Južnokorejce zaboljela glava od Trumpa

Južnokorejska privreda izrazito je zavisna od vanjske trgovine (EPA)

Donald Trump došao je u zvaničnu posjetu Južnoj Koreji 7. novembra. Čitava država iščekivala je taj dolazak kako bi pokazala značaj vojnog saveza sa SAD-om, posebno u vrijeme napete situacije sa Sjevernom Korejom.

Ministar vanjskih poslova i ambasador Južne Koreje u Washingtonu došli su na aerodrom pozdraviti američkog predsjednika i njegovu suprugu. Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in potom je nasamo razgovarao s američkim predsjednikom, nakon čega je planirana ekstravagantna večera s tradicionalnom muzikom i izvođačima tipičnog južnokorejskog muzičkog žanra koji se naziva K-pop. Trump će također posjetiti Narodnu skupštinu i američku vojnu bazu Camp Humphreys.

Sva ova pompa u vezi s Trumpovom posjetom baca sjenu na neizvjesnu situaciju u kojoj se Vlada Južne Koreje nalazi. Otkad je preuzeo predsjedničku dužnost, Trump je jasno stavio do znanja da njega zanimaju samo američki interesi. Nastaviti se ulizivati Washingtonu bilo bi opasno, čak i ako Seul ne može u potpunosti prestati s pretvaranjem da cijeni svog dugogodišnjeg saveznika, barem ne još.

Trumpov mandat, iako ne duži od godinu dana, već je zadao glavobolju predsjedniku Moonu, koji je pobijedio na izborima u maju obećavajući veći angažman i okončanje neprijateljstva između dvije Koreje. On je došao na vlast upravo u trenutku kad se Trump upustio u verbalnu eskalaciju s Pjongjangom, prijeteći “vatrom i bijesom” i jednostranom vojnom akcijom protiv Sjeverne Koreje.

Postalo je očito da američki predsjednik ne brine pretjerano o sigurnosti korejskog naroda. Kako prenosi republikanska senatorka Lindsey Graham, Trump je izjavio: “Ako hiljade ljudi poginu, poginut će tamo.”

Slobodna trgovina

Tokom ove posjete Trump će također spomenuti, barem privatno, sporazum o slobodnoj trgovini između Južne Koreje i SAD-a, s obzirom na to da je isticao da je “grozan” i da “ubija poslove” Amerikancima. Na zahtjev Washingtona ove dvije strane dogovorile su se početkom oktobra da će ponovno pregovarati i o ovom sporazumu. Iako se Moon protivio sporazumu kad je bio u opoziciji prije šest godina, sada nije u poziciji da ga se odrekne, uzimajući u obzir da Južna Koreja značajno profitira od njega.

Uprkos neslaganjima, Moon je pokušavao zvučati usklađeno s američkim vodstvom. On se trudio da iskaže podršku snažnijim mjerama protiv Sjeverne Koreje i više je puta upotrijebio riječ “pritisak”, koji je, kako on kaže, neophodan da bi se Sjeverna Koreja vratila za pregovarački sto.

Vlada Južne Koreje u petak je najavila da će uskoro objaviti listu vlastitih sankcija Pjongjangu, na zahtjev Amerikanaca. A Moon je pokušao umanjiti značaj pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini, rekavši u augustu da nije riječ o “nekoj trenutnoj, velikoj krizi”.

Kao i Moon, Južnokorejci nisu zaljubljeni u Trumpa iako cijene odnose sa SAD-om. Većina Južnokorejaca – 78 posto, da budemo precizni – nema povjerenja u Trumpa, kako pokazuje istraživanje centra Pew objavljeno u junu, ali slična brojka – 75 posto – izražava povoljna mišljenja o SAD-u čak i u vrijeme kad imidž SAD-a opada širom svijeta.

U drugoj anketi, koju je prošlog novembra proveo Azijski institut, domaća ekspertska organizacija, postotak ispitanika koji su rekli da će se odnosi između SAD-a i Južne Koreje pogoršati skočio je više od četiri puta u odnosu na 2015. (14,1 posto) i iznosio je 64 posto. Od 2014. do 2016. postotak Južnokorejaca koji smatraju da je američko vojno prisustvo u Južnoj Koreji najznačajnije pitanje za ove saveznike gotovo se udvostručio, sa 17,6 na 30 posto.

Drugim riječima, većina Južnokorejaca sa skepticizmom gleda na Trumpove namjere na Korejskom poluotoku i sve se više pažnje posvećuje pitanju treba li SAD nastaviti garantovati sigurnost Južnoj Koreji.

Moon u klopci

Naizgled liberalan političar koji je došao na vlast u sklopu pokreta da se svrgne korumpirana konzervativna vlada, Moon je u klopci između ravnodušnog saveznika i izbornog tijela koje je o tom savezniku psihološki ovisno, i on to zna. Njegovo nezadovoljstvo u medijima ispliva na površinu samo kroz otvorenije članove njegovog kruga, kao što je specijalni savjetnik Moon Chung-in, koji je izazvao buru reakcija krajem septembra, kad je rekao da se rat mora zaustaviti sve i ako se savez između SAD-a i Južne Koreje raspadne.

To je zapravo bila dobra poenta: zašto bi Južna Koreja molila za američku zaštitu kad SAD ne izgleda predan miru na Korejskom poluotoku?

Znajući da postoje suštinske razlike između Moona i Trumpa, južnokorejski konzervativci tražili su način da iskoriste ovu posjetu kao priliku da iskažu zabrinutost javnosti i naruše popularnost predsjednika. Opozicijski zakonodavci i konzervativni mediji obrušili su se na predsjednički ured pitanjem zašto Trump ostaje samo jednu noć u Južnoj Koreji i dvije noći u Japanu i Kini. Oni uporno tvrde da Vlada omalovažava američkog predsjednika ili da nije uradila dovoljno kako bi zadobila naklonost Washingtona.

Prošlog vikenda održani su skupovi za i protiv Trumpove posjete i jasno je da Washington nije ostavio Seulu drugi izbor nego da smanji svoju ovisnost o SAD-u.

Zato je administracija s pravom, ali oprezno, počela raditi na poboljšanju odnosa s Kinom. Ministrica vanjskih poslova Kang Kyung-hwa najavila je 30. oktobra da neće biti povećan broj odbrambenih raketnih sistema THAAD, koji su postavljeni da zaštite Južnu Koreju od sjevernokorejskih raketa, ali koji su razbjesnjeli Peking. Također je kazala da Južna Koreja radi na razvoju vlastitog odbrambenog sistema. Ovo je donijelo olakšanje južnokorejskim biznisima koji su bili pod nezvaničnim sankcijama Vlade Kine zbog upotrebe odbrambenog sistema THAAD prošle godine.

Moon je 3. novembra dao intervju singapurskom kanalu News Asia u kojem je svoju politiku definisao kao “izbalansiranu diplomatiju”.

No, Moon će bez sumnje trebati objasniti Trumpu tokom posjete šta ova prekretnica znači. Trump će, ako je pametan, shvatiti poruku: “Pokažite da Vam je uistinu stalo do naroda ove države, u suprotnom mi možemo naći drugog saveznika.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera