Jahić: Za Jadransko-jonsku autocestu

Razgovarala: Saida Mustajbegović

Saobraćajna infrastruktura na Balkanu je loša, a sama gradnja puteva posljednje dvije decenije vrući je krompir, ili tema koja najviše posluži u dnevnopolitičke svrhe. Tako je i činjenica da je Bosna i Hercegovina dobila usmenu ponudu za učešće u gradnji Jadransko-jonske autoceste izazvala mnogo pažnje, ali i komentara.

Ali, priča o Jadransko-jonskoj autocesti zapravo je stara i koju deceniju i sada ponovno aktuelizirana.

Upravo o samoj ideji i razlozima zbog koje se od nje odustalo govori prof. dr. emeritus Munir Jahić.

Predavao je na Beogradskom, Novosadskom, Prištinskom, Sarajevskom, Tuzlanskom, Mostarskom i Bihaćkom univerzitetu i bivši je ministar za prostorno planiranje i zaštitu okoliša u Vladi Republike Bosne i Hercegovine od 1991. do 1993. godine.

• Ideja da se izgradi Jadransko-jonska cesta zapravo ima dugu genezu, mada je tek nedavno aktuelizirana. Zašto se odustalo od njene realizacije?

– Historijat izgradnje Jadransko-jonske magistrale datira već pedesetak godina. U bivšoj Jugoslaviji (s obzirom na trend razvoja na Jadranskoj obali) bila je i ideja da se bivše republike povežu jednom atraktivnom magistralnom cestom. Prije toga je prethodila ova sadašnja, koja se koristi, Jadranska tzv. magistrala, čijom izgradnjom je napravljena strahovita greška. Ideja je bila da se povežu atraktivna turistička mjesta, a istovremeno se izgradnjom takve jedne ceste nije vodilo računa o ekologiji i prostoru koji može biti ugrožen i u estetskom smislu. Onda je bila ideja da se radi magistrala koja će od Italije povezati republike bivše Jugoslavije, tako da dođe do Albanije i zapadne Makedonije, odnosno Grčke. Znači, cijeli taj dio koji zapravo i pripada jadransko-jonskom akvatoriju. I, počelo se razmišljati. Iako je ona država bila izuzetno ekspeditivna, do realizacije nije došlo jer su počela komešanja o razgradnji bivše države.

• U biti ideja nije realizirana zbog političke pozadine. Je li se Jugoslavija oslanjala na tuđu snagu i novac kad je riječ o cestogradnji i realizaciji navedene ideje?

– Da, uvijek je politička pozadina. Tada se počeo buditi nacionalizam u svakoj od republika. Onda se išlo na to da se uradi projekat tzv. južni Jadran. Bila je ideja da se sve to poveže, računajući da će onda realizacija Jadransko-jonske magistrale doći kao normalna stvar i da će to Evropa finansirati. Tako se došlo do 1991. godine. I sada pogledajte apsurd – Evropa, odnosno Njemačka- daje inicijativu za realizaciju navedenog, a potpuno zanemaruje privredni značaj koji ta inicijativa neosporno ima.

• Je li Bosna i Hercegovina spremna ući u taj projekat?

– Ne bi trebalo biti dileme: trebamo i moramo u taj projekat ući- Ali, ta cesta koja bi prolazila kroz Bosnu i Hercegovinu, prije svega na dijelu Popovog polja (visina Počitelj, Čapljina, Popovo polje do Trebinja i dalje prema Nikšiću), trebala bi na neki način biti hranjena onim što će novac donijeti. A znamo kakvo je naše stanje kada je o privredi riječ. Bila bi izuzetna šansa kada bi ljudi u Bosni i Hercegovini koji se bave politikom bili svjesni da smo i ekonomska država.

• Šta to znači? Možete li precizirati?

– Prije nekoliko godina jedna grupa zagovarala je da se u Bosni i Hercegovini gradi autocesta od Mostara prema Neumu; da se na spoljnoj strani poluotoka Klek gradi luka – kontejnerska, a da se zatim gradi pruga od Čapljine do Neuma. To je ostavljalo prostora da jednog dana razgovaramo o uskotračnoj pruzi od Čapljine prema Trebinju i dalje prema Nikšiću. Jadransko-jonska magistrala se najavljivala kao mogućnost, ali nije bila posebno perfektuirana. Malu sam digresiju napravio, jer Jadransko-jonska cesta morala bi sakupljati i ono što će nam novac i bogatstvo donijeti. Znamo u kakvom smo stanju kada je riječ o privredi. Nažalost, još nemamo razvojnih planova – nemamo strategiju razvoja Bosne i Hercegovine, a na osnovu nje radi se prostorni plan države. Onda se postavlja pitanje – koje države? Ili ćemo je svesti na kanton ili županiju?

• Je li u protekloj deceniji-dvije bilo ideja i ozbiljnih stručnih inicijativa da se radi na upravo sličnom rješenju kada je riječ o cestogradnji?

– Jeste, a u isto vrijeme ovo naše društvo, u kojem je bio Bušatlić, i rahmetli Bakir Tanović, zagovaralo je da se, u okviru Koridora 5c, od Mostara ide prema Neumu. U jednom trenutku nama jave: “Gubite vrijeme – Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine su se dogovorile da to ide prema Bioči.” Eto, to je sada na putu da se realizira. A još jedan apsurd je što se gradi autocesta od Kravica i Počitelja prema Međugorju, koja nema veze s Koridorom 5c. Ko je tu koga “preveslao”? E tako smo, kada su interesi države Bosne i Hercegovine u pitanju, “preveslani”, da se lokalna zajednica ne slaže da se gradi luka u Neumu, koja uopšte nije u koliziji s turističkim aspektom. Stalno naglašavamo da luku treba graditi na spoljnoj strani poluotoka Klek. To bi trebale biti prethodnice u efektivnom smislu Jonsko-jadranske magistrale. A da bi se ona napravila, treba nekoliko godina da se samo projektna dokumentacija napravi. Veoma su složeni geološki i geomehanički uslovi kroz Bosnu i Hercegovinu. To, na određeni način, sve treba pripremiti kroz idejni i glavni projekat. Moguće je da će se roditi neke varijante da se i tu pojavi interes lokalne zajednice, a da ne govorimo o lokalnim politikama. Jer, nažalost, državne politike, kada je o ovakvim krucijalnim stvarima riječ, nemamo. Sve u svemu, gradnja toga trajat će sedam-osam godina, to je onda vrijeme kada se i nama otvara šansa da uđemo u Evropsku uniju.

• Kako komentirate reakcije na promjenu odluke Hrvatske da se ne gradi autocesta preko Dubrovnika?

– Sada bi bila izvrsna šansa, jer se radi Jadransko-jonska magistrala koja prolazi i kroz Bosnu i Hercegovinu. Potreba za gradnju Pelješkog mosta bila je i prije suvišna. Stručna javnost je i u Hrvatskoj bila protiv toga. Sada to ne dolazi u obzir. Sada bi se tako elegantno sa područja Pelješca moglo povezati preko Komarne.

• Ali, i dalje je ostala opcija gradnje mosta i brzih cesta…

– Bosna i Hercegovina, ako dâ saglasnost za gradnju mosta, nesvjesno bi, ili svjesno (zavisi kako se gleda), dala šansu razdvajanju kontinuiteta Bosne i Hercegovine. Prije nekoliko godina bila je ideja da se radi tunel koji bi vodio do Dubrovnika. Sada nema potrebe da se to posebno ističe, s obzirom na dužinu realizacije Jonsko-jadranske ceste.

• U Berlinu je prije nekoliko dana svako imao priliku iznijeti svoje mišljenje ili ideju za izgradnju infrastrukture. Ima li u onom što je predložila Srbija ili Hrvatska segmenata iz politika koje su bile u bivšoj Jugoslaviji?

– Srbija je predložila izgradnju pruge od Beograda do Sarajeva, preko Loznice i Zvornika. To je koncept bivše Jugoslovenske narodne armije. To je ono što je trebalo prethoditi 1991. godini. Po promjeni sistema, dvije godine sam bio član Vlade Republike Bosne i Hercegovine, a vodio sam Ministarstvo za prostorno planiranje. Bila je izrađena pruga Zvornik – Tuzla. Neukusno je što ću reći, ali spriječio sam da oživi i da prođe tehnički prijem, jer sam znao šta se sprema. Sada odjednom, poslije toliko godina, aktuelizira se ta pruga. Treba dobro razmisliti i procijeniti koliko je to iskreno i kakve su stvarne želje. Ta pruga je trebala biti paralela pruzi Beograd – Zagreb, u eventualno nekom ratu koji bi trebao inicirati neko sa Zapada, a Istok da se brani preko Jugoslavije, da bi mogao imati adekvatan angažman. Druga apsurdna stvar je nakon poplava koje smo imali. Kada se radi strategija, jedan segment su vodena bogatstva. Nažalost, formira se fond i mi plaćamo ceh za bogatstvo koje bi trebalo biti osnova našeg razvoja. To je apsurdna situacija. Postavlja se pitanje: Greška iza greške, ima li kraja?

• Koji je, po Vašem mišljenju, najbolji ili najgori scenarij kada je riječ o Jonsko-jadranskoj cesti?

– Najbolji scenarij je da to prihvatimo. Ali, postavljaju se onda pitanja koja su to mjesta konekcije između Bosne i Hrvatske i Hrvatske i Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Jer, ako nama Hrvatska kaže: “Ja želim da je to mjesto Vrhorac ili Ploče”, možemo li se mi uklopiti u to na osnovu naše strategije i prostornog plana? To je isto slučaj prema Crnoj Gori. I ono što sam maloprije rekao, čime ćemo mi hraniti tu Jonsko-jadransku cestu da bi osjetili određeni procvat u privrednom razvoju. Ne bi trebalo odustajati, ali traže se određene predradnje od svih država koje participiraju. Kako ja mogu vjerovati ljudima koji su sada u politici kada su jučer zagovarali da autocesta od Mostara ide prema Bijači, koja je sada prazna, a u Doljanima se nekad čeka dva-tri sata da bi došli do Neuma. Jonsko-jadranska magistrala, kada je o Bosni i Hercegovini riječ, mogla bi imati barem tri pravca – od pravca Mostara, istočne Hercegovine i zapadne Hercegovine.

Izvor: Al Jazeera