Je li izraelska blokada Gaze ratni zločin?

Izrael je uveo zračnu, pomorsku i kopnenu blokadu 2007, kada je vlast u Pojasu Gaze preuzeo Hamas (AFP)

Piše: Vedrana Maglajlija

Godinu dana od završetka 50-dnevnog rata u Pojasu Gaze gotovo ništa nije obnovljeno, a blizu 100.000 stanovnika, od čega su polovina djeca, prisiljeni su da smještaj traže po školama i privremenim skloništima ili da žive u razrušenim kućama, bez krovova, prozora, zidova…

Materijal potreban za obnovu ne dolazi u dovoljnim količinama zbog višegodišnje blokade Izraela, koji je dozvolio da se uveze tek malo cementa i čelika pod nadzorom UN-a, pravdajući takve restrikcije tvrdnjom da bi on mogao dospjeti u ruke Hamasa koji bi ga upotrijebio u vojne svrhe.

“Obnova traje tempom puža”, tako je situaciju nedavno opisao šef UN-ove agencije zadužene za rekonstrukciju te palestinske teritorije, rekavši da će, ako se blokada nastavi, biti potrebno 30 godina da se popravi šteta od prošlogodišnjeg rata.

“Nažalost, ništa se nije promijenilo na terenu otkad je rat završen. Ogroman broj ljudi je raseljen, ništa nije obnovljeno. Materijali koji su potrebni za obnovu ne ulaze u Gazu lako”, rekao je za Al Jazeeru Rami Abdo, direktor Euromediteranske mreže za ljudska prava, koji živi u Gazi.


Za obnovu Gaze, ukoliko se nastavi blokada, bit će potrebno 30 godina, upozorio je UN [Foto: EPA]

Zračna, pomorska i kopnena blokada koju je Izrael uveo 2007, kada je vlast u Pojasu Gaze preuzeo Hamas, i nekoliko ratova – otežali su ionako teške životne uvjete za 1,8 miliona ljudi na tom gusto naseljenom području.

U izvještaju UN-a objavljenom u augustu prošle godine zaključeno je da je gotovo svaka osoba u Gazi suočena s nekom od hitnih potreba za zaštitom, zdravljem, stanovanjem, hranom i vodom.

Izraelsko ministarstvo odbrane objavilo je da je čak računalo broj kalorija potrebnih stanovnicima Gaze kako bi izbjegli neuhranjenost tokom blokade.

Na ribare iz Gaze vojska je pucala, hapsila ih i potapala im brodove, a ribarska zona se sve više smanjuje, zbog čega nema ulova kojim bi prehranili porodice, upozoravaju međunarodne organizacije.

Nakon što je 2010. izraelska mornarica ubila 10 aktivista na brodu Mavi Marmara, koji je pokušao “probiti” blokadu Gaze, vlasti su uvele olakšice pod pritiskom međunarodne zajednice.

‘Pravo na odbranu’

Izrael pravda blokadu tvrdnjom da osjeća nesigurnost kao posljedicu vladavine Hamasa u Pojasu Gaze.

Međutim, na pitanje uzima li se u međunarodnom pravu u obzir neprijateljska teritorija kao što navodi Izrael, Diala Chehade, predsjednica Centra za odbranu civilnih prava iz Bejruta, odgovara da to ne može biti opravdanje za stradanje civila.

“Međunarodni humanitarni zakon postoji da pravi zakone koji se odnose na ratovanje. Kada postoji oružani sukob između dvije strane, ne znači da jedna strana jednostavno može počiniti bilo kakav čin bez regulacija.”

“Stoga, korištenje izgovora o odbrani kako bi se počinio zločin protiv blizu dva miliona civila u Gazi ne može biti prihvaćen međunarodnim krivičnim pravom”, zaključuje.

Gotovo 2.200 Palestinaca, od kojih 1.500 civila, prema podacima UN-a, ubijeno je u prošlogodišnjem ratu između Izraela i Hamasa. Na izraelskoj strani 73 osobe su izgubile život, od kojih 67 vojnika.

U simboličnom maniru, još jedan brod pokušao je nedavno dostaviti humanitarnu pomoć, u čemu je zaustavljen još u međunarodnim vodama.

‘Izrael vrši ratni zločin’

Ovakvom blokadom krši se međunarodno pravo i nanosi šteta civilima, a ne postiže ono zbog čega ju je Izrael uveo – vlastite sigurnosti i oslabljivanja Hamasa, kritike su brojnih organizacija i stručnjaka, koji tvrde da ta palestinska organizacija, ipak, u svakom novom sukobu ima sve naprednije oružje.

“Može se reći da Izrael krši niz pravila međunarodnog humanitarnog prava, kao što su zabrana kolektivnog kažnjavanja, u šta se blokada pretvorila, obaveza omogućavanja humanitarne pomoći, princip proporcionalnosti u izvođenju akcija i obavezu razlikovanja civilnog stanovništva od boraca”, objašnjava Ivan Jovanović, konsultant za međunarodno krivično i humanitarno pravo i doktorant na Pravnom fakultetu u Ženevi.

Sakib Softić, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Sarajevu, također smatra da Izrael blokadom krši brojna prava.

“Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te četiri Ženevske konvencije kojima se štite žrtve u ratnim sukobima. Dakle, krše prava na život, slobodu, kretanje, imovinu, građanska prava, prava zaštite ranjenika, civila, bolesnika… čitav set zagarantovanih ljudskih prava”, navodi.

Dodaje da povreda Ženevskih konvencija čini međunarodna krivična djela, koja su u nadležnosti Međunarodnog krivičnog suda (ICC): “Izrael ih krši i čini međunarodni krivični zločin.”

S tim se slaže Diala Chehade, predsjednica Centra za odbranu civilnih prava i sloboda te stručnjakinja za međunarodno krivično pravo iz Bejruta, koja smatra da blokadom Izrael, “u najmanju ruku, čini ratni zločin, prema Rimskom statutu kojim je osnovan ICC”.


Razaranje Pojasa Gaze u prošlogodišnjem ratu [Foto: Anadolija/Getty]

“U članu koji se tiče ratnog zločina, navodi se da je namjerno korištenje izglađivanja civila kao metoda ratovanja jedan od zločina koji spada pod nadležnost ICC-ja. Ako želimo ići dalje, možemo reći da se ova blokada odnosi na zločin genocida, ako je namjera da se uništi populacija Gaze samo zbog njihovog političkog opredjeljenja”, mišljenja je Chehade.

‘I Hamas krši međunardno pravo’

Ipak, s druge strane, Ben Hartman, saradnik Jerusalem Posta koji prati pitanja nacionalne sigurnosti, tvrdi suprotno.

“Patnja stanovnika Gaze je veoma stvarna, nezaposlenost je velika i oni su u veoma strašnoj situaciji, ali je apsurdno reći da Izrael provodi politiku genocida ili izgladnjivanje stanovnika.”

Hartman, kako kaže, ne očekuje da će Izrael ukinuti blokadu dok Hamas kontrolira Gazu.

“Ipak, blokada ih ni do sada nije sprečavala da imaju sve veće domete raketa. Nažalost, dešava se to da, vodeći ovu politiku protiv Hamasa, civilno stanovništvo plaća cijenu. To se isto dešava i u Izraelu, s druge strane. Hamas može reći da cilja izraelsku vojsku, ali najčešće stradaju civili.”

Jovanović smatra da zbog toga, osim Izraela, i Hamas krši međunarodno pravo, što je nedavno u izvještaju o prošlogodišnjem ratu zaključio i UN, kritikujući obje strane.

“Odašiljanjem projektila na Izrael iz Pojasa Gaze bez njihovog preciznog navođenja i usmeravanja na konkretne vojne mete,  Hamas, koji nikad nije sporio da tako nešto praktikuje, nedvosmisleno krši međunarodnopravnu zabranu nasumičnog, odnosno gađanja bez izbora cilja.”

Egipatska blokada

Osim prijelaza na izraelskoj granici, Pojas Gaze okrenut je i ka Rafahu prema Egiptu, jedinom većem graničnom prijelazu koji ne povezuje tu palestinsku teritoriju i Izrael.

Međutim, i Rafah je često zatvoren iz sigurnosnih razloga, kako navode egipatske vlasti.

Ivan Jovanović stoga kaže da “ne treba zaboraviti da je Gaza i pod djelimičnom blokadom Egipta”.

“Egipatska blokada je manjeg obima i ostavlja manje direktnih posledica nego izraelska, te bi se tu sa manje sigurnosti moglo govoriti da li postoji kršenje međunarodnog prava od strane Egipta.”

Ben Hartman, ipak, navodi da Pojas Gaze nije hermetički zatvoren od 2007.

“Slažem se s time da ne ulazi dovoljno dobara u Gazu, ali prijelazi s Izraelom su otvoreni svaki dan. Više je zatvoren prijelaz na egipatskoj strani.”

Upravo je to, kaže, mač s dvije oštrice, kada je riječ o članstvu Palestine u ICC-ju ostvarenom u aprilu.

Palestinski zvaničnici su nedavno tom sudu predali dokument koji će, kako se nadaju, dovesti do istrage i podizanja optužnica za ratne zločine i kršenje međunarodnog prava protiv izraelskih zvaničnika. 

Glavni tužilac ICC-ja sada mora odlučiti postoji li dovoljno dokaza da naredi preliminarnu, a zatim i punu krivičnu istragu o optužbama.

Međutim, optužnice se mogu podići samo protiv pojedinaca, a ne država, što znači da bi tužilac, također, morao utvrditi kojim bi se izraelskim vojnim komandantima i zvaničnicima moglo suditi za ratne zločine.

Optužbe pred Međunarodnim krivičnim sudom

Izrael, s druge strane, nije član ICC-ja i ne mora sarađivati s tim sudom i dostavljati mu dokumente.

“Stoga je realno očekivati da Tužilaštvo možda neće ni moći, barem ne u bliskoj budućnosti, da skupi dovoljno dokaza da optuži nekog od Izraelaca. Međutim, palestinske vlasti imaju obavezu da sarađuju sa Sudom, a krivicu lidera Hamasa biće verovatno lakše dokazivati, jer je Hamas sam u svojim javnim izjavama priznavao da nasumično gađa Izrael”, kaže Jovanović.

Softić je mišljenja da izraelski zvaničnici, ukoliko im se dokaže kršenje međunarodnih prava, mogu snositi odgovornost.

“Postoji mogućnost vođenja postupaka protiv tih ljudi, raspisivanja međunarodnih potjernica, ti ljudi kada se pojave bilo gdje izvan Izraela, u nekoj državi koja je članica ICC-ja, mogu da budu uhapšeni i izručeni”, tvrdi.

Bez obzira na nadležnosti ICC-ja i postupke koji se mogu pokrenuti, Boško Picula, politolog i profesor na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomatije u Zagrebu, kaže da je blokada Pojasa Gaze neodrživa i neprihvatljiva u političkom i u sigurnosnom smislu.
  
Prema njegovim riječima, jedino rješenje je da međunarodna zajednica smogne snage i autoriteta da okonča takvo stanje.

“Međutim, trenutno ne postoji takav impuls koji je vladao početkom devedesetih kada se pregovaralo u Oslu i Washingtonu. Stoga smatram da će blokada potrajati sigurno još nekoliko godina.”

U međuvremenu, stanovnici Gaze čekaju materijale za obnovu domova, hranu, lijekove, struju, humanitarnu pomoć…

Izvor: Al Jazeera