Izraelske bombe udaraju i na psihu

Na većinu stanovnika Pojasa Gaze sukobi su počeli ostavljati psihološke posljedice i prije početka aktualne ofenzive, jer su ovo treći napadi na tom teritoriju od 2008. godine.

U kući obitelji Al-Sayed struje ima samo kada uključe generator. Ta obitelj živi u relativnom komforu. Iznad kćerkinog kreveta vide se Disneyjeve princeze. Iznad sinovljevog posteri holivudskih filmova. Ovih dana, kažu, nemaju razloga za slavlje. Čak ni danas ne planiraju proslaviti Rihanin rođendan.

“Ne možete se smiješiti dok drugi plaču. Ne možete živjeti dok drugi umiru”, kaže Rihan Abdul-Karim, stanovnica Gaza Cityja.

Specijal: Napadi na Gazu

Njezin 16-godišnji sin Fares ove jeseni planira nastaviti školovanje u Sjedinjenim Američkim Državama. Nadao se da će imati priliku američkoj djeci objasniti kako nije nimalo drugačiji od njih. Međutim, nedavno je na Facebooku objavio fotografiju kojom je poručio da je tijekom šest godina i tri rata vidio stvari koje nitko ne bi trebao vidjeti.

Violinom protiv udara bombi

“Vidim kako djeca umiru, kako umiru žene i momci poput mene. Ubijaju ih, bombardiraju u njihovim domovima. Pitam se hoću li ja biti sljedeći. Teško je”, kaže Fares al-Sayed.

Glazba im pomaže da prežive. Posebno njegovoj 12-godišnjoj sestri. Kad zvuk bombi postane preglasan, Dana uzima violinu i počinje svirati.

“Bacili su bombe ovdje, blizu nas. Cijela kuća se tresla”, opisuje Dana al-Sayed.

Kad god mogu, gledaju vijesti. Upravo su doznali za smrt devetero djece. Dana okreće glavu od televizora i pita se da li bi im bilo lakše da uopće nemaju struju.

Izvor: Al Jazeera i agencije