Izrael protjeruje azilante iz Afrike

Izraelske vlasti su „nezakonitom politikom“ natjerale gotovo 7.000 afričkih azilanata da napuste Izrael, čime su ih izložili riziku hapšenja i mučenja u njihovim domovinama, kaže Human Rights Watch u izvještaju.

U izvještaju piše da je najmanje 6.400 sudanskih azilanata i 367 Eritrejaca moralo napustiti Izrael do kraja juna. U to vrijeme, iako ih je bilo 50.000, Izrael je status izbjeglica priznao samo dvojici Eritrejaca i jednom Sudancu.

„Dokumentovali smo kako su Sudanci hapšeni, ispitivani, mučeni, držani u samicama i optuženi za izdaju jer su posjetili Izrael, dok se Eritrejci suočavaju sa pritvorom i mučenjem, zato što njihovi oficiri izbjegavanje neodređene vojne službe smatraju izdajom“, rekao je stariji istraživač HRW-a za izbjeglice Gerry Simpson Al Jazeeri.

‘Mentalni pritvor’

U izvještaju se napominje i to da Izrael koristi pritvor neodređenog trajanja kao glavni oblik prisile azilanata na napuštanje zemlje.

HRW, također, navodi da je devet Eritrejaca i sudanskih azilanata deportovano u zemlje trećeg svijeta – Ruandu, Ugandu i Etiopiju. Ove zemlje nisu potvrdile da su primile te azilante.

U svom razgovoru sa HRW-om 32-godišnji muškarac iz Darfura je izjavio da je iz Izraela poslan u glavni grad Sudana Khartoum u februaru 2014. godine.

„Znao sam da će me Izrael držati pritvorenog bez ograničenja, a to je oblik mentalnog i fizičkog pritvora“, objašnjava svoje razloge zašto je otišao.

Čovjek kaže da je proveo osam sedmica zatvoru u Koberu, uključujući i 20 dana u samici, te da je optužen za izdaju jer je posjetio Izrael. Vlasti su ga oslobodile nakon što je njegova porodica prodala njegovu zemlju i platila 40.000 dolara kaucije.

„Konfiskovali su mi pasoš i zabranili mi putovanje na pet godina.“

Dobrovoljno napuštanje

Izrael tvrdi da afrički imigranti dobrovoljno napuštaju zemlju, te u tu svrhu i potpisuju formular. Smatra da ne krše svoje obaveze kao zemlja potpisnica UN-ove Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine, koja se fokusira na zaštitu izbjeglica od nasilnog vraćanja u zemlju u kojoj se suočavaju sa „ozbiljnim prijetnjama životu ili slobodi“.

„Činjenicu da neko traži bolji život, to mogu razumjeti. Izrael definitivno pruža bolji život nego mnoga druga mjesta na svijetu, ali to čovjeku ne daje status izbjeglice“, kaže Paul Hirschon, zamjenik glasnogovornika izraelskog Ministarstva vanjskih poslova, za Al Jazeeru. „Slanje osobe kući nije kršenje konvencije o izbjeglicama.“

Međutim, grupe za zaštitu ljudskih prava i zvaničnici UN-a kažu da slanje ljudi kući pod prijetnjom trajnog pritvora nije dobrovoljno. „Kada se Eritrejcima i Sudancima ne daje adekvatan status zaštite, te im se naređuje da ostaju u Holotu, ‘objektu za boravak’ bez roka trajanja, priroda dobrovoljnosti se dovodi u pitanje“, kaže Walpurga Englbrecht, predstavnica Agencije za izbjeglice UN-a (UNHCR) u Tel Avivu.

„Izrael je obavezan osobu ne vratiti kući, ako su joj ugrožene slobode ili život. Isto važi i za slanje u treće zemlje, ako postoji opasnost da će osoba iz te zemlje biti prebačena kući“, kaže Englbrecht.

Pod državnim Zakonom za prevenciju infiltracije Izrael može pritvoriti azilante bez optužnice i suđenja, te ih držati u onom što država naziva „otvorenim centrom za boravak“ bez roka trajanja. Grupe za zaštitu ljudskih prava kažu da je Holot, ustanova koja se nalazi u južnoj pustinji Negev, centar za pritvor.

Izvor: Al Jazeera