Kad crkvi zasmetaju ‘neposlušne’ žene

Ravnopravnost u teoriji je jedno, kaže Zrinščak, a u stvarnosti nešto drugačije, i to ne samo u Hrvatskoj (Damir Špehar / Pixsell)

Piše: Tomislav Šoštarić

Hrvatski teolog Ivica Raguž “začinio” je nedavno hrvatsku “sezonu kiselih krastavaca” izazvavši brojne kritike i podrugljive komentare svojim teološkim osvrtom na ulogu i položaj žena objavljenom u crkvenom glasilu Glas Koncila.

U njemu, između ostalog, stoji da se “neposlušnost izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, odnosno da je ona drugotna, a muškarac prvotan“ te da je „po ženskoj neposlušnosti grijeh ušao u svijet”.

Nema dijaloga

Budući da je Katolička crkva vrlo velika organizacija te nije monolitna ni jedinstvena, teško je, smatra Zrinščak, reći kakav je službeni stav Crkve o položaju i ulozi žene danas. Tu se, kaže, događa jedna mala evolucija – Katolička crkva u Hrvatskoj se, navodi, vrlo jasno na nekim aspektima distancirala u pitanju nasilja nad ženama, Caritas ima skloništa za žene žrtve nasilja ili djecu žrtve nasilja u obitelji…

“Dakle, tu se događa neko repozicioniranje, ali zapravo mi jako malo znamo o različitim aspektima uloge žena – da li je uloga žene više domaćica, majka, odgajateljica ili na koji način se zapravo gleda na proces ravnopravnosti žena u različitim aspektima te ravnopravnosti. O tome nema puno govora, o tome nema dijaloga i to je meni možda ključan problem”.

Pritom je, navodi, Adam sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom, koju “nije ju htio ostaviti samu u njezinu grijehu”, a neposlušnost žena se po njemu manifestira u tome da uporno traže jednakost, “da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga…da ne želi imati ‘glavu’ kojoj treba biti poslušna”.

Jedan od načina čitanja Biblije

Sociolog religije Siniša Zrinščak smatra da je Ragužev stav legitiman jer radi se, kaže, o jednom od načina na koji se Biblija može čitati.

“Biblija se može čitati na različite načine. Postoje doslovna čitanja Biblije, poznato je da su neke stvari alegorijske i da se mogu interpretirati na različite načine iz konteksta, iz vremena, dakle ne doslovce literarno nego u nekom kontekstu i ja bih svrstao kolegu Raguža u jedno od takvih različitih načina čitanja Biblije u nekim njegovim aspektima. On naravno nije jedini način čitanja, nego jedan od mogućih načina čitanja Biblije”, kaže Zrinščak.

Katolička crkva, tumači Zrinščak, kao i svaka religijska zajednica, ima svoja specifična učenja koja se danas respektiraju kao vrlo specifična i za koje se dopušta da mogu biti izrečena ili mogu biti neka tumačenja posebne religije, neovisno o nekim drugim procesima i nekim drugim stavovima.

No, ono što se njemu u ovom kontekstu čini važno jest da, iako je uloga žene u Crkvi tematizirana, nema dovoljno rasprave o tom pitanju, što je možda i ključni problem.

Zaziranje od dijaloga 

“Nema puno tekstova i nema puno govora o tome kakva bi uloga žene trebala biti danas – jer današnje je društvo doživjelo veliku promjenu ili doživljava veliku promjenu, barem na deklarativnoj razini. Naravno, treba razlikovati deklarativnu i stvarnu razinu, ali događa se velika promjena u odnosu na ulogu žene u društvu i obitelji i ja bih rekao da otprilike Katolička crkva možda, onako kako se čini sa strane, zazire pomalo ili ne upušta se dovoljno ili ne tematizira ili ne ulazi u dijalog toliko sa tim suvremenim procesima”.

Zrinščak ističe da je pojam ravnopravnosti ideološki, normativni i teorijski pojam, a ravnopravnost u teoriji, normativnom aspektu je jedno, a u stvarnosti nešto drugačije. I to ne samo u Hrvatskoj već i, primjerice, u skandinavskim zemljama. 

Miks stavova

Svaka vjerska zajednica, naglašava Zrinščak, ima pravo na neki sustav o različitim etičkim aspektima, između ostalog i o socijalnim aspektima, ulozi žene i odnosu žene i muškarca. No, smatra da u hrvatskom društvu nedostaje to da se vidi kako neki dominantni stavovi Katoličke crkve – a i drugih crkvi koje, kako ističe, nisu nevažne – utječu na odnose muškaraca i žena. 

“S druge strane, ono što ostaje vrlo nejasno je koliko je to pitanje uloge vjerske zajednice jer vjerske zajednice imaju svoje stavove, ali njihovi stavovi se djelomično respektiraju, vjernici ne slijede sve što njihova crkva uči. Dakle, uvijek je to, ja bih rekao, jedan ‘miks’ religijskih stavova, ali i nekih tradicionalnih stavova koji nisu samo religijski, koji proizlaze iz neke povijesti, neke tradicije određenog društva i tu se zemlje jako razlikuju”.

Po njemu se stoga radi o kompleksnom društvenom pitanju, a ne samo pitanju stava neke vjerske zajednice nego općenito tradicije i tradicionalnih odnosa, različitih aspekata i socijalnih odnosa u društvima i društvu općenito.

Tradicionalno društvo i u socijalizmu

Za hrvatsko društvo, kaže, ne može se reći da po tom pitanju funkcionira prema načelima koje je iznio Raguž, iako je, ističe, u mnogim aspektima ono vrlo tradicionalno.

No, mnoge su se stvari, navodi, promijenile te kada se govori o nekim aspektima odnosa i položaja žena u društvu, stvarnost je u nizu aspekata mnogo drugačija u odnosu na ono što se govori.

“Mi zapravo mnogim društvenim mjerama ne podržavamo ravnopravnost, ne podržavamo obitelj, ne podržavamo slobodu, ne podržavamo individualizam, usprkos mnogim riječima. Ja bih položaj žene stavio u taj neki društveni kontekst. Ne osporavam da su mnoge stvari promijenjene zadnjih 20 godina, no ne zaboravimo da smo mi bili ne socijalističko društvo, nego vrlo, vrlo tradicionalno društvo, a i dalje smo u mnogim aspektima tradicionalni. Neki aspekti tradicionalnosti su pozitivni, ja ne bih rekao da je sve tradicionalno loše, da je sve konzervativno loše, dakle ne govorim to, ali mislim da postoji velika razlika između retorike i stvarnosti”.

Klasno pitanje

Zrinščak to ne bi pripisao samo religiji ili dominantnim stavovima neke religije jer je s druge strane riječ o mnogim aspektima tradicionalnog društva, a općenito svih društava koja funkcioniraju na nekim načelima različitog odnosa između muškaraca i žena i različitog odnosa između različitih klasa.

“Mi ovdje moramo govoriti o klasnom pitanju, govoriti općenito je zapravo jako promašeno jer ovisno o socijalnom, o klasnom položaju, pitanju da li pripadate nekoj manjini ili ne, položaj žena je vrlo različit. I muškaraca. To ovisi o socijalno-klasnim uvjetima. A zapravo vrlo često uopće ne govorimo o tome – mi govorimo apstraktno, a ne govorimo u tim konkretnim socijalnim kategorijama. Ja bih rekao da je to jako važno kad govorimo o odnosu muškaraca i žena općenito i o stavu religija prema spolovima”, zaključuje Zrinščak.

Slika žene u društvu

Na pitanje o rodnoj jednakosti žena u istraživanjima, smatra Krizmanić, potvrdno odgovaraju obrazovanije osobe i one koje znaju da se to danas ‘nosi’.

No, osim ‘tankog sloja’ koji u to vjeruje i čiji se broj povećava među mladima, velika većina, ipak, drži da su žene doista ‘drugotne’ što se, kaže, može vidjeti po, doduše većem nego prije, broju žena sveučilišnih profesora, vrhunskih menadžera ili na izbornim listama.

Hrvatsko je društvo, smatra, heterogenije od mnogih europskih društava po obrazovanju, religioznosti i još živoj patrijarhalnosti, koja kao da ‘čuči’ čak i u mnogim obrazovanim muškarcima i ženama. Za njih je, kaže, Ragužev ‘esej’ melem na ranu.

“Mene osobno je zapanjila po mom sudu tragikomična tvrdnja teologa Raguža kako muškarci ‘nerijetko griješe zbog sažaljenja nad ženom, kako žena u grijehu ne bi bila sama.’ I eto slike ili poimanja žene u današnjem hrvatskom društvu – neposlušna i bahata jer misli da može što i muškarac, a oni, ta osjetljiva bića koja svoje žene ubijaju barem na mjesečnoj, a mlate ili vrijeđaju na dnevnoj razini, čine to zbog sažaljenja prema njihovoj grješnosti”.

S druge strane, psihologinja Mirjana Krizmanić kaže da joj se čini nemogućim da, ne samo početkom 21. stoljeća, nego u vrijeme pape Franje, jedan teolog iznosi ovakve tvrdnje.

“Dr. Raguž povrh svega piše o neposlušnosti žene i njezinom odbijanju da prihvati ‘glavu’ muža umjesto da misli svojom, u zemlji u kojoj gotovo svaki tjedan negdje neki bogobojazni suprug zatuče probode, upuca ili zakolje svoju ženu”, kaže Krizmanić.

Ona smatra da je uloga ljudi od Crkve prosvjećivanje, a ono bi, utemeljeno na vjerskim dogmama i spisima, trebalo prilagoditi ljudima koji danas žive i situaciji u kojoj žive.

“Bilo bi, na primjer, zaista lijepo negdje pročitati da uvaženi teolozi pišu o muškoj i ženskoj ulozi u braku, o uzajamnom poštovanju i ljubavi dvoje ravnopravnih ljudi, koji će, među ostalim udružiti i svoje emocije i svoju pamet i svoja znanja, a i vjeru tamo gdje postoji, u zajedničkom odgajanju djece i vlastitom sazrijevanju tijekom cijelog života. Teolozi bi se trebali uživjeti u vrijeme u kojem žive, u ljude kojima se obraćaju i tek ih tada, na temelju tog kognitivnog razumijevanja i suosjećanja, poučavati o tome kako će voditi svoj život i njegovati svoje međusobne odnose”.

Papa Franjo kao primjer razumijevanja

Kao svijetli primjer takvog razumijevanja i suosjećanja ističe papu Franju, za kojeg joj se, kako kaže, čini da nikada i nigdje ne traži poslušnost, osim one upućene Bogu – a i to, ističe, ne čini niti tako često niti tako uporno kao što bi mogao.

No, procijeniti koliko se Ragužev stav poklapa s doživljajem uloge žene u hrvatskom društvu, kaže, ipak ne može.

“Rekla bih da se kod mlađih generacija ne poklapa uopće, da se kod srednje i starije generacije djelomično poklapa sa stavovima mnogih muškaraca, koji će konačno sretno moći uzdahnuti zbog svoje ‘prvotnosti’. Ali usudila bih se ustvrditi da danas čak i djedovi i bake, čije se unuke školuju, rade kao kreativne umjetnice ili direktorice vlastitih poduzeća, a usto su i dobre i požrtvovne majke i supruge, sve više počinje prevladavati stav o stvarnoj  ravnopravnosti žena i muškaraca. Unatoč svemu”, zaključuje Krizmanić.

Izvor: Al Jazeera