Kad djeca odlaze u redove ISIL-a

Zara Azam i Farshid Rokey u predstavi 'Drugi svijet' (Tristram Kenton/Ustupilo Londonsko nacionalno pozorište)

Piše: Jessica Baldwin

Poderana sirijska zastava prikazana je na ekranu na zidu visokom osam metara iza pozornice dok muzika sa ISIL-ovog videa ispunjava pozorišnu salu.

Tri žene čija su djeca otišla iz belgijskog Molenbeeka u redove grupe Islamska država Irak i Levant, sjedaju na stolice poredane u trougao.

To je početak nove predstave u Londonskom nacionalnom pozorištu – „Drugi svijet: Kad ISIL oduzima našu djecu”.

Predstava je primjer dokumentarnog pozorišta – sve riječi, mrmljanja, smijeh i suze su stvarni – izrekli su ih stvarni ljudi u mjesecima intervjua koje je uradila spisateljica Gillian Slovo.

Ideja o predstavi rodila se pošto je Slovo željela saznati više o ISIL-u, kaže ona.

Priče majki

Dodaje kako je s rediteljem Nicolasom Kentom „gledala vijesti i upoznavala ovaj naizgled novi fenomen koji je bio potpuno nerazumljiv“.

„Ne sama Islamska država, nego činjenica da bi mladi ljudi iz našeg društva odabrali da odu i pridruže se tom ubilačkom režimu. Željeli smo saznati više, a osjećali smo da postoji i publika koja bi to također željela“, kaže Slovo (64).

Predstava objašnjava ciljeve ISIL-a riječima Abu Bakra al-Baghdadija, kojeg glumi
Nabil Elouahabi [Tristram Kenton/Ustupilo Londonsko nacionalno pozorište]

Slovo kaže da mladi odrastu – vjenčaju se, dobiju djecu i prestaju se opirati roditeljima. Ali i dalje ima mnogo mladih koji traže neko značenje u životu, a koji postaju ciljna grupa ISIL-a.

U predstavi čujemo i riječi sveštenika Paula Fitzpatricka, koji kaže da oni koji regrutuju za ISIL paze da se njihovi leci nalaze ispod drugih na oglasnim tablama. Traže ljude koji su spremni da pregledaju sve letke tražeći događaje i reklame – one koji imaju svojevrsne rupe u svojim životima.

Slovo je pitala Fitzpatricka da li bi ljudima koji su bili u Siriji trebalo biti dozvoljeno da se vrate u zemlju. Odgovorio je: „Naravno, jer oni su britanski državljani.“

„Ali na njih se moraju potrošiti znatni resursi. Ne kako bismo ih pratili da vidimo rade li šta nezakonito, nego zbog toga što su oštećeni, a oštećeni ljudi čine štetu.“

Izvor: Al Jazeera