Jerusalem – aktivirana najstarija barutana svijeta

Iako odluka nema mnogo veze s ljubavlju prema 'vječitoj' prijestolnici Jevreja, izraelski desničarski establišment i dio javnosti slave, piše autor (EPA)

Sledeći isključivo sebe, bez obzira na spoljnopolitičko neiskustvo, oglušujući se o savete i upozorenja saveznika i, direktno vređajući verska osećanja tri milijarde muslimana i hrišćana, američki predsjednik Donald Trump je potvrdio da je bliskoistočni analfabeta sa razornim potencijalom da region uvuče u još jedan konflikt. Pošto je, zarad nepromišljenog predizbornog obećanja, priznao Jerusalim kao prestonicu jevrejske države i najavio premeštanje američke ambasade iz Tel Aviva, Trump je pokazao da je spreman da se poigrava sa međunarodnim pravom, ali i da prosipanjem benzina po regionu, koji je već u plamenu, ugrozi ljudske živote.

Nekadašnja zvezda rijalitija uvlači Bliski istok u opasan rijaliti, koji preti da aktivira najstariju barutanu sveta. Jerusalim je ovaploćenje čitav vek duge regionalne krize, koja ne može da se reši preko noći. Trump je istovremeno razbio iluziju da unilateralni potezi oko statusa Jerusalima vode rešenju najstarijeg konflikta savremenog sveta – sve zarad ciljeva za domaću političku upotrebu i zaštitu interesa Izraela, brutalnog okupatora palestinske zemlje, koji godinama apsolutno ignoriše sve rezolucije Ujedinjenih nacija i ograničava elementarna prava 300.000 arapskih žitelja Istočnog Jerusalima.

Kako Trump ambicije da reši izraelsko-palestinski konflikt uklapa u unilateralne odluke koje favorizuju inetrese samo jedne strane, Izraela, samo on zna. Zašto uporedo nije potvrdio i palestinske aspiracije prema Jerusalimu? To što je Trump uradio neće promeniti legalni status Jerusalima – jer protiv toga su gotovo svi u svetu, ali Amerikanac je Arapima pokazao kakav je istinski odnos njegove administracije prema regionu i svima koji su arapski istok Svetog grada doživljavali kao buduću prestonicu nezavisne Palestine. Nema sumnje da je, od svih prepreka na putu trajnog izraelsko-palestinskog mira, pitanje statusa jednog kvadratnog kilometra teritorije jerusalimskog Starog grada postalo najkompleksnije i najosetljivije. Ali, vođen u značajnoj meri osvetništvom prema politici svog prethodnika Baracka Obame, Trump ide svojim putem.

‘Oni su pričali, ja sam to učinio’

Aktuelni stanar Bele kuće otvoreno je stao na stranu one izraelske politike koja je posle junskog rata 1967. godine anektirala istočni deo Jerusalima, pripojila ga zapadnom, jevrejskom delu, i proglasila Jerusalim za “večitu i nedeljivu” prestonicu Izraela. Trump je svojim gestom pružio nedvosmislenu podršku izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, koji ne prestaje sa judaizacijom istoka grada i kolonizacijom okupirane Zapadne obale.

Trump bahato ignoriše sve odluke sveta, koji sedam decenija od osnivanja Izraela ne prihvata Jerusalim kao glavni grad jevrejske države. Ne samo što želi da izgleda bolje od prethodnika (“Oni su samo pričali, ja sam to učinio”) već i zato što ne voli da ostavlja utisak da mu drugi kažu šta da radi. Trump je bacio pod noge plan UN-a iz 1947. godine o podeli britanske mandatne teritorije Palestine na dve države, jevrejsku i palestinsku, kojim se predviđalo da Jerusalim postane corpus separatum – posebna teritorija pod međunarodnom administracijom, otvorena za sve građane sveta. Njega ne interesuje što je međunarodna zajednica odbila da prizna unilateralne odluke Izraela prema istočnom Jerusalimu, a okupaciju proglasila za ilegalnu.

Trumpova toksična strategija svodi se na trojnu ofanzivu, kojom pokušava da popravi američke pozicije na Bliskom istoku uzdrmane Irakom i Sirijom: zaoštravanje sa Iranom i apsolutna podrška Saudijskoj Arabiji – što podstiče šiitsko-sunitski sukob – i bezrezervno aminovanja Izraelu – što potpuno blokira izraelsko-palestinski mirovni dijalog. Trump je, konfrontacijom prema Teheranu i svrstavanjem uz Rijad, postao jedan od promotera sektaškog sukoba, koji preti da eksplodira kao u prvim decenijama islama pre 14 vekova. Svojom “uslugom” Izraelu navukao je na sebe odijum ne samo Palestinaca, već i muslimana kojima su područje oko Plemenitog svetilišta, Al-Haram al-Šarifa, Hram stene i džamija Al-Aksa još od 691. godine treće najsvetije mesto na svetu.

Trump je uznemirio i hrišćane, kojima je Hagia Polis najsvetije mesto Hristovog uskrsnuća i rođenja nove religije: Put bola, Via Dolorosa, koji vodi ka brdu Golgota, mestu Hristovog raspeća, gde je u 11. veku podignuta najsvetije od svih hrišćanskih ckrvi – Crkva Svetog groba. Hrišćani sve vreme strahuju da bi prelazak Svetog grada bilo pod kontrolu Jevreja, bilo muslimana pretio da ugrozi njihov vekovima pažljivo građen status u Jerusalimu. Od rimskog pape do vaseljenskog patrijarha insistiralo se na reaktiviranju ideje o međunarodnom statusu grada.

Predsjednikova limunada bez limuna

Da li se iza svega krije neka tajna agenda američkog predsednika, koji je poznat po tome da ništa ne daje za džabe? Jared Kushner, Trumpov zet i savetnik, prošle nedelje održao je govor na godišnjem skupu Saban Foruma u Vašingtonu, na kome je zastupao tezu da Izrael, ukoliko želi mir sa arapskim susedima, mora prvo da reši konflikt sa Palestincima, bez obzira na nepoverenje koje postoji između Netanyahua i palestinskog predsednika Mahmmouda Abbasa. Mnogi izraelski zvaničnici, pre svega oni sa desnice, koji podržavaju nastavak kolonizacije palestinske zemlje, ali i predsednik Cionističke organizacije Amerike Mort Klein, izrazili su “zabrinutost”, upozoravajući da Kushner prihvata politiku Obamine administracije i da drži saudijsku poziciju oko izraelsko-palestinskog konflikta.

Tri dana kasnije Trump je priznao Jerusalim kao glavni grad Izraela. Moguće je, postoji ta teorija, da je Trump, motivisan ustupkom Izraelu oko Jerusalima, da bi sutra od Netanyahua tražio neke strateške kompromise oko svoje inicijative za mir sa Palestincima: obustavljanje ilegalne gradnje na Zapadnoj obali i po Istočnom Jerusalimu i posvećenost rešenju po principu dve države. “Tvrđenje da će to [odluka o Jerusalimu] na neki način pomoći mirovnom procesu je isto što i pokušaj da napravite limunadu bez limuna”, kaže bivši zvaničnik State Departmenta i Pentagona Ilan Goldenberg.

O kakvoj novoj inicijativi za obnovu pre tri godine prekinutih mirovnih pregovora onda pričaju Trump i Kushner? Izraleci slave, ali su podozrivi. Trumpu, zaključuju kritičari, Jerusalim nije ni grad, ni simbol, već moneta. Francuski predsednik, šefica diplomatije Evropske unije i nemački ministar inostranih poslova su zabrinuti. Palestinci i Arapi, uključujući američke saveznike poput Saudijske Arabije, Egipta i Jordana, besni su.

Da sve bude još gore, Trump je, kao uvertiru svoje (ne)promišljene jerusalimske avanture, imao komentar na zapaljivi antiislamski video jedne britanske ultranacionalističke grupe. Svojom promocijom takvih stavova naveo je i premijerku Theresu May i političare sa svih strana političkog spektra da ga kritikuju. Ne pamti se da je neki predsednik u savremenoj američkoj istoriji tako podržao neku ekstremističku organizaciju koja promoviše rasnu i versku mržnju.

Trump je ‘legalizirao eutanaziju’

Jednostranom odlukom, koja se tiče osinjaka zvanog Jerusalim, Trump nije ubio mirovni proces. On je dugo na aparatima. Trump je legalizovao eutanaziju, zvanično ga proglasio mrtvim. Istovremeno, Palestincima, i ne samo njima, potvrdio je decenijske sumnje da SAD nisu pošten broker mirovnog procesa, koji, sa povremenim prekidima, traje već 25 godina. Ništa od pregovora, ništa od rešenja dve države, ništa od američkog sponzorstva. “Potpuna destrukcija mirovnog procesa”, poručuju Palestinci.

Da li su Trump & Co. pomislili da ubijanjem mirovnog procesa Palestincima ostavljaju samo jednu opciju: da se odreknu nade i krenu u otpor? Da li slede ne dani, već nedelje i meseci gneva? Da li će Jerusalim zapaliti vatre regiona kao 1990, 1996. ili 2000. godine, kada je Ariel Sharon, provokativnim odlaskom na Brdo hrama, pokrenuo intifadu Al-Aksa? Da li smo, gotovo u dan kada se obeležava 30 godina od Prve intifade, na pragu Trumpove intifade?

Iako Palestinci danas dele isti osećaj beznadežnosti, napuštenosti i odbačenosti – i od Arapa, i od međunarodne zajednice – verovatnoća širokog ustanka je mala: što zbog pojačanih izraelskih mera nadzora, što zbog nespremnosti palestinskog rukovodstva za takav scenario. Ono što je realan rizik je da Trump oslabi poziciju umerenih Palestinaca i osnaži palestinski i islamski radikalizam, grupe poput Hamasa, Islamske države Irak i Levant i Al-Kaide. Možemo, dakle, da nagađamo o intenzitetu otpora, ali svim opcijama je zajedničko jedno: udaljavanje od mirnog rešenja. Za šta je isključivi krivac Trump, čak i ako ima plemenite namere da reši izraelsko-palestinski konflikt.

Izrael je u poslednjih pola veka prošao put od traume gubitka pune kontrole nad prestonicom svog drevnog kraljevstva, do trijumfa povratka u svoj najsvetiji grad posle rata 1967. godine, i Jerusalim je sve to vreme oblikovao politiku jevrejske države. Šta sad? Kratkoročno, da li je za očekivati značajno povećanje nasilja u Jerusalimu i na okupiranim teritorijama i zahlađenje u odnosima Izraela sa arapskim zemljama, sa kojima kuje zajedničke odgovore na iranski izazov? Dugoročno, da li će Palestinci pristati na ozbiljne pregovore kakvih nije bilo poslednjih godina?

Netanyahu – saučesnik u kockarskom potezu

Odgovor na prvo pitanje dali su Palestinci u petak masovnim, povremeno nasilnim protestima. Odgovor na drugo pitanje zahteva vreme. Palestinski problem jeste izgubio na važnosti poslednjih godina, ali pokazuje se da reč “Jerusalim” i dalje može da razbukta mnoge verske i političke strasti. Predsednik Abbas nesumnjivo će na njima pokušati da kapitališe. Netanyahu se drži svojih argumenata: prvo, da njegova hemija sa Trumpom štiti Izrael; drugo, da je podudarnost interesa sa sunitskim zemljama u sučeljavanju sa Iranom spustilo rejting palestinskog pitanja; treće, da su premijerovi kontakti sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom sprečili incidente sa ruskim avionima nad Sirijom, što omogućava dobru zaštitu severnih granica Izraela.

Trump je u “jerusalimskom govoru” podržao svog novog velikog prijatelja, kome će poklon dobro doći da skrene pažnju, barem za neko vreme, od istraga korupcije koje se protiv premijera vode.Netanyahu ima i druge razloge da bude zadovoljan. Ukoliko Palestinci zapale vatre otpora, turski predsednik Recep Tayyip Erdogan ostvari pretnju i prekine diplomatske odnose sa Izraelom, a Hamas “otvori vrata pakla”, premijer će – uz podršku Amerike – to koristiti kao krunski dokaz da Arapi ne žele mir. Iako Trumpova odluka nema mnogo veze sa ljubavlju prema “večitoj” prestonici Jevreja, izraelski desničarski establišment i deo javnosti slave. Lako može da se ispostavi da razloga za slavlje nema.

Trump je Netanyahua, svog saučesnika u kockarskom potezu oko Jerusalima, već uvukao u sukobe sa Palestincima, ali krv koja se već prolila nije na Trumpovim, već Netanyahuovim rukama. Slanje bataljona na Zapadnu obalu preti “prekomernom upotrebom sile”, kojoj je premijer sklon. Izrael lako može da dospe na metu globalnih osuda kao prilikom intervencije u Gazi. Trump priča o Izraelu kao “jednoj od najuspešnijih demokratija na svetu”, a svojom odlukom podstiče svet da se pita kakva je to “uspešna demokratija” koja ljude izbacuje sa njihovih ognjišta, podiže zidove i nameće okrutnu okupaciju palestinske zemlje na Zapadnoj obali, dok Pojas Gaze drži u stanju nehumane blokade?

Trump će se začuđeno pitati otkud toliko antiamerikanizma? Netanyahu je istoričar koji ništa nije naučio iz istorije, pa će svako protivljenje pokušavati da svede na antisemitizam. I jedan i drugi uspešno svoje zemlje guraju u izolaciju. Uprkos činjenice da ogromna većina Jevreja doživljava Jerusalim kao svoj glavni grad, Trump je uspeo i da podeli Jevreje. Ne stoje svi u Izraelu iza konzervativnog premijera i njegovog američkog patrona, koji je Izraelcima, uoči 70. godišnjice osnivanja države, uručio problematičan poklon. Grupa od 25 bivših izraelskih ambasadora, akademika i mirovnih aktivista uputila je pismo zabrinutosti glavnom američkom pregovaraču za region Jasonu Greenblattu.

Realnost grada koji je već podijeljen

“Tužno je da je narod nacije koje je podigla glavu posle 2.000 godina u egzilu, čija je prestonica Jerusalim, čeka da najrasističkiji američki predsednik kaže koju reč pred kamerama – kao deca koja čekaju zagrljaj pijanog oca koji ne dolazi kući”, piše liberalni izraelski Haaretz. Kritičari režima i aktivisti mirovnih pokreta iskazali su duboko nezadovoljstvo u slučaju vojnika koji je mirno ubio nenaoružanog Palestinca pod njegovim nogama. Reformističko, liberalno krilo jevrejske zajednice u SAD-u jasno je protiv Trumpove odluke koja Izraelu donosi neizvesnu konfliktnu budućnost.

Trump, svojom kratkovidom i opasnom jerusalimskom odlukom, seje zlo svuda oko sebe. Pokvario je, kao George W. Bush uoči invazije Iraka, odnose sa najbližim saveznicima, čije protivljenje Trumpovom statusu Jersalima prevazilazi osetljiva verska osećanja i zadire u samu srž bliskoistočnog konflikta. Korak na koji se odlučio Trump nije epilog američke politike, već nastavak davno otvorene krize i početak nekog novog poglavlja. Neizvesnog, retorički zapaljivog, ali bez previše gneva.

“Umesto unilaterlanih deklaracija koje favorizuju jednu stranu, cilj mora da bude Zapadni Jerusalim kao glavni grad Izraela i Istočni Jerusalim kao glavi grad palestinske države”, piše u uvodniku Haaretz. Mitologija Jerusalima ne može da promeni savremenu realnost grada koji je već podeljen.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera