Izraelsko dodavanje soli na palestinsku ranu

Piše: Yousef Munayyer

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu traži da Palestinci priznaju Izrael kao “jevrejsku državu”, a američki predsjednik Barack Obama, koji je takav jezik koristio u svom govoru o stanju nacije, pokazao je da podržava ovaj stav. Ovo je katastrofalno po izglede za mir i Palestinci to nikada ne bi trebali prihvatiti. Evo i zašto:

Prvo, Palestinska oslobodilačka organizacija prihvatila je zahtjev da prizna državu Izrael prije više decenija, a Izrael nikada nije uzvratio priznavanjem Palestine kao države, kao i njenog prava na postojanje. Sada, dok još ne priznaje Palestincima pravo na samoopredjeljenje, Izrael zahtijeva priznanje da je  “jevrejska država” – ne od svijeta, nego samo od Palestinaca. Izrael ne želi formalno promijeniti ime u “Jevrejska država Izrael”, što bi mu omogućilo da se pridruži elitnoj grupi teokratija, kao što je Islamska Republika Iran. Izrael želi da samo Palestina prihvati taj status. Zašto?

Tražiti od Palestinaca da sklope dogovor koji se fokusira na budućnost je jedna, ali tražiti da prihvate zločine počinjene nad njima sasvim je druga stvar.

Drugo, ovaj zahtjev dosipa so na ranu. Prividno pragmatični pristup zemlja za mir je onaj koji kaže da se sukobljene strane nikada neće složiti o historijskom narativu te da se, umjesto toga, moraju okrenuti ka budućnosti. No, zahtjev Izraela da ga priznaju kao “jevrejsku državu” ovo osporava i zahtijeva od Palestinaca da prihvate izraelski narativ kako je osiguravanje jevrejske većine u Palestini moralno opravdano čak i ako dovede do uništenja palestinskog društva i od Palestinaca napravi izbjeglice. Tražiti od Palestinaca da sklope dogovor koji se fokusira na budućnost je jedna, ali tražiti da prihvate zločine počinjene nad njima sasvim je druga stvar. To ne dolikuje strani koja tvrdi da želi pravedan mir.

Magična upotreba jezika

Treće, priznavanje “jevrejske države” od Palestinaca, a time i od SAD-a i ostatka svijeta koji bi prihvatio dogovore pod takvim uslovima, ne samo da bi dalo kredibilitet ranijim mjerama osiguravanja jevrejske većine, već bi također omogućilo buduće mjere. Ovo direktno ugrožava Palestince u Izraelu, poput mene koji živim u “jevrejskoj državi”, a nisam Jevrej.

Nije nezamislivo da bi država, koju bi Palestinci priznali kao “jevrejsku”, mogla uskoro reći svojim palestinskim državljanima: “Idite u palestinsku državu, tamo pripadate”, dodatno ih diskriminirati ili se uključiti u etničko čišćenje. Izraelski ministar vanjskih poslova Avigdor Lieberman već sada otvoreno zagovara takvu politiku. Priznavanje Izraela kao “jevrejske države” samo bi dalo dozvolu daljim naporima marginalizacije ili uklanjanja ove populacije – s ciljem da se sačuva jevrejska većina.

Priznavanje Izraela kao ‘jevrejske države’ samo bi dalo dozvolu daljim naporima marginalizacije ili uklanjanja ove populacije.

Magična upotreba jezika ne bi dovoljno povezala priznavanje “jevrejske države” s principom zaštite prava Palestinaca u Izraelu. Svaki Palestinac se sjeća kako se u Balfourovoj deklaraciji iz 1917. godine, koja je uspostavila podršku Londona cionizmu, ističe da “se neće učiniti ništa što bi moglo biti nauštrb građanskih i vjerskih prava postojećih nejevrejskih zajednica u Palestini”. Ovo nije spriječilo Nakbu, koja je uslijedila nakon što je ostvaren cionistički cilj.

Nešto malo više od mrvica

Četvrto, ovo je sasvim novi zahtjev izraelske strane, koji nije postojao prije nekoliko godina. Danas ga Izraelci predstavljaju kao ključni. To što Amerikanci ovo dozvoljavaju, veliki je problem. Kada Washington prihvati nove izraelske zahtjeve, Izrael malo pomakne granicu od srednjeg puta gdje se može postići pravedan mir. Situacija se dodatno pogoršava time što Washington u isto vrijeme prihvata novi izraelski zahtjev i ne uspijeva osigurati da Izrael ispunjava svoje obaveze. Mapa puta, koja je pozvala da se stane sa gradnjom naselja, nije nikada provedena u djelo. To dozvoljava Izraelu da ima “i jare i pare” te da traži još. Palestincima je ostavljeno nešto malo više od mrvica.

Situacija se dodatno pogoršava time što Washington u isto vrijeme prihvata novi izraelski zahtjev i ne uspijeva osigurati da Izrael ispunjava svoje obaveze.

Nijedan izraelski političar se nije tako zdušno zalagao za ovo pitanje, kako na domaćem tako i na inozemnom terenu, kao Netanyahu. Učinio je da njegov stav odjekne u izraelskom javnom mnijenju, a sada tvrdi da ne može ništa učiniti kada je o tome riječ. Istina je da je glavni razlog zbog kojeg Netanyahu iznosi ovaj zahtjev to što zna da ga Palestinci ne mogu prihvatiti zbog svih gore nabrojanih razloga. Pa ipak ga iznosi, znajući da će naići na simpatije u Washingtonu i dovesti Palestince u poziciju da izgledaju kao oni koji odbijaju mogućnost uspostavljanja mira putem pregovora. Na ovaj način želi zaustaviti bilo kakve pregovore koji bi okončali izraelsku okupaciju.

Palestinci ovo ne bi trebali podržati, kao ni bilo ko drugi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera