Jezidi: ISIL je uništio naše porodice

Piše: Brenda Stoter

Duhok, Irak – Salem Khalaf, 63-godišnji vozač traktora, živo se sjeća dana u augustu 2014. kada su borci ISIL-a napali regiju Sinjar.

Kada su čuli da se ova grupa približava i da su sigurnosne snage pobjegle, Khalaf i drugi muškarci Jezidi poslali su porodice na sigurno, a oni su ostali tu da brane svoje domove, sa nešto oružja koje su imali.

Međutim, nisu se mogli mjeriti sa borcima grupe ISIL. Nakon svega nekoliko dana, Khalaf i njegovi susjedi pobjegli su u planine, putem kojim su prije njih prošle hiljade drugih Jezida. Na tom putu su se suočili s glađu i manjkom vode.

Khalaf ima prodoran i dostojanstven glas, ali kada počne pričati o svojoj supruzi i petero djece koji su imali 10, 11, 16, 18 i 23 godine kada ih je zadnji put vidio u augustu 2014. – gleda u pod i teško pronalazi riječi. Sve ih je oteo ISIL kada su pokušali pobjeći na porodičnom traktoru.

„Kćerke su me grlile svaki dan po povratku s posla. Obično sam im svima donosio male poklone – lutke, plastične životinje, cvijeće i šminku – sitnice da ih obradujem“, priča Khalaf dok sjedi u šatoru u kampu za raseljene Iračane blizu grada Duhoka. „Moja supruga je bila tako lijepa i divna. Bili smo zaista dobar tim.“

Prije nekoliko mjeseci, Khalaf se vratio u svoju kuću u selu Hardan, sjeverno od Sinjara, koja je bila potpuno uništena. Sve vrijedno je odneseno, osim poklona koje je kupio za svoja dva sina i tri djevojčice. Kada je vidio njihove stvari kako leže na podu, Khalaf se onesvijestio.

„Prvo sam htio ponijeti nešto od njihovih stvari sa sobom, ali nisam mogao podnijeti ideju da svaki dan gledam te stvari. To je tako bolno“, kazao je on.

Prodaju ih kao robove

Kako kaže sestra njegove supruge Ida, Khalafovi supruga i djeca su zadnji put viđeni u Tal Afaru prije dvije godine. I Idu je kidnapovao ISIL, ali je puštena nekoliko mjeseci kasnije sa još 200 drugih Jezida, uglavnom starijih žena i djece. Od tada nema ni traga Khalafovoj porodici.

„Znam da ih ISIL sada prodaje kao robove. To rade ženama i djevojčicama Jezidima“, kaže on slomljenim glasom.

Više od 6.400 Jezida kidnapovao je ISIL kada je ova grupa napala Sinjar u avgustu 2014, prema podacima regionalne Vlade Kurdistana (KRG). Većina muškaraca je ubijena i bačena u masovne grobnice, dok su žene i djeca oteti, silovani ili prisiljeni da se bore za ovu grupu.

Od tada je više od 3.000 Jezida uspjelo pobjeći, kažu iz KRG-a. Kada je prošle godine počela bitka za Mosul, mnogi Jezidi su se nadali da će njihovi članovi porodica uskoro biti spašeni.

„Tražili smo od iračke vojske da blokira put za Siriju u početnoj fazi. Nažalost, to se nije desilo. Zato je ISIL imao vremena napretek da prebaci otete Jezide na druga mjesta, i zbog tog ih nismo mogli spasiti u onom broju u kojem smo se nadali. Hiljade njih se i dalje vode kao nestali“, kaže Hussein al-Qaidi, direktor KRG-ovog Ureda za nestale u Duhoku.

Jezidi koji su ostali kažu da se osjećaju izdatima ne samo od vojske, koja se povukla pred borcima ISIL-a, već i od nekih od svojih arapskih susjeda, koji su ih savjetovali da se predaju. Brojne porodice Jezida su prihvatile taj savjet, kažu oni, da bi kasnije saznale kako su njihovi susjedi sarađivali sa ISIL-om. Pitanja „šta bi bilo“ i dalje proganjaju većinu muškaraca.

„Kada je ISIL napredovao, pobjegli smo u planine. Nakon nekoliko dana, odlučili smo potražiti hranu i vodu u obližnjem selu, jer smo bili gladni. Kada smo bili tamo, došli su nam neki od naših arapskih susjeda. Obećali su da će nas zaštititi“, za Al Jazeeru kaže Khiri Abdallah, 35-godišnji nastavnik. „Moja supruga i djeca su otišli s njima, a ja sam se vratio po ostale. Vjerovali smo im.“

Međutim, Abdallahova porodica je predana ISIL-u. On je kasnije saznao da su njegovi supruga i djeca odvedeni u Siriju i prodati ISIL-ovom borcu iz Tunisa, koji je kasnije izvršio samoubilački napad. „Drugi članovi ISIL-a su došli u moju porodicu, dali su im 500 dolara i rekli mom sinu da mu je otac otišao u raj“, dodaje on.

Pronašao sinove nakon dvije godine

Abdallah je nedavno pronašao svoje sinove, 14-godišnjeg Shalala i šestogodišnjeg Hachema, nakon više od dvije godine. Njegovu suprugu i kćerku tinejdžerku i dalje drže na ISIL-ovoj teritoriji.

U drugom kampu u kurdskoj regiji Iraka, 66-godišnji Khudeda Msto Haji živi sam. Nekada je bio ugledan čovjek u gradu Khanasoru, sa porodicom i vlastitim kasinom i restoranom, a sada živi sam u šatoru, i jedva sastavlja kraj s krajem. Ponekad čak priča sa svojom djecom, pretvarajući se da oni sjede pored njega u prostoriji.

Dok mi pokazuje fotografije supruge i djece, suze mu se kotrljaju niz obraze. „Šta je ona učinila da zasluži ovo? Zašto su nama Jezidima ovo uradili? ISIL nas je uništio“, pita se on.

Haji je nedavno ponovo počeo raditi kao kuhar kako bi izdržavao najstarijeg sina, koji studira medicinu i nije bio kući kada je ISIL napao ovu regiju.

Svako vjenčanje kojem Haji prisustvuje čini da se osjeća još depresivnije. „Pokušavam se smiješiti i pretvarati da sam dobro, ali istina je da mi je teško gledati druge kako se raduju. Sretni ljudi me podsjećaju na prošlost. Ne mogu ni zamisliti da sam nekada i ja bio sretan i imao porodicu“, kaže on, dodavši da bi uradio sve da spasi svoju suprugu i djecu iz ISIL-ovog stiska.

„Jedan preživjeli Jezid mi je rekao da je moja kćerka prodata borcu u Raqqi [Sirija].“ Treba mi 30.000 dolara da platim krijumčaru – novac koji nemam“, kaže on. „Izgubio sam sve kada nas je ISIL napao.“

Izvor: Al Jazeera