Jurica Pavičić: Borio sam se kod Stoca, Praljak laže

Slobodan Praljak
Juratović kaže da je Praljak samoubojstvom oduzeo prostor žrtvama zločina za koje je osuđen (EPA)

“Danas (Slobodanu) Praljku (Bivši načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane)  ne preostaje drugo nego da laže pod zakletvom. Poželjeli bismo mu da barem kući, pred ogledalom, spozna istinu. A istina je neopisivo gorka. Istina je da su on i još par takvih izazvali najveći politički debakl moderne Hrvatske. Istina je da su trajno uništili nade bosanskih Hrvata da u BiH žive kao ljudi. Istina je da su zatrovali i pljunuli na znoj i krv one hrvatske mularije koja se tog maja patila na Stolovima. Istina je da danas, nakon deset godina, Praljak poriče da su ta krv i znoj postojali, dakle da sam i ja postojao. Stoga pokorno molim štab za odbranu digniteta da nas sve skupa odbrani“, piše novinar i kolumnista Jurica Pavičić u tekstu koji je u Jutarnjem listu objavljen 6. aprila. 2002. godine, a kojeg danas prenosi NAP.

“Možda Slobodan Praljak naprosto laže. Možda Praljak sjedi u haaškoj sudnici, nakon što se zakleo na Bibliju ili štogod slično, i laže bezočno, namjerno i glupo. Jer svi osim par idiota iz haške porote znaju da laže tako da će mu narasti rascvali nos kao Geppettovu lutku“, navodi Pavičić.

Hrvatska vojska je ratovala u BiH

On u toj kolumni opisuje kako je doživio rat u BiH, u kojem je bio primoran da i sam učestvuje i koja uloga je tu pripala Hrvatskoj.

“Žuti papirić s mobilizacijskim pozivom na kućna je vrata mojih roditelja stigao početkom maja 1992. Papirić je nalagao da se naoružan brijačem i četkicom istog popodneva nacrtam u gradskoj komandi. Hodnici zgrade bili su prepuni prestrašenih gradskih mangupa. Istog su nas popodneva ukrcali u kamione i odvezli na jug. Prespavali smo u Neretvi, a tamo smo dobili i uniforme nove, ispeglane i mirisne, ali bez oznaka i šahovnice na kapi. Sutra ujutro ušli smo u Hercegovinu. Tako je počeo moj rat u BiH“, navodi Pavičić.

Bio je to, kako navodi, njegov prvi rat, zato ga se i sjeća tako dobro.

“Ali, to sjećanje vara. Ja nikad nisam bio mobiliziran, nikad nisam dobio uniformu bez oznaka ni vidio Stolove. Šibenčani sa Shermanom, moji prestrašeni studenti i srpske granate nisu postojali. Sve su to virtualna sjećanja koja su mi ugrađena implantima, kao u kakvoj cyberpunk knjizi. Ništa se od toga nije dogodilo. Tako bar kaže general Slobodan Praljak. General Praljak svjedočio je ove sedmice u Haagu i haaškim porotnicima uvjerljivo pokazao kako ništa čega se sjećam nije do pričina i virtualna zbilja. Ni ja ni moji dalinatinski urbani vršnjaci nismo bili u Hercegovini, jer tamo nije bilo Hrvatske vojske. Hrvatske državljane nije se mobiliziralo za rat u BiH, nije im se na vrata ostavljao žuti papirić, nego su se tek poneki dobrovoljno javljali jer su bili hercegovačkog porijekla. A i takvih je, veli Praljak, bilo samo 600 do 800, što znači da su brigade Šibenčana i Splićana koje sam tamo vidio bile optička varka, proizvod podmuklog neurološkog implanta. Optička varka bilo je i tijelo onog sirotog momka iz Kaštelanske zagore kojeg smo u šatorskom krilu vukli devet kilometara kroz krš da bi mu roditelji imali što pokopati. Valjda je to istina, valjda ničeg takvog nije bilo, kad to kaže general Praljak“, ističe on.

Hrvatska vojska, dodaje, bila je u BiH i tamo ratovala, “i to je notorna činjenica“.

Važno je šta je HV radio u BiH

“Slobodan Praljak i čete haaških advokata pokušavaju opovrgnuti tu notornu činjenicu već puno desetljeće, ali im to ne uspijeva jer čak ni preplaćeni diletanti u Haagu nisu tako glupi. Ali ono što Praljak, Ivo Sanader ili Miroslav Tuđman koji još ratuje protiv londonske salvete nikako ne mogu shvatiti jest da nije važno je li ili nije Hrvatska vojska bila u BiH. Važno je što je ona tamo radila, i za kakvu je politiku radila. Raketaš s australskim šeširom bosanski zidari i konobari, splitski studenti, a bogme ni ja nikad ne bi otišli u bosanski rat da nam je neko (recimo Praljak) rekao da će Stolac koji je ležao pred nama sutra biti očišćen od svojih građana. Nikad ne bi otišli u taj rat da su nam rekli da će nama iza leđa – u Mostaru i Čapljini – Bošnjaci biti trpani u koncentracijske logore“, ističe Pavičić.

Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u srijedu je, u okviru žalbene presude bosanskohercegovačkoj šestorici utvrdilo da je postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, a potvrdilo je i postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH, te da je prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman bio dio udruženog zločinačkog poduhvata.

Slobodan Praljak je nakon potvrde kazne od 20 godina zatvora popio tekućinu za koju tvrdi da je otrov poslije izricanja presude Raspravnog vijeća Haškog tribunala.

Nakon što je rekao da je popio otrov, Raspravno vijeće je zaustavilo izricanje presude.

Izvor: Agencije