Ja nisam čovjek, ja sam Cantona

Eric Cantona, rođen 24. maja 1966. godine, bivši je nogometaš iz Francuske, koji je 90-ih plijenio pažnju svjetske javnosti svojim potezima, kako na terenu, tako i van njega.

Karijeru je okončao u engleskom gigantu Manchester Unitedu, sa kojim je osvojio četiri titule državnog prvaka i dva FA kupa u pet godina. Za Cantonu se često kaže kako je igrao veliku ulogu „talismana“ u povratku „Crvenih đavola“ na vrh engleskog i evropskog nogometa.

Godine 2000. proglašen je igračem stoljeća u Manchester Unitedu.

– Kada galebovi prate brod koji plovi, to rade zato što misle da će neko baciti sardine u more.

Ovo je, nakon „kung-fu incidenta“, kada je udario navijača na stadionu, jedina izjava ovog Francuza na konferenciji za novinare u januaru 1995. godine.

– Nakon prvog treninga u raju George Best je, na svom omiljenom desnom krilu, predriblao Boga na lijevom boku. Volio bih da mi sačuva mjesto u svom timu. Govorim za Besta, a za ne Boga.

Nogometni velikan George Best preminuo je 2005. godine, a njegova smrt spojila je brojne velikane na jednom mjestu kako bi mu odali počast. Malo ko je mogao ponoviti uspjeh Cantoninog govora.

Andy Cole o svom saigraču

„On je jedini igrač sa kojim se menadžer nikada nije sukobljavao. Jednom prilikom smo otišli u kino na premijeru filma i rečeno nam je da nosimo crna odjela. Eric se pojavio u krem-limun odjelu i Nike patikama. Menadžer mu je kazao kako izgleda fantastično!“

– Često postoje nogometaši kojima je nogomet jedini način izražavanja i nikada ne razvijaju druge interesne strane. Kada više ne budu igrali nogomet, oni više ne postoje ili oni sami nemaju osjećaj da postoje.

U vrijeme kada su u strani igrači bili izuzetak, a ne pravilo, Cantona se izdvajao na engleskim nogometnim terenima. Dok su njegovi saigrači iz Manchester Uniteda čitali tabloide, igrali karti ili igrica na Gameboyu tokom putovanja u autobusu, Cantona je sjedio sam i čitao klasična djela francuske literature. Govorio je: „Ja nisam učio, ja živim.“

– Ponosan sam na sve što sam postigao ovdje, ali život od sjećanja i nije neki život.

Nije bilo veliko iznenađenje kada je francuski as, na vrhuncu karijere, okončao karijeru, kazavši kako mu nedostaje motivacije i da se želi iskušati u novim stvarima.

– Ja nisam čovjek, ja sam Cantona.

U filmu Kena Loacha iz 2009. godine, pod nazivom „Tražeći Erica“, heroj „Crvenih đavola“ dolazi da spasi fanatičnog navijača kluba Erica Bishopa. Ovaj poštar se bori sa krizom srednjih godina, uz pomoć omiljenog igrača Cantone, koji je tokom filma kazao gore navedene riječi. Na to mu je Bishop odgovorio: „Ma dosta mi je te tvoje filozofije, još se oporavljam od prokletih galebova!“

– Omiljeni momenat u karijeri? Desilo mi se mnogo dobrih trenutaka i momenata, ali mi je najdraži onaj kada sam nogom udario huligana.

Uprkos svim osvojenim trofejima, Cantona je prije nekoliko godina u jednom intervjuu kazao kako mu je bio vrhunac karijere „kung-fu“ udarac kojim je pogodio navijača Crystal Palacea 1995. godine. Tada je bio suspendiran osam mjeseci, što se dobro osjetilo u igri Uniteda – bez njega nisu osvojili ništa.

– Ja ne igram protiv nekog tima, ja igram protiv ideje o porazu.

– Nisam zainteresiran za pobjede ukoliko ne uživam u njima, no ne uživam u nogometu ako ne pobjeđujem.

– Najbolji nogometaši svijeta su oni koji zadrže svoju slobodu. Oni marljivo treniraju, dobri su taktičari, a znaju i kako da se izraze na terenu – nešto kao umjetnici. To kada im oduzmete oduzeli ste im dušu. No, sada ima mnogo manje takvih igrača nego što ih je nekada bilo. Sadašnje taktike, menadžeri ili protivnici sprečavaju igrače da se izraze kako žele.

– Otac me je naučio kako nema ništa gluplje od nogometaša koji smatra da je važniji od lopte.

Izvor: Agencije