Južni Kavkaz na rubu eksplozije

Rusija koristi sukob u Nagorno-Karabahu kao izgovor za ostanak brojnih vojnika u Armeniji, piše autor (Reuters)

Piše: Luke Coffey

Rat u Nagorno-Karabahu je daleko do lokalizovanog sukoba koji mnogi sa zanimanjem prate na televizijskim ekranima. To je zapravo zamršeno klupko suparničkih geopolitičkih interesa cijelog regiona.

Rizik širenja rata je stvaran.

Dok su sadašnje posljedice i uzroci konflikta u Nagorno-Karabanu lokalni, možete se opkladiti da će vanjski akteri iskoristiti situaciju kako bi unaprijedili svoje nacionalne interese.

Uloga ruske vojske

Rusija je na vrhu te liste.

Rusija vidi razne zamrznute konflikte na Sjevernom Kavkazu kao način postizanja maksimalnog uticaja u regionu.

Konflikt u Nagorno-Karabahu, pogotovo, koristi kao dobar izgovor za ostanak hiljada ruskih vojnika u Armeniji i jednostavan način da ubode Tursku prstom u oko.

Rusija ima veliku vojnu prisutnost u Armeniji. Krajem prošle godine, Rusija i Armenija potpisale su Sporazum o sistemu zajedničke regionalne vazdušne odbrane koji prijeti cijelom regionu.

Većina ruskih snaga, koje čine gotovo 5.000 vojnika i deseci borbenih aviona i helikoptera, bazirana je nekoliko kilometara od turske granice.

Iako je Rusija jedna od tri države koje kopredsjedavaju Grupom iz Minska (druge su SAD i Francuska), čiji je zadatak da nadzire primirje Azerbejdžana i Armenije, poznato je da Moskva nije nepristrasan medijator u konfliktu u Nagorno-Karabahu.

Ruske vođe vrlo su jasno iskazale svoje stavove o tome koju stranu bi Moskva podržavala u slučaju da izbije rat.

U prošlosti, visokopozicionirani ruski komandanti su podvlačili spremnost Rusije, kao i njenu namjeru da se „pridruži oružanom konfliktu“ protiv Azerbejdžana ako „odluči da silom ponovo uspostavi kontrolu nad Nagorno-Karabahom“.

SAD smatra da događaji na Južnom Kavkazu mogu uticati na regionalnu sigurnost te na američku i evropsku sigurnost.

Što se tiče Evrope, stabilnost i sigurnost na Južnom Kavkazu bitna je zbog energenata i zbog sna o kontinentu koji je cjelovit, slobodan i miran.

Bure baruta

Cijevi gasovoda Baku-Ceyhan-Tbilisi i Južnokavkaskog gasovoda – koji su ključni za potrebe Evrope – leže u okviru prvih linija konflikta u Nagorno-Karabahu. Bili bi u opasnosti u slučaju širenja sukoba.

U vrijeme kada se Evropa okreće od ruskih energenata, ključna je stabilnost i rad ovih gasovoda. Za nekoliko godina, Južni gasni koridor će prolaziti kroz isti region.

Kada počne transportovati gas iz Kaspijskog mora prema Evropi, zauvijek će promijeniti energentsku mapu regiona.

Rusija to zna i Rusiji se to ne sviđa. U očima Kremlja, što je više nestabilnosti oko ovih gasovoda, to bolje.

Ne treba se udaljiti od realnosti kako bi se vidjelo da ovaj sukob može prerasti u veći rat.

Južni Kavkaz je bure baruta koje je gotovo stalno na rubu eksplozije. Rusija često oblikuje i utiče na događaje u Južnom Kavkazu zloupotrebljavajući etničke podjele kako bi primjenjivala politike koje su često suprostavljene ili prijete interesima lokalnog stanovništva.

Ali, ne igra samo Rusija važnu ulogu.

Nakon postizanja nuklearnog sporazuma, Iran će se osjećati odvažnijim da igra aktivniju uogu u regionu – što je vjerovatno loše. Dugotrajna podrška Teherana Armeniji (Iran je podržao Armeniju tokom rata 1990-ih) čini mnoge u Bakuu nervoznim – pogotovo uzimajući u obzir krhke odnose i historijske tenzije između Irana i Azerbejdžana.

Otkako su ukinute međunarodne sankcije, Iran i Armenija su sklopili nekoliko energetskih i građevinskih sporazuma vrijednih nekoliko stotina miliona dolara. Ekonomski, Iran ima velike interese u Armeniji.

I Turska je sve više upletena. Turska i Azerbejdžan imaju snažne kulturne, historijske, jezične i etničke veze. Ključna za Baku je granica azerbejdžanske Autonomne republike Nakčivan i Turske, duga 15 kilometara – to je veza sa teritorijom koja je geografski okružena Armenijom i Iranom.

Turska je brzo ponudila neograničenu podršku turkijskim rođacima u Azerbejdžanu kada su nedavno izbile borbe. Mnogi u Turskoj smatraju moralnom obavezom davanje podrške Azerbejdžanu u sukobu s Armenijom.

Ne zloupotrebljavati sukob

Direktna ili indirektna turska angažovanost u regionu ovu članicu NATO-a dovodi u direktan kontakt sa sukobom. To bi moglo imati posljedice po Alijansu u vrijeme kada je ona fokusirana na istočnu Evropu.

Iako je dogovoreno primirje, ostaje da se vidi hoće li potrajati.

Najbolja stvar koju Rusija, Turska, Iran, SAD i Evropa mogu uraditi za region je oduprijeti se izazovu da unapređuju nacionalne interese zloupotrebljavajući sukob.

Umjesto toga, trebaju ubijediti zaraćene strane da je stvarno primirje najbolji put naprijed. Međutim, letimičan pogled na historiju i aktere koji se bore za uticaj u regionu pokazuje da ovo nije vjerovatan ishod.

Južni Kavkaz već ključa. Sada se postavlja pitanje: hoće li prekipjeti zbog ponovnog rasplamsavanja borbi u Nagorno-Karabahu?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera