Jogo bonito – ta lijepa igra

Piše: Ibrahim Muratović

SAO PAULO – Sa Južnom Amerikom sam se prvi put pogledao „oči u oči“ još prije deceniju i pol. Moram priznati da fascinacija tada otkrivenim novim svijetom traje i danas. Tu posjetu Čileu, Brazilu i Argentini, zemljama koje su se po svemu razlikovale od svega do tada viđenog, doživio sam i još doživljavam kao jedan od najzanimljivijih i najljepših profesionalnih zadataka koje sam imao u novinarskoj karijeri.

Daleki kutak

Zato je za mene poseban i povratak u taj daleki kutak globusa. Doda li se tome i činjenica da je povod iz vizure sportskog novinara zapravo idealan – praćenje 20. Svjetskog nogometnog prvenstva na kojem premijerni nastup, i to kao jedini debitant, ima Bosna i Hercegovina – sasvim je jasno da je i ovaj radni zadatak daleko od običnog i svakodnevnog.

Istinska gromada od grada, nepregledni Sao Paulo, megalopolis je u kojem će se zakotrljati prva lopta na Mundijalu za koji je svih 200 miliona stanovnika Brazila uvjereno da će njihovoj domovini donijeti novu veliku feštu.

Ukoliko sve završi onako kako ovdje baš svi očekuju, slavit će Luis Felipe Scolari (kojeg u Brazilu zovu Felipao – odnosno veliki Felipe), ali i novi brazilski nogometni mesija – Barcelonin fantazista Neymar, te ostali igrači u svetom žutom dresu.

No, dalek je put do zvijezda, a za Brazilce počinje utakmicom na novoizgrađenoj Corinthians areni, protiv reprezentacije Hrvatske.

Sudar je to u kojem sve osim jednog ishoda predstavlja nogometni „breaking news“. I možda je baš to za domaćina i najveći problem, jer prvi korak zapravo je često i najteži.

Sigurno je da ni za brazilske nogometaše, koji su pod ogromnim pritiskom domaće javnosti, ovo neće biti laganih i bezbrižnih mjesec dana.

Avenida Paulista glavna je i najveća ulica u Sao Paulu. Nekoliko sati prije početka Mundijala, kao i svaki dan, ispunjena je ljudima svih generacija, uličnim zabavljačima i prodavačima uglavnom nepotrebnih sitnica.

Mundijal počinje

Restorani, caffeterije, shopping centri i svi drugi objekti ukrašeni su motivima Svjetskog prvenstva, a prije svega zastavama zemalja učesnica, među kojima naravnom Bosne i Hercegovine, te Hrvatske.

No, danas je ovdje nešto manje ljudi, jer su brazilske vlasti ovaj, kao i svaki drugi dan kada igra brazilska nogometna reprezentacija, proglasile neradnim.  

Mundijal počinje, uprkos silnim problemima koji su ga pratili još od dana kada je Brazilu dodijeljeno domaćinstvo, pa sve do današnjeg – dana njegovog otvaranja.

Obećane ceste, pruge, aerodromski terminali nisu napravljeni, ali stiče se dojam da će se to sve zaboraviti kada Mundijal počne. Još ako brazilski tim bude pobjeđivao…

Domaćini su se pribojavali velikih protesta i nasilnih demonstracija, no čini se da su posljednjih dana ovdašnji sindikati i druge udruge koje su najavljivale iskazivanje građanskog nezadovoljstva, ipak našli zajednički jezik sa vlastima i u posljednji čas odustali od masovnih okupljanja.

Danas u Sao Paulu tek jedan manji protest sa nekoliko desetina ljudi i duplo više novinara. Policija je sve brzo rastjerala, upotrijebivši suzavac i više sile no što je bilo potrebno, povrijedivši pri tome jednog novinara CNN-a.

Na više od deset hiljada kilometara dugo nogometno hodočašće krenulo je nekoliko hiljada hrvatskih i bosanskohercegovačkih navijača. Najviše će ih biti na prvim utakmicama, ujedno i najvećim poslasticama za nogometne zaljubljenike.

Posebna ljubaznost

Na Corinthians areni, odnosno legendarnoj Maracani, pratit će duele Brazil – Hrvatska i Argentina – Bosna i Hercegovina. I jedni i drugi slobodno se kreću ulicama Sao Paula u obilježjima svojih reprezentacija, a domaćini ni u jednom trenutku nisu iskazali bilo kakvu vrstu agresivnosti i netrpeljivosti spram gostiju.

Naprotiv, svi su izuzetno ljubazni, a priče o opasnostima koje ovdje vrebaju posjetioce na svakom koraku, ostale su samo priče. Još nismo sreli navijača koji nam se požalio na neku neugodnosti ili pokušaj pljačke. 

Brazil je zaista čudesna i po mnogočemu jedinstvena država koju je nemoguće u potpunosti upoznati ni za neuporedivo duži period od sedmicu ili dvije koliko ćemo se ovdje zadržati.

No, već smo stigli upoznali Guaruju – gradić u koji desetine hiljada stanovnika Sao Paula svakog vikenda bježe, kako bi betonske komplekse, visoke nebodere i neopisivu saobraćajnu gužvu zamijenili uranjanjem u valove Atlantskog okeana, uživanje u suncu i ugodnom povjetarcu na kilometarskim pješčanim plažama.

Do prije nekoliko dana na prste jedne ruke mogli biste izbrojati stanovnike Guaruje koji su čuli za Bosnu i Hercegovinu. Lično smo se uvjerili u to da i danas neki ovdje misle da se radi o afričkoj državi. Ali, oni su već sad u debeloj manjini u gradu.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine je Guaruju odabrala za trening kamp na Mundijalu, a za kratko vrijeme lokalno stanovništvo je u pulenima Safeta Sušića prepoznalo drage goste koje je sa tribina lokalnog stadiona zdušno bodrilo pet hiljada ljudi na pripremnoj utakmici sa mladim timom Santosa.

Imena Edina Džeke, Miralema Pjanića, Asmira Begovića sada nespretno i simpatično, ali bez previše uspjeha, pokušavaju izgovoriti brojni dječaci koji se svakodnevno okupljaju oko hotelskog kompleksa Casa Grande, u kojem je odsjeo bh. nacionalni tim.

Samo je teren mjerilo

Jogo bonito – lijepa igra po kojoj se Brazil proslavio u svijetu, osvojivši rekordnih pet naslova prvaka, još jednom je vratila ovu zemlju u epicentar zbivanja. Posljednji put kad se to dogodilo, nije završilo happy endom za Brazilce. Sada je vrijeme da se otkriju karte i pokaže od čega je sazdana svaka od 32 reprezentacije koje su ovdje stigle.

Rezultati u pripremnom periodu, povrede igrača, položaj na FIFA-inoj listi, forma igrača u kojoj su igrali za svoje klubove – sve to sada više ništa ne znači. Samo je teren mjerilo i istinska mjera.

Kada je nogomet u pitanju, tako je uvijek bilo i tako će biti i ovog puta.

Izvor: Al Jazeere