Kad sportisti okončaju karijeru: Grade stanove, otvaraju kafiće, pekare…

Bivše hrvatske zvijezde Ivano Balić i Ivan Metličić osnovali su rukometnu akademiju (RK Bali? & Metli?i?)

Nekada su bili ambasadori sporta svoje zemlje i zadovoljavali se mrvicama sportske slave. Generacije jugoslovenskih nogometaša iz vremena Beare, Stankovića, Čajkovskog, Šekularca, Zebeca, Bobeka, Vukasa, Katalinskog ili košarkaških legendi Daneua, Koraća, Đerđe, Plećaša, Tvrdića… imale su  privilegije da ih vole mase i poštovanje države, obično izraženo u obezbjeđenju državnih stanova kao takozvanih izuzetnih sportista.

No, to je bilo predtržišno vrijeme. Dok je bilo slave, bilo je i života. Većina njih je ostala na tim “početnim” položajima, jer, naprosto, “takva su bila vremena”. Najbolji primjer tog vremena mogao bi biti Vladimir Beara, u svoje vrijeme, 50-tih godina prošlog stoljeća, najbolji golman svijeta. Za ženidbu je nagrađen od Hajduka s tadašnjih 1.000 dinara, protivrijednost pečenog janjeta, a tokom karijere znao je biti i gladan. Iako je igrao u Crvenoj zvezdi, pa i u Njemačkoj, sve je to bio “goli amaterizam”.

“Da sam se rodio 20 godina kasnije, u vrijeme Olivera Kahna, koji je zaradio 250 miliona, ja bih mogao dobiti duplo više”, izjavila je svjetska nogometna legenda, čije su odbrane na golu poređene s onim od slavnog Sovjeta Lava Jašina.

Brzo zarađeno, još brže potrošeno

Ili nogometna legenda Stjepan Bobek. On je prepričavao kako su im za medalju na Olimpijskim igrama u Helsinkiju daleke 1952. godine obećali po 500 njemačkih maraka, a onda je “nagrada” spala na 300 maraka, jer je trebalo nešto dati i drugim uspješnim olimpijcima.

Današnji  sportisti ove regije svjetske su marke u nogometu, košarci, tenisu…  Izuzetan status u sportu najviše duguju sebi samima, a zarade su  im ogromne.

Među njima ima i onih koje je snašla sudbina izražena u engleskoj poslovici “Money easy come, easy gone” (novac koji je brzo zarađen brzo se i potroši). Oni su bankrotirali uglavnom zbog loših savjetnika, a dijelom i zbog nakaradnog  razmišljanja kako je novac sam po sebi dovoljan za dobar  biznis.

Uz “primarni  posao”, aktivni sportisti već tokom karijere, ili odmah nakon njenog završetka, pokreću privatni biznis, obično van sportske sfere. Poriv je želja za dodatnom zaradom i povećanjem  kapitala. Sportske karijere su gladijatorski intenzivne i kratke, pa treba živjeti i poslije te obezbijediti egzistenciju porodici.

Većina aktivnih sportista na zalasku karijere i “penzionera” svjesni su da im u uvjetima strahovite tržišne konkurencije ne pomaže “slava”, već se ponašaju kao “obični” poduzetnici pod tržišnim kišobranom. Ako “padnu”, niko im drugi ne može biti kriv, osim njih samih zbog pogrešnih investicija.

Zgrade, kuće, vile… plus reklame

Nogometaš Edin Džeko je jedan od mnogih koji zarađeni kapital nastoji oploditi kupovinom nekretnina. Poznato je da je u centru Sarajeva kupio zgradu Šipad komerca, stan u Ferhadiji, kuće na Poljinama. U Hrvatskoj Džeko je u dubrovačkom hotelsko-turističkom naselju Babin kuk kupio vilu.

Zanimljivo je da je s prijateljem i kumom, bivšim bh. reprezentativcem Senijadom Ibričićem, izgradio turistički objekat u Grljevcu kod Splita. Riječ je o zgradi sa šest stanova, koji su, kako je objavljeno, brzo prodati.

Ibričić u Sanskom Mostu ima kafić i balon-dvoranu, u kojoj djeluje dječija nogometna akademija, koju vode njegovi nekadašnji nogometni prijatelji i članovi porodice.

Zvijezda Juventusa Miralem Pjanić vlasnik je luksuznog stana u Sarajevu, kuće u rodnoj Kalesiji i drugih nekretnina. On posjeduje i vilu u Neumu, kao i nekadašnji bh. reprezentativac Meho Kodro. Osim toga, Pjanić i u Luksemburgu, gdje žive njegovi roditelji, ima nekretnine, a odličan poslovni potez napravio je izgradnjom zgrade u ovoj zemlji.

Posljednjih godina Džeko i Pjanić dodatno zarađuju i u televizijskim reklamama za najpoznatije bh. kompanije.

Građevinarstvom i prodajom nekretnina bavi se u Hrvatskoj Goran Vlaović. Dejan Savićević je u Crnoj Gori kupio nekoliko nekretnina i izdaje ih, a bio je i vlasnik jednog noćnog bara.

Dobar je biznis s vodom, ali i kafom

Zajednička ulaganja sportista nisu rijetkost.

Nogometaš Stipe Pletikosa je, u partnerstvu s bivšim suigračem iz Hajduka Ivanom Jurićem, kupio i obnovio vilu na Marjanu. Zajedno su izgradili i nekoliko stanova, čija je kvadratura veća od 100 metara.

Petar Krpan i Marko Babić osnovali su nogometnu, dok košarkašku akademiju ima Nikola Vujčić. Vrlo uspješna je i akademija dvojca najtrofejnijih hrvatskih rukometaša, Ivana Balića i Petra Metličića.

Zvone Boban ‘promašio’ s hrenovkama

Lista onih koji su ‘padali’ u biznisu je duga.

Igor Štimac je propao sa sportskom kladionicom, ali se ‘oporavio’ u biznisu s vinom i maslinama, što je bila tradicija obitelji Štimac.

Posadio je 1.700 stabala masline i 150.000 trsova vinove loze, izgradio vinariju, a uznapredovala mu je i proizvodnja maslinovog ulja.

Zvonimir Boban je dobro prošao s gradnjom stanova i kupovinom tokom privatizacije po Zagrebu, ali je izgubio veliki novac kada je preko nove firme Moja zemlja pokrenuo distribuciju hrenovki ‘Wudy’ i ‘Pavo’ za velike hrvatske trgovačke centre.

Zanimljivo je da je Boban 10 posto ove firme prodao italijanskom nogometašu Paolu Maldiniju za 400.000 eura, te isti postotak ukrajinskoj zvijezdi Andreju Ševčenku.

Već su dobro poznati poslovni promašaji hrvatskih tenisera Gorana Ivaniševića u građevinskom biznisu, Brune Orešara u privatizaciji hrvatskih kompanija i Ive Majoli u biznisu s nekretninama.

Braća Dario i Josip Šimić bave se ugostiteljstvom. No, Dario je, osim toga, vlasnik firme Aquaviva, koja se bavi flaširanjem prirodne izvorske vode, ugostiteljstvom i distribucijom kafe, a brat Josip je marketing menadžer u kompaniji.

“Još u vrijeme dok sam aktivno igrao nogomet, došao sam na ideju da pokrenem biznis s vodom. Kao profesionalni sportaš, bio sam svjestan važnosti kvalitetne vode za moj organizam”, kaže Dario Šimić.

Biznis s kafom rezultat je italijanskih poznanstava s bivšim saigračima iz Brazila. Nogometna poznanstva iz Italije Dario Šimić je iskoristio za širenje na uvoz kafe, a dugogodišnji život u Milanu profinio je njegov osjećaj za pravi espresso. Sada uvozi kafu za Hrvate, a originalna kafa po njegovoj recepturi može se popiti u hrvatskim Vivas barovima.

Apartmani i tekstilna industrija

U biznis s nekretninama ušli su i bivši bh. reprezentativci Vedin Musić i Muhamed Konjić. Musić je završio i trenersku školu, zlu ne trebalo. Trgovinom nekretninama bavi se i Elvir Bolić, zajedno s Emirom Granovom. Izgradili su apartmansko naselje “Bolgrano” u sarajevskom naselju Šip.

Granov se odlučio i za rizičniji biznis u tekstilnoj industriji. Kompanija Granoff osnovana je prije 15 godina i danas je bh. brend za visoku mušku modu, s lancem prodavnica. Zapošljava više od 500 radnika, među kojima i mlade dizajnere i modne stručnjake.

“Krenuli smo sitnim koracima, a sada smo grupacija. Otvorili smo četiri proizvodnje, nove pogone, napravili novu zgradu”, izjavio je Granov.

Za razliku od Granova, primjerice, hrvatski nogometaši Davor Šuker i Robert Jarni okušali su se u tekstilnoj branši, kreirali vlastite robne marke, S9 i RJarni, ali su, što voljom tržišta, što lošim izborom poslovnih partnera, propali.

Srbija: Tajkuni jači od asova

Specifična su iskustva srbijanskih košarkaša koji su imali novac i velike investicijske planove.

Vlade Divac, Dejan Bodiroga, Aleksandar  Đorđević, Predrag Danilović, Žarko Paspalj, Željko Rebrača i Zoran Savić, asovi s društvenim priznanjima, doživjeli su snažan otpor prilikom ulaganja u biznis.

Divac je spriječen da uloži kapital u najveću fabriku mineralne vode “Knjaz Miloš’, kao i u kupovinu lista Večernje novosti.

Iako je zaradio veliki novac nastupajući u NBA ligi, nije ga uspio ubaciti u biznis u Srbiji.

Tajkunska mreža u Srbiji nekadašnje sportske veličine uglavnom je onemogućila za veliki biznis.

Đorđević ima diskoteku, Bodiroga u rodnom Trebinju sportski centar za mlade i investira u mlinarsku industriju, a Rebrača je otvorio restoran u Apatinu.

Biznisom s vinom u Kutjevu s ocem bavi se bivši “dinamovac” Željko Adžić, a bivši vaterpolista Mislav Bezmalinović je, također s ocem, u Postirama na Braču pokrenuo posao s uzgojem plave i bijele ribe, lubina, komarči i tuna.

Bivši nogometaš Osijeka Josip Balatinac bavi se uzgojem kulena, a Vjekoslav Škrinjar u Slavonskom Brodu biznisom s trešnjama, kao i bivši “hajdukovac” Darko Miladin, koji je s bratom za biznis s voćem kupio zemljište kod Korenice. Jedan od rijetkih koji se bavi umjetninama je Varaždinac Davor Vugrinec.

Od Hasetove ‘Devetke’ do ‘Petice’

Ako bismo ih svrstali u male biznise, Mirsad Hibić u Zenici drži pekaru, Amar Osim kafić “Tuborg” u sarajevskom naselju Hrasno, Elvir Bolić restoran “Paper Moon” na Grbavici u Sarajevu, a Tarik Hodžić ćevabdžinicu “Galatasaray”, po turskom klubu u kojem je igrao.

Starije generacije pamte nogometnu legendu Asima Ferhatovića Haseta, koji je otvorio ćevabdžinicu “Devetka” na Baščaršiji, Sead Sušić je držao restoran “Stari krovovi” na Vrbanji, Nijaz Ferhatović na Baščaršiji i dalje drži ćevabdžinicu “Petica”.

Slavna ljevica hrvatske rukometne reprezentacije Zlatko Saračević i “vatreni” Alen Bokšić imaju kafiće. Bivši košarkaš Željko Jerkov zastupa italijansku kompaniju Scavolini, Zoran Vulić iznajmljuje apartmane, a Janica Kostelić ima kozmetički salon u Rijeci. Jedan od rijetkih koji se nakon košarkaške karijeru našao, vrlo uspješno, u novinarskim vodama je Zoran Čutura.

Bivši rukometni as Mirza Džomba povremeno je televizijski komentator, a okušao se u stanogradnji u Rijeci.

Izvor: Al Jazeera