Kad padne jedna velika, ugasi se nekoliko malih firmi

Elvira Dedić je sa svojim mužem u Bihaću imala firmu koja se bavila trgovinom elektromaterijala i montažom elektroinstalacija i poslovali su, kaže, dobro, ali su zbog propasti velikih poduzeća morali ‘staviti ključ u bravu’.

“Krenuli smo s firmom zbog nezaposlenosti, a onda je 2009. na 2010. godinu došlo do pada velikih firmi. Na to je utjecala ekonomska kriza, ali i politika. Mi smo bili kooperanti tih firmi, tako da nismo mogli podnijeti taj gubitak. Radili smo još možda godinu dana nakon toga i nismo mogli više“, priča Dedić.

“Ne znam kako se desilo da banke obustave svim velikim firmama overdrafte (do prekoračenja dolazi kada se podigne novac sa bankovnog računa, a dostupni saldo ode ispod nule odnosno u minus). Mi nismo firma koja je radila van BiH, radili smo u svom gradu. Za malu firmu gubitak od 100.000 konvertibilnih maraka [50.000 eura] kroz zatvaranje velikih firmi je puno i mi se nismo mogli nositi s time“, konstatira.

Firma koju su imali, tvrdi ona, nije služila da se obogate, već da osiguraju svoju porodicu, a zapošljavala je i do 13 radnika.

“Radila sam 24 sata. Mi ne pričamo ovdje o nekim hiperfirmama koje su progutale male. U Unsko-sanskom kantonu je prijavljeno nekoliko stotina firmi i zamislite šta se sve desi s tim ljudima koji rade, pa se firma zatvori. Mi smo znali plaćati između 13 i 20 hiljada maraka PDV-a mjesečno, a  bili smo mala firma. Mislim da ljudi koji predstavljaju privatnike, od raznih komora pa nadalje nemaju sluha za to“, ističe Dedić.

Stvarnost malih poduzetnika u BiH

Njena priča samo ilustrira stvarnost drugih malih poduzetnika u BiH, jer svaki drugi obrt i svaka četvrta kompanija, po podacima entitetskih poreznih uprava, zatvorene su u protekle tri godine.

Dok je u tom periodu registrirano 11.841 firmi, njih 3.088 (ili 26 posto) je zatvoreno. Istovremeno, 26.424 obrta je otvoreno, a 14.497 (55 posto) prestalo s radom.

No, i jedna i druga porezna uprava ohrabrujućim vide podatak da se mnogo više novih pravnih i fizičkih osoba – zanatlija odlučuje za pokretanje posla, nego što ih se zatvori.

Gledano po entitetima, Porezna uprava Federacije BiH registrirala je u posljednje tri godine 7.545 novih pravnih osoba (dok je njih 2.345 prestalo s radom), te 16.330 obrta (ključ u bravu stavilo ih je 11.020). Njihove kolege u Republici Srpskoj registrirale su 4.296 novih firmi (i zatvorile 743), odnosno 10.084 obrta (zatvoreno je njih 3.477).

Oni koji se bave statistikom izvući će jasne zaključke, ali upućeni tvrde kako su, osim općih ekonomskih prilika, razlozi zbog kojih privredni subjekti prestaju s radom „često i osobne prirode“.

„Još uvijek nije kasno da se ekonomske prilike poprave, da sve institucije, organi uprave, pravosuđe i drugi organi počnu raditi svoj posao i na taj način stvarati bolji ambijent i pretpostavke za poslovanje postojećih pravnih i fizičkih lica, registrovanje novih, ali i za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta“, kažu u Poreznoj upravi Federacije BiH.

Firme se u BiH mogu tek odjaviti kada se izmire obaveze prema državi, a, zato, po riječima glasnogovornik Porezne uprave RS-a Nikole Salapura, vjerovatno ima još onih koje ne rade, a koje se vode kao da su aktivne.

Težina otvaranja firme u BiH

Ekonomski analitičar Vjekoslav Domljan kaže da prije svega treba imati jasnu situaciju u vezi zatvaranja privrednih subjekata.

“Prva aluzija je da su propale, što je, vjerojatno, najčešći slučaj, no mogu postojati i drugi razlozi: MMSP (mikro, male i srednje firme) su iznimno brojne, obuhvatajući niz obiteljskih firmi i zanatskih radnji koje prestaju djelovati i zbog nepostojanja nasljeđivanja, penzioniranja, bolesti i sl. Do zatvaranja uslijed propadanja dolazi iz više razloga: teški uvjeti poslovanja (nameti, korupcija, nelojalna konkurencija, slab pristup kapitalu i pravdi i s.), pritisak konkurencije (jačanje domaćih i posebice dolazak stranih firmi), neprogramirana liberalizacija vanjskoekonomskih tokova (domaći političari potpisuju sve što im inozemni stave na stol, ne praveći cost-benefit analize tih potpisa) su važni razlozi koji slamaju sektor MMSP“, navodi on.

Kaže da je BiH, preciznije FBiH (jer je RS uvela jednošaltersko poslovanje), zadnja među evropskim zemljama i tranzicijskim zemaljama Evrope i centralne Azije po težini otvaranja firme.

“Posebice treba uprijeti prstom u djelovanje sudova. Primjerice, uzalud je RS uvela šaltersko poslovanje, BiH je zadnja po Doing Businessu jer se stanje zemalja gleda prema stanju u njihovim glavnim gradovima“, ističe Domljan.

Pad trgovačke aktivnosti u Hrvatskoj

Što se tiče zemalja u regiji, prema podacima privrednog registra, broj trgovačke aktivnosti u Hrvatskoj od 2014. do 2016. godine bilježi pad.

U Hrvatskoj je u posljednje tri godine odjavljeno 32.822 obrta, dok je prijavljeno 28.276.

“Iako je trend godinama negativan, odnosno na godišnjoj razini veći je broj odjava nego prijava obrta, u posljednjih par godina taj trend je blaži, odnosno razlika odjavljenih i prijavljenih obrta se smanjuje“, naveli su iz Hrvatske obrtničke komore.

U Srbiji su brojke trgovačke aktivnosti, čini se, najstabilnije od navedenih zemalja.

Po podacima Agencije za privredne registre Republike Srbije, u periodu 2014-2016 je osnovano 24.818 privrednih društava i prijavljeno 96.151 preduzetnik, a obrisano je 7.442 privredna društva i 82.071 preduzetnik.

Po riječima ekonomskog analitičara Damira Novotnyja u tržišnim ekonomijama je uobičajeno da se firme osnivaju i zatvaraju . Po njemu je bitno je da ima više otvaranja nego zatvaranja.

“Na primjeru Njemačke se taj fenomen može najbolje vidjeti u kojoj se godišnje otvori oko 10.000 firmi više nego što se zatvori. Osnivanje poduzeća je rizičan posao. U našoj regiji poduzetništvo nije na cijeni te se ljudi vrlo teško odlučuju na ulazak u taj rizik, najčešće zbog toga što su ostali bez posla te su prisiljeni ulaziti u poduzetništvo. Mladi ljudi se radije iseljavaju u razvijene zemlje u kojima postoji ekonomska propulzivnost“, ističe on.

U regiji nema dovoljno izvora početnog kapitala

Evropska unija, tvrdi, potiče osnivanje firmi, posebno malih i srednjih, kako bi se povećala ekonomska dinamika i ubrzao ekonomski rast. Navodi da su ti poticaji osigurani kroz strukturne i investicijske fondove te nacionalne programe pojedinih zemalja.

“U ranim fazama osnivanja pomoć pružaju i fondovi rizičnog kapitala, a kasnije investicijski fondovi – privatni i institucionalni“.

U zemljama regije, ističe Novotny, nažalost, nema dovoljno izvora početnog kapitala niti privatnih fondova rizičnog kapitala koji bi pomagali poduzetnike u ranim fazama osnivanja.

“Danas međutim postoje internetske platforme za prikupljanje kapitala za početak rada, ako postoje dobre poduzetničke ideje novac se može pronaći“, zaključuje.

Tako je u Sloveniji i Hrvatskoj već nekoliko projekata uspješno finansirano kroz internetsko prikupljanje početnog kapitala.

Izvor: Al Jazeera