Je li Rusija spremna za vojni sukob sa SAD-om?

Prisilno smanjenje broja zaposlenih vjerovatno će pogoditi će ruske državljane (Arhiva)

Svijet je ostao podijeljen oko operacije američkih snaga na sirijsku vojnu bazu Šajrat, iz koje je početkom aprila, kako tvrdi Washington, krenuo smrtonosni hemijski napad na Idlib.

Na prvu vojnu akciju američkog predsjednika Donalda Trumpa Moskva je oštro reagovala, ali uglavnom u retoričkom smislu.

Mada ruska državna propaganda šalje signale kako bi Moskva mogla da djeluje izvan sadašnjih okvira, analitičari sumnjaju da je Rusija spremna za vojni sukob sa Sjedinjenim Državama zbog Sirije (iako, u tehničkom smislu, taj rizik je povećan).

Moskva nema nikakav interes za ozbiljnu konfrontaciju, a da ne govorimo da je Rusija prosto ograničena za tu vrstu politike u finansijskom smislu.

Podrška jedinom “savezniku” na Bliskom Istoku, Basharu al-Assadu, u posljednjih 18 mjeseci već je koštala ruski budžet (prema konzervativnim procjenama stručnjaka) oko 1,5 milijardi eura.

U jeku ekonomske krize, u predizbornoj godini, priča o ugroženosti Rusije i njenih interesa bi naravno išla Kremlju u prilog, ali u novčanom ekvivalentu ta priča ne smije biti skupa. Dakle, u novoj etapi sukoba sa Zapadom, Putin mora proći što jeftinije.

Diplomatsko prepucavanje u iščekivanju Tillersona

“Ovim korakom Washington je zadao ozbiljan udarac rusko-američkim odnosima, koji su već bili jadni”, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov povodom američkog napada na Šajrat. U međuvremenu, suspendovan je sporazum Rusije i SAD-a, čiji je cilj sprečavanje sukoba u vazdušnom prostoru iznad Sirije.

Dok Moskva govori o agresiji na suverenu državu, Amerikanci pravdaju svoju vojnu operaciju pozicijom same Rusije u Vijeću sigurnosti, jer se Moskva suprotstavila rezoluciji u kojoj bi se osudile sirijske vlasti zbog hemijskog napada na Idlib.

Ruski zvaničnici insistiraju da Sirija ne posjeduje hemijsko oružje te napominju da su međunarodni posmatrači nadzirali njegovo uništavanje. O tome će se raspravljati narednih dana u Moskvi tokom posjete američkog državnog sekretara Rexa Tillersona.

Kontekst tih pregovora je negativan za Rusiju. Tillerson smatra da Moskva nije ispunila svoje obaveze iz sporazuma 2013. godine o uništenju hemijskog oružja u Siriji. Pored toga, ambasadorka SAD-a u UN-u Nikki Haley ne isključuje nove sankcije protiv Rusije.

Prema njenoj izjavi, Moskva je dobro znala za hemijsko oružje Assada, u suprotnom ruske vlasti pokazuju “potpunu nesposobnost”. Očigledno je produbljivanje krize u odnosima Rusije i SAD-a, a samim tim i na međunarodnoj sceni. Međutim, to još ne stavlja tačku na njihovu saradnju oko Sirije.

Kraj priče o ‘našem Trumpu’

U taboru ruskih trumpovaca vlada zbunjenost i razočarenje, jer su oni zadnjih mjeseci tvrdili kako će Trump izvesti Rusiju iz izolacije, ukinuti sankcije uvedene 2014. godine nakon aneksije Krima te dogovoriti sa Putinom neku novu “podjelu svijeta”. Eto, do podjele svijeta je došlo brže nego do prvog sastanka Trumpa i Putina. A sada se i ne zna, hoće li tog sastanka biti u doglednoj budućnosti.

U uslovima pojačanog pritiska i novih sankcija o susretu na najvišem nivou svakako nema govora. “Medeni mjesec” nove američke administracije i Kremlja (odnosno ruske državne propagande) je završen konstatacijom da, ipak, Trump “nije naš”.

Posjeta Tillersona je u svakom slučaju prilika da se uspostavi direktan kontakt sa novom američkom administracijom, mada njeni prioriteti ni dalje nisu jasni. Vazdušni napad na bazu Šajrat predstavlja potpuni zaokret, s obzirom da je Trump kao predsjednički kandidat upozoravao protiv angažovanja u građanskom ratu u Siriji te produbljivanja krize u odnosima sa Rusijom. Iako za sad ne može očekivati neki dogovor između Moskve i Washingtona, analitičari smatraju da su rizici dovoljno jasni i stoga su potrebni mehanizmi za njihovo smanjenje.

Hoće li Rusija napustiti Siriju?

Iako je američka administracija informisala Moskvu o vazdušnom napadu na sirijsku bazu, Washington ne smatra neophodnim da koordinira svoje aktivnosti s ruskim vlastima. Takav pristup podriva pozicije Rusije, koja do sada nije bila izložena toj vrsti pritiska, već se predstavljala kao vodeća sila u rješavanju sirijske krize.

Optužbe vezane za moguću umiješanost Moskve u hemijski napad Assadovog režima vode daljoj izolaciji Rusije na međunarodnoj sceni u momentu kada je ona najviše zainteresovana da se smanji teret zapadnih sankcija i da se resetuju odnosi sa Sjedinjenim Državama.

Trumpov napad je, između ostalog, pokazao da Rusija u vojnom smislu ne može (ili ne želi) da efikasno štiti Assada. Događaji posljednjih dana su samo potvrdili da Kremlj nije bio svjestan razmjera problema na Bliskom istoku u koji se uvukao kako bi skrenuo pažnju ruske i svjetske javnosti sa svog sukoba sa Ukrajinom. Pored toga, nije jasno da li u Kremlju uopšte imaju predstavu o tome šta mora biti konačan cilj Rusije u tom sukobu i kako do tog cilja doći.

Ako Washington pojača pritisak na Moskvu zbog sirijske situacije, ona će, vjerovatno, morati napraviti značajne ustupke, možda, čak se i povući  iz tog sukoba. Jer osporavanje američkog liderstva zahtijeva nemoguće visoke troškove i vodi direktnom vojnom konfliktu sa SAD-om.

U sirijskom slučaju za to bi bilo teško naći opravdanje s obzirom da se radi o tuđem građanskom ratu daleko od ruskih granica u regiji koja ne predstavlja za Rusiju značajnu vrijednost niti direktnu prijetnju ruskoj nacionalnoj sigurnosti.

Demonstracija globalnih ambicija Putinovog režima bila je moguća dok se tome nije ozbiljno protivila administracija Baracka Obame. Njegov odlazak ruska politička elita dočekala je aplauzom. Sada bi to svi željeli zaboraviti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera