Je li Zapad doživio neuspjeh u vođenju svijeta?

Piše: Walid Al-Majid

Nakon što je svijet ostao šokiran rezultatima Prvog svjetskog rata, koji je za sobom ostavio više od 37 miliona poginulih, zapadni pravni eksperti pohrlili su utemeljiti i učvrstiti ono što je danas poznato kao ‘međunarodno pravo’. Bila je to priprema za uspostavljanje mira i globalne sigurnosti te očuvanja ljudskog potomstva i duha humanizma.

Pravni teoretičari centralnih zapadnih sila u kreiranju zakona smatraju da se međunarodni zakon ne može konsolidirati sve dok se ne ukorijeni ideja ‘unificiranja međunarodnog zakona’ te promovira međunarodna potreba za dokidanjem izolacije lokalnih legislativa za bolji, humaniji, slobodniji i pravedniji svijet.

Svijet je danas, prema riječima Marshalla McLuhana, postao jedno selo. Stoga čovječanstvo ne može podnijeti užasne posljedice ovakvih praznina u globalnoj pravnoj strukturi koja dovodi do razdora i ratova. Danas je, više nego ikada, potrebno da se popuni jaz između lokalnih zakona te da se objedine u jedan zajednički međunarodni zakon unutar okvira ‘jedinstvenih pravnih sistema’ koji će dovesti do jačanja mira, razumijevanja među državama i dokidanja sukoba i ratova, kao i širenja zajedničkih ljudskih vrijednosti koje se ogledaju u slobodi, pravdi i dostojanstvenom životu.

 „Čovječanstvo se danas probudilo u najvećem moralnom padu i dekadenciji bez presedana. Zapadno međunarodno pravo na najvišem nivou posvetilo se uništavanju ideje o suživotu među nacijama i narodima širenjem smrti i ubijanja, širenjem siromaštva i gladi, te razvijanjem različitih metoda ispitivanja i mučenja.“

Pravni sistemi

Na putu ostvarivanja takvih ciljeva, pokrenuti su instrumenti za kreiranje međunarodnog zakona počevši od „unificiranja referentnog izvora“ na način da se međunarodna legislativa crpila isključivo iz određenih pravnih sistema Francuske, Njemačke i Amerike. Ovakva pristranost u izvorima zakonodavstva nije se krila. Naprotiv, navedeno se provodilo svim otvoreno i u skladu sa krajnje šovinističkim i evropocentrističkim (Evropa zakona) postavljanjem temelja za rasnu nadmoć sjevera i „arogantni zapadni imperijalizam“ usmjeren protiv juga, u skladu sa riječima Michaela Scheuera.

Čovječanstvo se danas probudilo u najvećem moralnom padu i dekadenciji bez presedana. Zapadno međunarodno pravo na najvišem nivou posvetilo se uništavanju ideje o suživotu među nacijama i narodima širenjem smrti i ubijanja, širenjem siromaštva i gladi, te razvijanjem različitih metoda ispitivanja i mučenja, zatim potpirivanjem rasnih, etničkih i vjerskih sukoba i to kroz distribuciju oružja te podsticanjem proizvodnje i prodaje istog, kao i na zvaničnu podršku kompanijama za naoružavanje kroz milijarde dolara godišnje. Takve firme naposlijetku ostvaruju astronomski profit na račun ljudskih života, nanose bol stanovnicima i raseljavaju siromašne i ugrožene.

Pored navedenog, radi se i na širenju organiziranog, zvaničnog i institucionalnog terorizma kroz formiranje regularnih odreda smrti kojima se ostavljaju odriješene ruke u nemoćnom svijetu gdje se preko noći vrše napadi na siromašna sela a stanovnici ubijaju i zastrašuju te im se oduzima časti u ime terorizma i ostalog, a da ne spominjemo sve ono što čine divljačke militantne milicije obučene za otmice, ubistva i iznude širom svijeta.  

Svjetska organizacija Gallup ističe kako više od petine svjetske populacije živi ispod granice ekstremnog siromaštva, prema posljednjim statistikama provedenim u oko 131 državi širom svijeta, dok 22 posto svjetske populacije živi od 1,25 dolara dnevno, pa čak i manje. 

Tako je zapadna Afrika, uz implicitni blagoslov međunarodnog zakona, pretvorena u groblje američkog i evropskog nuklearnoga otpada. Ponekad su korupcija i rad afričkih vlada u interesu drugih, a ponekad opet siromaštvo i bijeda zapravo ono što navodi ovaj dio svijeta da prihvati ponude o prijemu desetina hiljada tona stranog nuklearnoga otpada kojeg prevoze brodovi u ogromnim kontejnerima.

‘Ekonomska blagodat’

Industrija oružja u SAD-u smatra se od izuzetnog značaja za američku ekonomiju. Prema Centru za globalno istraživanje Global Research, sukobi i ratovi u različitim dijelovima regiona predstavljaju ‘ekonomsku blagodat’ za SAD, jer se na taj način ovoj državi pruža prilika da sprovede svoju ulogu u pogledu proizvodnje i prodaje oružja u regiji, čime ova zemlja ostvaruje ogroman profit. Upravo zato su kompanija Boeing i korporacija Lockheed Martin počele i otvarati svoja predstavništva u regionu, posebno u gradovima Arapskog zaljeva, gdje se izdvajaju veoma velike sume novca za kupovinu oružja.

Izvršni direktor UNICEF-a Anthony Lake istakao je da je „2014. godina bila devastirajuća za milione djece… Nikada u skorijoj prošlosti toliki broj djece nije bio izložen takvim brutalnostima“

Ljudska povijest trebala bi pamtiti da je opsada Iraka od strane Zapada ostavila za sobom katastrofalne posljedice koje nadilaze i najveće masakre kojima je svjedočilo moderno doba. Prema podacima istraživačkih institucija, embargo je u konačnici doveo do toga da umire 143 od 1.000 iračke djece. Ovakve cifre, prema svjetskom prosjeku, zabilježene su jedino u izuzetno zaostalim afričkim regijama.

„Svjetska organizacija „Gallup“ ističe kako više od petine svjetske populacije živi ispod granice ekstremnog siromaštva, prema posljednjim statistikama provedenim u 131 državi svijeta, dok 22 posto svjetske populacije živi od 1,25 dolara dnevno, pa čak i manje.“ 

Noam Chomsky u jednoj od svojih knjiga ističe da Zapad kroz međunarodno pravo konsolidira podaničku ulogu ‘Trećega svijeta’ čija je zadaća pružati usluge bogatima, nuditi jeftinu radnu snagu njihovim fabrikama i osigurati resurse, tržište i prilike za investiranje njihovim fabrikama. Države Trećeg svijeta postaju skladišta za primanje kontaminiranog otpada i ostalih poroka, kao mjesto za pranje novca od droge i drugih nelegalnih i prljavih finansijskih poslovanja. Uz sve navedeno, vrši se i sramotna eksploatacija bogatstva ovih država i njihovo pretvaranje u javne kuće za turiste i jeftini zabranjeni provod.      

Međunarodno pravo oklijeva intervenirati i spasiti ljudska bića od opasnosti koja im prijeti u Iraku, Siriji, Egiptu te drugim državama gdje se provodi strašan genocid. U isto vrijeme, međunarodni sistem i pravo okreću glavu i primjenjuju dvostruke aršine čime se dopušta zaštita političkih sistema duboko ukorijenjenih u nacizmu i zločinu. Primjeti se i odsustvo ozbiljnosti u suočavanju sa zločinima Assadovog barabarskog režima i njegovog saveznika Al-Sisija u Egiptu, te praštanju terorizma državama i zaostalim, barbarskim, okrutnim milicijama.    

Mnoge svjetske organizacije za ljudska prava objavile su izvještaje o terorizmu kojeg provode militantne grupe i milicije u Iraku. No i pored toga, međunarodni zakon podržava povratak ovih milicija kako bi mogle provoditi najgore vrste ubijanja, raseljavanja, nasilja, silovanja i drugih stvari uz argument borbe protiv terorizma. Ove milicije imaju veoma krvavu i nasilnu prošlost, izumile su sve vrste nasilja i osmislile različite načine mučenja i brutalnoga ubijanja, ali i pored toga nailaze na podršku i aplauz u arenama međunarodnih organizacija i asocijacija.

Ispitivanja i mučenja

Obavještajna komisija nedavno je, također, podnijela detaljan izvještaj Senatu na 528 stranica o programu pritvora, ispitivanja i mučenja kojeg provodi Centralna obavještajna agencija SAD-a (CIA) protiv zatvorenika u svom, takozvanom, ratu protiv „globalnoga terorizma“, naročito u zatvorima Guantanamo i Bagram, ali i drugim. Tako su CIA-ini avioni slijetali u različitim državama te prebacivali zatvorenike u tajne zatvore poznate kao „crne lokacije.“  

Američke novine The Washington Post objavile su da je CIA primjenjivala određene metode tokom ispitivanja zatvorenika, koje su se vršile u etapama, počevši od najjednostavnijih metoda mučenja pa sve do simulacija utapanja, snažnog povlačenja zatvorenika za odjeću kako bi im se skrenula pažnja, udaraca po abdomenu i bubrezima, prisiljavanje na stajanje satima, seksualna zlostavljanja kako bi se okaljala njihova čast, stajanje u hladnim ćelijama i utapanje u hladnoj vodi, te ponavljanje seksualnog zlostavljanja i silovanja više puta uzastopno s ciljem psihološkog uništavanja zatvorenika.

Pored toga, širi se stanje straha, bez ikakve odgovornosti ili procesuiranja kroz međunarodno pravo, i to tako što se formiraju timovi za likvidaciju i otmice u okviru tzv. „snaga za brzo djelovanje“. Upravo na takav način su ranije djelovali pirati i drumski razbojnici. The Washington Post objavio je u oktobru prošle godine snimke otmice Naziha Abdul-Hameda Nabiha al-Ruqai'ia, poznatog kao Abu Anas al-Libi, dok se vraćao sa jutarnje molitve u Libiji. Iznenadila ga je grupa naoružanih ljudi, iz tima „Delta“ elitnih jedinica američke vojske. Prebačen je u Sjedinjene Američke Države kako bi mu se sudilo pred američkim saveznim sudom.

Na isti način, prema navodima italijanske štampe, italijanska vojna obavještajna služba (SISMI) sarađivala je sa američkom obavještajnom agencijom u otmici egipatskog imama Osame Mustafe Hassana (Abu Omara) ispred jedne džamije u Milanu. Pored toga, vrše se brojne sistematske otmice koje se obavljaju u noćnim satima u samom centru Iraka, Afganistana i drugih država, od strane specijalnih jedinica američke vojske.

Narušavanje suverniteta pakistanske teritorije od strane ovih specijalnih snaga te ubistvo Osame bin Ladena, prilika je da se razumije priroda odnosa Sjedinjenih Američkih Država prema pitanjima terorizma kroz rušenje svih granica i „piratski“ odnos prema slabijim u svijetu bez bilo kakvog uvažavanja međunarodnog prava i njegovih normi.

„Uskraćivanje participacije drugim pravnim sistema u artikuliranju zakona i povelja međunarodnog karaktera, te ekskluzivno evropsko-američko formuliranje istih, indirektno, ako ne i direktno, govori da drugi narodi nemaju kapacitete u svom pravnom ili civilizacijskom nasljeđu kroz koje bi mogli uzeti učešće u naporima da se formira zajedničko međunarodno pravo.“

Historijski kontekst nastanka međunarodnog prava utjecao je na etabliranje sramotne stvarnosti koju svijet danas živi. Međunarodno pravo je zločin još u „kolijevci“, jer je umjesto nastojanja da se postave međunarodna pravila na temelju zajedničkih principa između država i naroda, usmjerava se na slabe države i želi ih uvjeriti da su sve njihove specifičnosti, vjerske, kulturološke i sociološke, stvar prošlosti, te da se sve to mora potčiniti novom međunarodnom pravnom sistemu ekskluzivno ‘zapadne proizvodnje’.

Pravna izoliranost

Navedeno se realiziralo kroz ‘uvoz’ pravnog sistema izvana, te učvršćivanjem specifične percepcije da je pravna izoliranost, pod čime se misli na nacionalne legislative, osuđena na nestanak i iščeznuće. Ovo je međunarodne zakone u očima mnogih posmatrača danas obojilo bojama zapadnog pravnog promišljanja, utemeljenoga na izvornim kršćanskim učenjima i usko vezanog za zapadnu pravnu tradiciju.

Također, ono što se dešava jeste nametanje zapadne hegemonije, konsolidacija ere kolonijalizma i jačanje koncepta odsustva suvereniteta u državama Trećeg svijeta. Pored toga, nameće se duh i uska vizija dominacije u svijetu isključivo kroz evropske i američke percepcije napretka i progresa, te se koristi kao instrument nametanja zapadnih političkih ideja čitavom svijetu.

Uskraćivanje participacije drugim pravnim sistema u artikuliranju zakona i povelja međunarodnog karaktera, te ekskluzivno evropsko-američko formuliranje istih, indirektno, ako ne i direktno, govori da drugi narodi nemaju kapacitete u svom pravnom ili civilizacijskom nasljeđu kroz koje bi mogli uzeti učešće u naporima da se formira zajedničko međunarodno pravo.

Kao rezultat toga, u cijelom svijetu budi se osjećaj da međunarodno pravo nije ništa više do li tragična i bolna pozorišna predstava. Njeni glavni junaci, Evropljani i Amerikanci, nalaze se na podijumu, dok preostali dio svijeta predstavlja samo uplakanog posmatrača. Dakle, međunarodno pravo isključivo akcentira norme, vrijednosti i kulturu Zapada, te samo kroz taj okvir dozvoljava pridruživanje „međunarodnoj porodici“, ili ne. Pod time se podrazumjevaju i trgovinski sporazumi i različiti finansijski aranžmani koji Zapadu daju mogućnost podčinjavanja država Trećeg svijeta isključivo za svoje interese.

Poznato je da su međunarodni sporazumi često, bez imalo stida, uključivali elemente fašističkih podjela u kojima se čovječanstvo dijeli na „civilizirane“ i „necivilizirane“, napredni svijet i Treći, nazadni i dekadentni svijet.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera