Kad nema razgovora, zatutnji oružje

I Putin je digao ruke od Trumpa, protumačeno je među pojedinim američkim analitičarima (EPA)

Po nepisanom pravilu svi se veliki preokreti dešavaju leti. Ali ovo vrelo leto će se pamtiti ne samo po zaoštravanju tenzija između Rusije i SAD-a, već i po teškim kvarovima na transatlantskim vezama, a pre svega po usijanju haosa u Beloj kući usled čega su iskočili gotovo svi dosadašnji osigurači koji su američku prestonicu do sada uglavnom štitili od uletanja u unutrašnji politički ćorsokak i nasumična iskliznuća iz ustaljenih veza sa svetom.

Odluka američkog Kongresa da zavede sankcije Rusiji, Severnoj Koreji i Iranu, po mnogo čemu je neuobičajena. Uz već postojeće mere protiv Kremlja zbog vojnih intervencija u Ukrajini i aneksije Krima, Rusija je kažnjena i zbog toga što se umešala u američke predsedničke izbore i putem hakerskih napada pokušala da utiče na njihov ishod, stavljajući se na stranu Donalda Trampa.

Obaveštajne službe, tvrdi se, poseduju čvrste dokaze o uplivu kremaljskih hakera, predočili su ih i Donaldu Trampu, ali predsednik nije spreman da u njih poveruje. Javna ispoljavanja naklonosti prema Putinu, kao i niz afera Trampovih izabranika koja se tiču tajnih i javnih veza sa Kremljom isprovocirali su kongresmene da gotovo jednoglasno glasaju za zakon kojim vezuju ruke i samom američkom predsedniku.

Donald Tramp neće moći da ublažava, pojačava ili suspenduje sankcije, a da to prethodno ne razmotri i odobri Kongres. Takva mogućnost isključena je klauzulom u dotičnom propisu. Pod imenom “Kongresni pregled” praktično se uvode sankcije i samom predsedniku Donaldu Trampu. Takva praksa, da se predsedniku oduzimaju ovlašćenja u vođenju spoljne politike je neuobičajena.

Ona je, po mišljenju američkih analitičara, izraz krajnjeg nepoverenja u Donalda Trampa, njegove nepredvidljive spoljne politike i velike naklonosti koju pokazuje prema Vladimiru Putinu uprkos sve čvršćih dokaza da se Kremlj umešao u američke predsedničke izbore.

I Putin digao ruke od američkog predsjednika

Činjenica da su za takav zakon, za oduzimanje predsednikovih nadležnosti u spoljnoj politici, glasali bez izuzetka i “njegovi“ republikanci, čini da je Tramp već postao neka vrsta “hromog patka”. Iako se u Belu kuću uselio tek nedavno, pre nešto više od šest meseci, Donaldu Trampu se već deli epitet ptice koja je na izmaku snage, jer mu je jedna noga izvan igre, što se po pravilu dešava tek u završnici predsednikovog mandata, kad mu se približava iseljavanje iz Bele kuće.

Dodatni problem je što su Trampovu hromost izazvali pripadnici njegove partije koja ima većinu u oba doma Kongresa. Samo dva dana posle dvopartijskog izglasavanja sankcija,  Tramp je ozbiljno povređen i na unutrašnjem planu, jer je njegova ambicija da se poništi zakon o zdravstvenoj zaštiti, (Obamacare) odbačen.

Krajnje je ironično što je Tramp primoran da potpiše zakon o sankcijama Rusiji, baš zbog svoje podrške Moskvi. A ako su Putin ili njegove službe zaista naložile hakerski upliv u američku demokratiju, kako bi se promenio dugotrajni (klintonovski) tok američke spoljne politike, onda ima dodatnog razloga za bes koji je iskazao, objavljujući proterivanje 755 američkih diplomatskih predstavnika.

“Dovoljno dugo smo čekali da se nešto promeni nabolje, međutim, po svemu sudeći, to se neće skoro dogoditi”, rekao je predsednik Ruske Federacije. I Putin je digao ruke od Trampa, protumačeno je među pojedinim američkim analitičarima.

Da je ruski predsednik pre svega ljut što je Kongres oduzeo pravo Trampu da sam skida sankcije, što praktično znači da je “duboka država” uprkos naporima iz Moskve i haosu u Beloj kući proradila, to je potvrdila i Ana Nemcova , moskovska dopisnica za Daily Beast i Foreign Policy, koja oštro kritikuje Putinovu autoritarnu vlast, njegovu unutrašnju i spoljnu  politiku.

“Veto predsednika Trampa se novim zakonom praktično isključuje. Novim merama protiv Rusije, već postojeće sankcije zakovane su u zakon. Putin je besan što su američkom predsedniku vezane ruke i što neće biti u stanju da poništi sankcije protiv Rusije čak i ako to želi”, kaže Nemcova, koja je nedavno objavila čitav niz tekstova o uticaju ruske političke propagande u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza i Istočne Evrope.

Iznevjerena očekivanja proruskih političara na Balkanu

Ona, ipak, ocenjuje da će najveću štetu od tog zakona imati Putin kome ostaje da “lažnim vestima i propagandom pokuša da ostvari veći uticaj u pojedinim delovima sveta”.

U tu vrstu Putinove propagande, Nemcova se, kako sama kaže, uverila prilikom radnog boravka u Beogradu, gde je pored niza ljudi iz najužeg rukovodstva vladajuće Srpske napredne stranke, koja podržava otcepljenje Krima, primetila kako se Putinova slika vezuje za očuvanje Kosova i za ohrabrivanje otcepljenja Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.

Očekivanja proruskih političara u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, da će dolaskom Trampa na vlast i zbližavanjem sa Putinom, Vašington dići ruke od zemalja zapadnog Balkana i da će to omogućiti Kremlju da ostvari jači uticaj su se, međutim, raspršila.

Sankcije SAD-a prema Rusiji EU vidi kao nekorektan potez Vašingtona prema evropskim saveznicima. Sve učestalije nesuglasice između SAD-a i EU-a prerasle su u sukob i zbog novouvedenog zakona. Otkako je Tramp postao predsednik, evropske zemlje se sve više razmimoilaze sa Vašingtonom oko poimanja ključnih vrednosti i principa demokratije. Kad je o sankcijama prema Rusiji reč, one bi mogle da onemoguće poslovanje evropskih kompanija koje rade na izgradnji gasovoda iz Rusije.

Paket iz Vašingtona pogađa ne samo Severni tok 2 u kome udela imaju nemačke francuske, austrijske i holandske kompanije, već i zajednički projekti Rojal dač šela i ruskog Gasproma u Baltičkom moru, tehničko održavanje gasovoda “Plavi tok” između Rusije i Turske čiji je suvlasnik italijanska kompanija Eni.

Rat u Bijeloj kući, hladni rat u SAD-u

Zaoštravanje između dve svetske sile usijalo je atmosferu u Vašingtonu pa se ponegde proriče da bi mogao da izbije novi hladni rat unutar SAD-a. Odnosi Bele kuće s Kremljom dele Ameriku, kao što su svojevremeno delili svet. Nikada do sada nije postojalo toliko duboko nepoverenje  između predsednika i kongresmena iz njegove stranke.

Pokazatelj uzavrelog stanja su gotovo svakodnevne ostavke i smene u vladajućoj administraciji. Uporedo traju saslušanja pred senatskim Komitetom za obaveštajni rad. Svoju nevinost u kontaktima s Rusima nastojao je da dokaže Trampov zet i savetnik Džared Kušner. Predsednik se žali da je protiv njega (i njegovih)  u toku “lov na veštice” (termin koji se obično povezuje sa senatorom Makartijem i progonom ljudi osumnjičenih da su naklonjeni komunizmu). Mediji sa kojima je Bela kuća na ratnoj nozi otpisuju predsedniku da je nedostojan svoje funkcije, da je na najodgovornija mesta doveo porodicu i da je haos koji proizvodi do sada viđen samo u ponekoj zemlji “trećeg sveta”.

Bolje stanje nije ni u Stejt dipartmentu, koje će se dodatno iskomplikovati kada više od sedamstotina službenika i diplomata budu proterani iz Rusije (do prvog septembra) i ostanu bez posla. Šuška se i o odlasku Reksa Tilersona sa pozicije šefa Stejt dipartmenta. Ministru spoljnih poslova trebalo bi da pripadne u zadatak da nadgleda i kontroliše striktno sprovođenje novodonesenih sankcija prema Rusiji, Severnoj Koreji i Iranu. Bivši direktor Ekson Oila, gigantske naftne kompanije koja sa Kremljom ima poslove merene u desetinama milijardi nije do pre osam meseci davao ni pet para na sankcije. Sada, će kao šef diplomatije, morati da opominje i kažnjava svoje bivše preduzeće.

Spoljna politika najveće svetske sile ostala je bez čvrstog kormilara. Tramp je nepredvidljiv i politiku vodi tvitovima. Bez njega nijedno od upražnjenih važnih mesta u Stejt dipartmentu ne može da se popuni. Šta dalje da se priča kad mediji otvoreno upoređuju Ministarstvo spoljnih poslova sa nasukanim brodom duhova. 

Pljušte ostavke i smene na svim nivoima i granama vlasti, ali najviše u samom vrhu i u centru Vašingtona , gde je uvek do sada, sve teklo bar prividno glatko. Kako će se takvo hladnoratovsko stanje u Vašingtonu, odraziti na ostatak sveta? Ako i nisu u prekidu, veze su nerazgovetne jer su opterećene teškim šumovima. A kad nema razgovora, obično zatutnji oružje, koga ima u izobilju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera