Izraelski rat protiv liberalne demokratije

Piše: Neve Gordon

Bujica novih drakonskih zakona, pravila i regulacija, uz pomoć poticanja kampanja protiv palestinskih žitelja Izraela i, sve više, jevrejskih liberala vodi veoma brzo do inverzije izraelskog kolonijalnog projekta.

Ukoliko bi neko, u prošlosti, mogao reći da Izrael kolonizira Zapadnu obalu, Pojas Gaze, Istočni Jerusalem i Golansku visoravan, upravljačke strategije koje je razvio i izvodio Izrael na ovim okupiranim područjima, danas se vode i na područjima koja su bila dio jevrejske države prije 1967. godine. Kolonijalno čudovište, zaista, uzmiče se ka unutra.

Početni napad na glazuru liberalne demokratije uključio je prijedlog novog zakona aktuelne Vlade kojim se obavezuju borci za ljudska prava u onim organizacijama koje dobijaju strana sredstva da nose oznake kada učestvuju u sastancima u Knessetu i na drugim javnim mjestima.

Potom je uslijedila podstrekivačka kampanja protiv grupe vojnika Breaking the Silence (Prekidanje šutnje) i drugih organizacija za ljudska prava, što je potom postala svakodnevnica u političkom životu.

Uslijedilo je i izbacivanje romana o ljubavnoj vezi Jevrejke i Palestinca iz plana i programa izraelskih srednjih škola, navodno zbog zabrinutosti da bi roman mogao ohrabriti sklapanje brakova Jevreja i nejevreja.

Konačno, plan i program društvenih nauka u srednjim školama se revidira i neki osnovni koncepti demokratije se uklanjaju, a na njihovo mjesto se stavljaju materijali koji ističu jevrejski identitet i historiju.

Tek početak

Kako se, međutim, ispostavilo – ovo je tek bilo „na seftu“. Predloženi Zakon o lojalnosti u kulturi, u kojem se navodi kako će država samo finansirati onu umjetnost koja ne kritizira cionistički projekat, mogao bi poticati direktno iz Staljinovog SSSR-a.

Predložila ga je ministrica kulture Miri Regev, a zakon definira nelojalnu umjetnost kao: „Negiranje postojanja Države Izrael kao jevrejske i demokratske države… podržava oružanu borbu ili teroristički čin neprijateljske države ili terorističke organizacije protiv Države Izrael; obilježavanje Dana nezavisnosti kao dana žalosti; čin vandalizma ili fizičku degradaciju koja nanosi ljagu državnoj zastavi ili državnom grbu.“

Kako navodi filmski režiser Uri Rosenwaks, koji je donedavno bio predsjednik Izraelskog foruma kreatora dokumentarnih filmova,: „Zakonodavci su uspjeli prikazati autore i umjetnike koji rade na pitanjima kao što su ljudska prava, okupacija i demokratija, kao izdajice. Ironična je činjenica da se Regev i drugi ministri nadaju kako će upravo ovi umjetnici kritizirati nove zakone i odredbe jer borba sa onima koji su kritičari izraelskih politika daje ovim ministrima oslonac među njihovim biračima. Najopasnija stvar, koja se trenutno dešava, je to da i sam kritičan stav postaje nezakonit.“

Ovaj pokret protiv umjetnika je, međutim, gotovo benigan kada se uporedi sa mržnjom prema palestinskim žiteljima u Izraelu, te ponajviše prema njihovim zastupnicima.

Zaista je rijedak dan bez izjava političara i drugih političkih komentatora protiv izraelske manjine koja čini 20 posto stanovništva.

Hanin Zoabi, članica Knesseta, u izraelskim medijima je predstavljena u najmanju ruku kao Sotona, a njene kolege na Zajedničkoj listi se rutinski opisuju kao teroristi, peta kolona ili izdajice.

Rasizam je tako otvoren, zastrašujući i bez srama da su moji palestinski prijatelji u Beershebi prestali uopće gledati televiziju.

Predodređeni na uništenje

Zaista, 29. februara Ustavni komitet Knesseta preliminarno je odobrio „Zakon o suspenziji“ koji (jevrejskim) članovima Knesseta daje autoritet da presude da li je ideologija njihovih (palestinskih) kolega „košer“.

I dok u naslovu zakona postoji riječ suspenzija, on zapravo daje autoritet Knessetu da izbaci zastupnike čije je ponašanje „nepodesno“; tačnije „koji negiraju postojanje Države Izrael kao jevrejske države; pozivaju na rasizam i podržavaju oružanu borbu neprijateljske države ili terorističke organizacije protiv Države Izrael“.

Izražavanje bilo kakve podrške palestinskom otporu na Zapadnoj obali i u Gazi može poslužiti kao dovoljna osnova za izbacivanje iz Knesseta. Poruka je jasna: ako je nekada formalna (što je suprotno stvarnoj) jednakost bila sankcionirana i predstavljana kao poželjna u Izraelu od prije 1967, danas je i formalna jednakost prošlost. Cilj je, kako izraelski list Haaretz tvrdi u svom autorskom  tekstu – Knesset bez Arapa.

A šta je sa palestinskim građanima u Izraelu?

Nedavno sam boravio u beduinskom selu Umm al-Hiran koje je predodređeno da bude uništeno i na njegovom mjestu bi trebalo biti napravljeno jevrejsko naselje Hiran. Stanovnici Umm al-Hirana su, naravno, građani Izraela. Nekoliko kilometara od sela, u središtu šume Jevrejskog nacionalnog fonda, nalazi se improvizirano naselje 30 religioznih porodica koje strpljivo čekaju da Vlada protjera beduinske porodice iz njihovih domova.

Tokom nedavne posjete ovoj improviziranoj jevrejskoj zajednici, vidio sam nekoliko kuća, igralište i lijepo obdanište sa slikama koje prikazuju radosne scene na vanjskim zidovima. Nema potrebe isticati da je ovaj ruralni ambijent bio i obeshrabrujući i nerealan.

Na internetu sam pronašao fotografiju ljudi koji će preuzeti imovinu stanovnika Umm al-Hirana. Oni su nasmijani, sretni; oni su naseljenici iz Zapadne obale koji su se vratili u Izrael da koloniziraju beduinsku zemlju. Pijetao se vratio u svoj kokošinjac.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera