Kad se srbuje trubama, a djeca liječe SMS-om

Piše: Dragan Bursać

Republika Srpska, neustavno i nelegalno obilježava samoproglašeni dan entiteta 9. januara. I nije to ništa čudno, niti strano, ako znamo da živimo u zemlji koja nije u stanju provesti odluke ustavnog suda BIH i Tužilaštva iste te države.

Dodik na krilima nacionalizma, neodgovornosti i anarhije, uz prateću svitu, planira za 9. januar održati ni više ni manje nego vojnu paradu. I dok se dječica smrzavaju u mlakim i hladnim stanovima, dok ljudi masovno napuštaju RS, u maniru sjevernokorejske familije Kim, predsjednik manjeg bh. entiteta pravi militaristički seoski spektakl.

I to ne bilo kakav spektakl. Biće to jednonacionalna, preciznije jednoreligijska inat-fešta radnog naziva “Pravo(na)Slavlje”, kojim se vrijeđa svaki Bošnjak, Hrvat, ostali ili čak i Srbin, koji se kao pravoslavac ne izjašnjava.

A, raskukali su se svi kako bijela kuga hara Republikom Srpskom. Udara se u prsa i iskusan demograf i mladi novinar, kad shvati kako je Republiku Srpsku od rata na ovamo napustio svaki treći stanovnik. Od Kanade do Australije, što bi svirac rekao. Od Njemačke do Slovenije, demograf bi dodao. Od Beograda do Novog Sada, očajnik bi poentirao. Još preciznije, dolina plača, koja će 9. januara slaviti nekakav dan nezavisnosti, “od sreće” je izgubila čitavu jednu generaciju. Pojela je bijela kuga.

Paralelni svijet

Da, da, to je ta Republika Srpska, paralelnog sistema, institucija i življenja. To je taj “prosperitetniji” entitet, u kojem je jedino bijeda i nepismenost konstanta. To su ti veliki Srbi, što su otjerali ono malo misleće mladosti, da se više nikada ne vrati u tamni vilajet.

To je taj tzv. dan nezavisnosti, koji će se slaviti za našu crkavicu 9. januara, dok entitet od bankrota (još uvijek) čuva MMF. A, taj dan nezavisnosti, kad smo kod njega, ne priznaje niti rukovodstvo RS-a, koje je ispoštovalo odluku Ustavnog suda, pa se namjesto krsne slave i dana republike, održava nekakva sekularna manifestacija, koja je sama sebi svrha.

A, sve je to, dabome, samo vrh ledenog brijega u paradržavi. Uz hiljade zastavica, kako i dolikuje svakom totalitarnom režimu, paradiraće vojnici??? Kakvi sad crni vojnici?

Pa, eto, Milorad Dodik, bez krize, ne može da živi. Nije mu bilo mrsko zatražiti učešće Trećeg pješadijskog puka Oružanih snaga BiH u šaradi-paradi, koliko god to sumanuto i protivustavno zvučalo. I kao da to nije sve, poručio je, pazite sad “da će se, u suprotnom, smatrati da su Oružane snage BiH neprijateljski nastrojene prema Republici Srpskoj.”

A u državi koja ga nije u stanju dovesti na obično saslušanje – Može mu se.

Nego, šta ako ne bude parade Oružanih snaga? Ma ništa za to. Show Must Go On. Koliko god bio jeftin, licemjeran i skrnav.

Velika parada

Organizatori u maniru latinoameričkih karnevalista vele kako će stotine učesnika – policajaca, vatrogasaca, pripadnika Civilne zaštite, kulturno umjetničkih društava, pa čak i bajkera paradirati od zgrade entitetske Vlade do gradskog trga. Jer parade mora biti! Pa makar sve ličilo na trećerazrednu seosku koledarsku pokladu.

Sviraće stotinu trubača na Trgu Krajine, doći će pjevaljke sa one strane Drine, a gospodar Vučić je najavio slanje svoje ikebane Tomislava Nikolića, kome će ta paraparada, taman, biti usputna stanica između Sarajeva i Beograda.

U cjelodnevnom programu učestvovaće više stotina izvođača, dječji horovi, folklorni ansambli, muzičke grupe, lokalni solisti. Centralni događaji biće Svečana akademija u dvorani Borik…

Zabava možda jeste seoska, ali su cijene gospodske. Jer, niko Dodiku neće džaba doći na ovu ilegalnu žurku. Srbovanje je uvijek imalo svoju cijenu. I po pravilu, faktura se stalno, iznova i iznova, sa malim zakašnjenjem, ali paprenom kamatom ispostavljala narodu. Narodu, koji je svojim izborom, inercijom, konformizmom i strahom bio pasivni promatrač zlostavljanja ovog i svih prethodnih režima od početka 90-ih.

Tako je bilo oduvijek. Narod se liječi o svom trošku, a ono najvrijednije, djeca, e ona su prepuštena sevapu telekom operatera i njihovim uslugama humanitarnih telefona. U stvarnosti, doslovno djeci plaćamo liječenje prošnjom, moljakanjem, žicanjem, povlačenjem za rukav, kucanjem SMS-a i to sve dok vlast baca pare na opskurne parade, pjevaljke, hepeninge, referendume i ostale besmislene aktivnosti.

Cijena zabave

E, sad ostaje da se vidi koliko ta parada košta. Primjerice, izgradnja Centra za prevenciju razvojnih teškoća za majku i dijete u Banjaluci košta 1,3 miliona maraka. Svi zajedno smo SMS akcijama i donacijama prikupili oko 1,2 miliona. Nedovoljno. A, koliko bi se prikupilo novca da nije bilo neustavnog referenduma? Oko dva miliona maraka. Koliko bi se prikupilo da nije bilo seoske parade i hoćemo li ikad saznati visinu iznosa? Teško. A djece nema. Na žalost, sve manje ih se rađa. Jer, možete srbovati do besvijesti, ali ćete se teško odlučiti na dijete u entitetu sa SMS sistemom zdravstvene zaštite.

Tako vam je to dragi moji u licemjernoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, gdje se srbuje tuđim trubama, u kojoj se kuka nad čitavim izumrlim gradovima, koje je bijela kuga pojela u zadnji dvadeset godina, a gdje se mladi tjeraju iz zemlje. A zašto je to tako? Pa vidite, Republika Srpska je entitet koji je umislio da je država, u kome limeni orkestri glume vojsku, kontejneri socijalne ustanove, a SMS doniranje odmjenjuje zdravstveni sistem.

Origami država, koju su zameli snjegovi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera