Kad hadžijini potomci rade svečanu stolicu za papu

Piše: Mladen Obrenović

Ideja za pothvat života Salimu Hajderovcu iz Zavidovića došla je, kao i svakom umjetniku, iznenada. Čim je čuo vijest da u Sarajevo dolazi papa Franjo, vrhovni poglavar Katoličke crkve i jedan od najznačajnijih i najpopularnijih ljudi svijeta u kojem živimo, Salim se dosjetio napraviti mu svečanu stolicu za trenutke odmora tokom boravka u glavnom bh. gradu.

Ideju je Salim odmah podijelio sa sinom Edinom, potom su otišli do velečasnog Mire Bešlića i dobili odgovor: “I mogli bismo napraviti tu stolicu, Salime.”

Uskoro su sve detalje ukrasa na stolici, nacrte i planove, ali i uzorke radova iz svoje stolarske i duborezačke radionice odnijeli nadbiskupu metropolitu vrhbosanskom, kardinalu Vinku Puljiću, i njegovim suradnicima. Odgovor nisu dugo čekali i uskoro su dobili “posao života”.

“Svjesni smo da ćemo postati dio historije, kako da ne. Već sad svi u Zavidovićima pričaju o toj stolici i našem radu. I ne samo u ovom gradu, nego i drugdje u Bosni i Hercegovini, a i u svijetu se ovih dana čulo za to. Po medijima se vrti priča o Zavidovićima u kojima nastaje jedna priča kao blagodat, nešto o čemu se govori u pozitivnom smislu”, ponosan je Salim.

Sve je krenulo od pape

Malena je radnja u kojoj Salim i Edin stvaraju svoja mala umjetnička djela, a posljednjih dana i svoje remek-djelo, posljednjih dana puna znatiželjnika – kako zaintrigiranih sugrađana, koji dolaze pružiti ruku Hajderovcima, tako i novinarskih ekipa. No, stolicu koja je već počela dobivati svoje prve ukrase u duborezu nitko ne može vidjeti. I tako će biti sve dok ne bude gotova i spremna za transport u Sarajevo.

Stolice rađene i za Ivana Pavla II

Prije pape Franje, i Ivan Pavao II u dva je navrata posjetio Bosnu i Hercegovinu – u Sarajevu je bio 1997, a šest godina kasnije došao je u Banju Luku.
Oba puta stolice su za njega pravili u Konjicu i oba puta glavni je majstor bio Sejfudin Vila, vlasnik drvorezbarske radionice Mulićev rekord.
Za prvi posjet napravili su jednu, a za drugi tri stolice.
Te su četiri stolice danas na četiri lokacije – jedna je u sarajevskoj Katedrali, a preostale su u sjedištima triju biskupija – u Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru.

“Imamo još dva mjeseca i stići ćemo je završiti. Grubi su radovi završeni, a u tome nam je puno pomogao stolar Mirko Knežević. Posao smo počeli i nije nam teško. Dođe nam to kao rutinski posao, ali kad znamo za koga radimo – pazimo na svaki detalj”, ukazuje Edin Hajderovac.

“Sve je to veliki zahvat i još veći zalogaj. Treba imati baš veliko srce pa se u taj posao odlučiti ući. Za takvu ličnost moraš stvarno biti dobar”, dodaje Salim.

O tome da je svaki detalj važan govori i činjenica da su detalje duboreza crtali tri dana, potom su nekoliko dana tražili savršeno orahovo drvo i počeli raditi. Ne pričaju puno ni o gabaritima, ni o tehnici izrade duboreza, niti o motivima koji će dominirati stolicom. Od vlč. Bešlića moglo se doznati tek da su to kršćanski motivi te neki elementi povijesti i kulture Hrvata.

“Sve je to, rekao bih, krenulo od pape – i ideja, i dogovori, i realizacija. Kad je papa Franjo, kao vjerski poglavar svih katolika svijeta i šef države Vatikan, izrazio želju doći u Sarajevo, krenula je cijela ta priča na ponos Župe sv. Josipa, svih vjernika u Zavidovićima, Salima i Edina Hajderovca. Papa je time pomogao Zavidovićima u svakom smislu riječi. Zahvaljujući prije rata [industrijskom preduzeću] Krivaji, išli su u veliki dio svijeta, poslije rata tek do granica Balkana. Sad opet izlazimo u svijet”, kaže vlč. Bešlić.

Svi radovi – unikati

No, radovi Hajderovaca već su svugdje u svijetu. Ne rade samo praktične stvari, poput primjerice ukrašavanja namještaja, nego i suvenire s vjerskim motivima – bez obzira jesu li oni namijenjeni muslimanima, katolicima ili pravoslavcima.

“Sve što radimo jesu unikati, jer sve radimo ručno. Ne mogu nikad dvije iste stvari napraviti. Mogu biti slične, ali ne iste. I to jeste dar od Boga. Rahmetli dedo je dugo godina radio rezbariju, pogotovo suvenire. Poslije je to od njega preuzeo otac, a onda i ja. I kad sam odlučio čvrsto ući u svijet duboreza, tražio sam da sve to bude umjetnost, a ne klasika, jer od nje bježim”, priznaje Edin.

I Rolling Stonesi u duborezu

Uz sve eksponate koji se nalaze na zidu u majstorskoj radionici oca i sina Hajderovac – izloga, kako ga zovu – izdvaja se jedan poseban: Rolling Stonesi u duborezu.
Na upit upućen Edinu je li mu to maturalni rad, odgovara da je to rad kao i svaki drugi.
“Sve ono što ljudi zamisle, sve ono što vidimo svojim očima, možemo napraviti u duborezu. Rolling Stonesi su želja jednog čovjeka za pub u Žepču. Pitao me je znam li to napraviti, a ja odgovorio: ‘Znam napraviti sve, samo je pitanje ko to može finansirati.’ I tako je nastao taj rad”, kaže Edin Hajderovac.

Priča kako njihove radove pozitivno ne ocjenjuju samo vjernici, koji kupuju suvenire i kod njih u Zavidovićima, ali i drugdje sve do Međugorja, nego i profesionalci kojima je praćenje rada umjetnika u opisu posla.

“Sam posao rezbarenja i duboreza je velika umjetnost, jer iz drveta kad radite nešto, baš kao i iz kamena – tu greške nema. Kad se pogriješi, onda je to propalo. Zato ovdje treba imati živce, biti strpljen, odvojiti vremena, jer ovo su radovi koji se rade strpljivo i polako, da bi ispali lijepi i kvalitetni. Od obične daske ili drveta napraviti nešto da je lijepo, da čovjeku ostane zauvijek – za to treba majstorluk”, dodaje Salim.

Životno djelo oca i sina

Činjenica da dva majstora muslimanske vjeroispovjesti, sin i unuk hadžije Sulejmana Hajderovca, kojem su zahvalni na znanju koje im je prenio, rade svečanu stolicu za vjerskog poglavara katolika samo im je motiv više i snažna poruka koju žele poslati iz svog maloga grada.

“Velika je poruka u kojoj jedna zajednica hoće pomoći drugoj. Ljudi nastoje da ljude sastave, da jedni druge zavolimo. Čovjek sam koji nikad nije razdvajao ljude po boji, naciji, vjeri ili bilo čemu, jer ostalo me ništa ne interesuje, niti me je interesovalo, nikada”, kaže Salim.

“Ovaj je posao samo dokaz ekumenizma i međureligijskog dijaloga kojeg gajimo i koji je ovdje snažno naglašen. S druge strane, i njima i meni ovo je jedan od najvećih trenutaka u životu. Pokloniti nešto papi, napraviti nešto za njega – jako je velika stvar. I zato je naša župa, uz pomoć Salima i Edina Hajderovca, jako ponosna što će papi Franji, ali i Sarajevu, Bosni i Hercegovini i svijetu nešto konkretno darovati”, napominje vlč. Bešlić.

“Dosta puta sam rekao da mi je ovo posao života. I jeste, definitivno. To je isto kao i kad fudbaler doživi svoj vrhunac i postane marka. Tako sam i ja doživio vrhunac, kao i moj sin. U ovim godinama sam potvrdio sve ono što sam do sada radio, a ovo mi dođe kao pečat na životno djelo”, zaključuje Salim Hajderovac.

“Sve ovo što radimo za papu zapravo je poklon svim vjernicima katoličke vjeroispovjesti. I poklopilo se fino s velikim praznikom – Uskrsom, pa im i na ovaj način, i ovim putem čestitam”, dodaje Edin Hajderovac.

Životno djelo oca i sina Hajderovac, dva stvarna umjetnika u duborezu, cijeli će svijet vidjeti 6. lipnja. Papa Franjo na toj će svečanoj stolici tek odmoriti, no poruka koju će on poslati svojim dolaskom u Sarajevo, kao i činjenica da je stolica na koju je sjeo došla iz Zavidovića, mnogo su snažnije i veće od dolaska jednog putnika i jednog komada namještaja.

Izvor: Al Jazeera