojne vlasti kasnije uveden i na okupiranim teritorijama, rekao je Klein.

Arhivski dokumenti mogli bi objelodaniti prakse zatvaranja i mučenja, te kako je Shin Bet koristio ucjene i zamke da regrutuje doušnike i kako je zlostavljao palestinske vođe.

„Shin Bet je uvijek bio iznad zakona“, rekao je.

Kancelarija izraelskog premijera, koja nadzire i arhiv i Shin Bet, nije željela komentarisati.

Yavne kaže da je Akevot osnovan prije 18 mjeseci jer se većina akademika i istraživača plašila da javno progovori zbog sve većih ograničenja.
„Brinu se da ako se vidi da kritikuju politiku arhiva, mogle bi im biti uvedene još veće zabrane“, kaže on.

Dodaje da Akevot pokreće svoju digitalnu bazu podataka kako bi pomogao istraživačima da razumiju historiju izraelsko-palestinskog sukoba.

Među dokumentima sa najvišom oznakom tajnosti, a koje je grupa nedavno otkrila, je dokument koji otkriva naredbu vlade nedugo nakon rata 1967, da se ukloni Zelena linija, koja označava međunarodno priznate granice Izraela, sa svih mapa u upotrebi u izraelskim školama.

Klein kaže da je cilj bio da se u umovima Izraelaca „ukorijeni ideja da su okupirane palestinske teritorije dio Izraela“ kako bi se otežao njihov povratak Palestincima.

Drugi tajni dokumenti iz tog vremena pokazuju da je glavni savjetnik Izraela za međunarodno pravo, Theodor Meron, upozoravao da se Ženevska konvencija primjenjuje na ponašanje Izraela na okupiranim teritorijama.

Izrael je uvijek javno negirao da su ga konvencije obavezivale.

Otkriveni su slični podaci o ratu iz 1948.

Ubistva, silovanja, pljačkanja…

U januaru je Haaretz izvijestio da arhiv i dalje odbija da objavi transkript sastanka kabineta iz 1949, na kojem su ministri diskutovali o masovnom uništavanju crkava prethodne godine.

Međutim, detalji diskusije su procurili iz drugih izvora.

Tadašnji ministar vanjskih poslova Moshe Sharett, prema zapisima, kazao je da su se izraelski vojnici ponašali „kao divljaci“ – vršili su nuždu u crkvama i krali ikone. Sharett je predložio da se Vatikanu plati velika odšteta kako bi se „kupila njihova šutnja“.

Izraelski vojni izvještač Amir Oren nedavno je napisao kako arhivski dokazi ukazuju na to da  sadašnja praksa vojnih egzekucija Palestinaca nije nova pojava.

U ratu 1948, napisao je Oren, izraelska vojska je lansirala „katalog ubistava, silovanja, pljačkanja i prezira ljudskog života“.

Izvor: Al Jazeera