Jesmo li nešto naučili?

Kanaliziranjem se rijeka ubrzava, a prirodne retencije smanjuju, upozoravaju stručnjaci (EPA)

Piše: Mladen Obrenović

Jesu li zemlje u regiji i oni koji se nalaze na pozicijama na kojima se odlučuje i djeluje nešto naučili iz prošlogodišnjih poplava i izvukle bilo kakvu pouku, prije svega kad je prevencija u pitanju? Stručnjaci će reći: „Mogli su i bolje“.

„Nisam siguran da su nadležni u Srbiji, oni koji donose odluke, izvukli pouku. Učinjeno je dosta na otklanjanju nastalih šteta. Problem je što se vrlo malo uradilo na prevenciji katastrofa, pre svega na prevenciji bujičnih poplava, koje su velika pretnja Srbiji i dalje“, smatra Stanimir Kostadinov, stručnjak za bujice i eroziju sa Šumarskog fakulteta u Beogradu.

Upozorava da je u Srbiji najmanje 12.000 bujičnih tokova koje predstavljaju stalan rizik, te napominje kako je jedina uspješna obrana od bujičnih poplava – prevencija. U tom smislu, govori i o radovima koji moraju da se izvedu kao preventiva, jer „kad naiđe bujična poplava tada nema vremena i ostaje samo da se spašavaju životi i imovina ljudi“. Kao primjer navodi pošumljavanje ili zatravljivanje goleti, no sve se to moralo napraviti prije 10-15 godina da bi danas imalo puni učinak.

Poboljšati prekograničnu suradnju

Podsjećajući kako su prošlogodišnje poplave pokazale da stihija ne gleda na granice i da se slivovi rijeka i bujičnih tokova nalaze često u dvije ili više zemalja, dr. Stanimir Kostadinov ukazuje da se i zbog toga mora uspostaviti mnogo bolja prekogranična suradnja.

„Moraju se uspostaviti  razmena iskustava, saznanja, kao i svih raspoloživih podataka (meteoroloških, hidroloških i dr.) da bi se uz dobru koordinaciju smanjili rizici od katastrofalnih poplava“, predlaže.

„Trenutno je Srbija znatno više ugrožena od bujičnih tokova i bujičnih poplava, nego od poplava velikih reka. Prošle godine preko 25 odsto teritorije Srbije bilo je napadnuto katastrofalnim poplavama i sve su poplave, sem u Obrenovcu, bile bujične“, podsjeća Kostadinov.

Žali se i kako su stručnjaci izradili prijedlog radova i mjera koje bi, kao prevencija, sveli opasnost od bujičnih poplava na najmanju mjeru te dokument poslali svim nadležnim u Srbiji. „Osim početnih predloga o izmenama Zakona o vodama vrlo malo od toga je preduzeto“, napominje.

Poplave su prirodna pojava

Biolog Goran Šafarek, ukazuje kako štete od poplava nastaju iz mnogo razloga, kao što su nekontrolirane sječe šuma u planinama i brdima ili naseljavanja u poplavnoj nizini. Smatra i da je sustav gospodarenja vodama u Hrvatskoj zastario, jer se uglavnom oslanja na tehnička rješenja koja su se pokazala nepouzdanim.

„Zastarjelo je poimanje poplava i rijeka, jer su poplave prirodna pojava koje ne možemo spriječiti. Samo ćemo pogoršati situaciju. Treba se zato prilagoditi, dopustiti da plavi u prirodi, a vodeni val tehničkim mjerama što prije provesti van naselja“, predlaže Šafarek.

Po njemu, lokalnom se obranom od poplava pogoršava stanje nizvodno tako što se kanaliziranjem rijeka ubrzava i smanjuju su prirodne retencije. Nastavno, korita rijeka se ukopavaju, podzemne vode padaju, čime se suše šume i polja.

Pobornik je ideje da se rijekama omogući više prostora, pusti ih da slobodno teku i poveže ih se sa starim rukavcima čime bi se, kako kaže, dobila prirodna zaštita od poplava. Čak je, po njemu, dovoljno ostaviti mnoge rijeke kako jesu, neka plave prirodno podjelu poplavnih šuma i travnjaka i rasterećuju gradove i sela.

Je li zelenilo zaostalost?

„Ljudi još uvijek doživljavaju zelenilo kao zaostalost, a beton kao napredak, odnosno da rijeke treba obuzdati i ‘urediti’. Znanost je pokazala da je to naivno gledanje, jer rijeke su vrlo složeni sustavi. Na sreću to malo pomalo prihvaćaju i zakonodavci, donoseći neke dokumente kojima su mnogi projekti već zaustavljeni ili prilagođeni. Svejedno se i dalje inzistira na staroj praksi, pogotovo kod iskapanja šljunka“, konstatira biolog Goran Šafarek.

„Ne pomažemo prirodi nego sami sebi. Dajemo prirodi prostora upravo kako bi mi kasnije imali koristi od toga. Revitaliziranjem područja uz rijeku štitimo naseljena mjesta nizvodno, dakle čovjeka, no rezultat je ujedno i povratak nekih staništa te vrsta i povećanje biološke raznolikosti što opet na kraju koristi čovjeku jer na taj način živi u zdravom ekosustavu“, ukazuje Šafarek.

Nerazumne politički motivirane odluke

Kad su Centri civilnih inicijativa (CCI) izradili analizu koju su nazvali „Poplave u BiH – elementarne nepogode i/ili institucionalna neefikasnost“ upozorili su na mnoge nedostatke u sustavu upravljanja vodama, ali i sustavu civilne zaštite i spašavanja.

Po riječima Murisa Bulića, konzultanta za monitoring i analitiku u CCI-ju i jednog od autora tog dokumenta, ti su sustavi „generalno prekompleksni, nedovoljno opremljeni, teško upravljivi, a zbog neobučenosti ljudstva u konačnici su u praksi i nedovoljno funkcionalni“. Najviše primjedbi bilo je na na račun nedovoljne koordinacije u djelovanju, sporosti u odlučivanju i mogućnosti da sustav bude blokiran „nerazumnim, politički motiviranim odlukama“.

Toga je, tokom i nakon poplava, bila svjesna i Delegacija Europske komisije u Sarajevu koja je od BiH zatražila i isposlovala Akcijski plan za zaštitu od poplava i upravljanje rijekama do 2017. godine. Plan se smatra najvećim napretkom u jačanju sustava zaštite od poplava, kažu u CCI-ju, jer se do njega došlo zajedničkim snagama i uz uvažavanje struke i argumenata.

„Politika je na ovim prostorima mnogo puta pokazala da zna raditi na štetu naroda i protiv logike, pa se može reći da tek kada implementira Akcioni plan možemo biti sigurni da će ova država imati bolji i efikasniji sistem zaštite od poplava“, upozorava Bulić.

 

Motiv više za primjenu dokumenta, BiH će imati i u činjenici da cijelu priču „snažno gura“ i Europa, jer jačanjem sustava zaštite od poplava neke države, jača i zaštitu u riječnom slivu pa je za projekte iz plana osigurala 137 milijuna eura, što je 45 posto procijenjenih potreba. Sve to ulijeva optimizam.

Prevencija kao sigurno ulaganje

CCI vraća priču na poplave i činjenicu da ni prevencija, ni sustav zaštite nisu bili dobri. Navode kako ulaganja u prevenciju nisu bila dovoljna, a upravljanje i održavanje postojećih objekata bilo je nekvalitetno. Za zapušteni sustav zaštite od poplava krive politiku.

„Nasuprot njima, u vrijeme poplava pokazalo se da su se obični ljudi ponašali mnogo odgovornije od političara, iako ih na to postojeći sistem nije obavezivao. Zagovornici podjela su definitivno poraženi brojnim primjerima u kojima su građani nesebično pomagali unesrećenima“, podsjeća.

I po njemu je „prevencija sigurno ulaganje u sigurnu budućnost“. „Opšte je poznato da svaka marka uložena u prevenciju ‘uštedi’ sedam maraka štete koja bi bez te prevencije nastala u vrijeme poplava“, upozorava Bulić.

Otvara i problem Civilne zaštite, pa navodi kako je „svakako najbolnije saznanje bilo da je neposredno nakon proglašenja stanja prirodne nesreće veliki broj građana htio pomoći, ali jednostavno nije znao kako da to učini“.

„U mnogim situacijama se pokazalo da su građani brže reagovali od ‘sistema’, pa se sa pravom postavilo pitanje u kakvom nam je to stanju Civilna zaštita. Ona u svom sastavu ima nedovoljan broj profesionalaca koji, i pored dobre volje i samoprijekornog rada, nisu mogli odgovoriti na sve probleme koje je donijela nesreća onih razmjera“, konstatira Bulić.

Po njemu, nužno je nešto uraditi na oživljavanju Civilne zaštite, te u tom smislu poziva na nepodijeljenu političku volju, dijalog i koordiniranu suradnju svih razina vlasti te preuzimanje iskustava zemalja Europske unije kako bi taj sustav bio spreman za djelovanje u katastrofama većih razmjera.

Izvor: Al Jazeera