Kako domaće podjele Rusiji kvare planove na Bliskom istoku

Ruski predsjednik Vladimir Putin sluša saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana tokom njihovih razgovora na samitu G20 u Buenos Airesu, 1. decembra 2018. (AP)

Za većinu vanjskih posmatrača Kremlja, ruski proces kreiranja politika je nerazumljivi monolit, sa odlukama koje donosi isključivo predsjednik Vladimir Putin, a svako neslaganje se uguši iza zatvorenih vrata.

U stvarnosti, međutim, unutar ruske političke elite, postoji znatan broj sukobljenih političkih interesa i vizija koje se redovno sudaraju. Politike su često proizvod Putina koji izvodi čin balansiranja između ovih različitih grupa.

Dvije nedavne kontroverze u veri ruskog odnosa sa dugogodišnjim energetskim rivalom Saudijskom Arabijom pokazuju da ovih dana postoje sve veće političke i ideološke podjele između dvije utjecajne grupe posebno: intervecionista sovjetskog stila i sve glasnije kohorte konzervativnih izolacionista. Tenzije između njih prijete da obore jedan od najuspješnijih aspekata Putinove bliskoistočne politike.

Prva kontroverza uključuje rusku kompaniju Novomet-Perm, podružnicu državnog fonda Rusnano i glavnog proizvođača opreme za izvlačenje nafte. U junu prošle godine, njihov generalni direktor Maxim Perelman, najavio je da su u toku investicioni „pregovori“ sa Saudijcima o potencijalnom sporazumu. Onda je u oktobru, Kirill Dmitriev, direktor ruskog Direktnog investicionog fonda (RDIF) otkrio plan za zajedničku kupovinu sa saudijskom naftnom kompanijom Aramco udjela od 30,76 posto koji pripada Rusnanu u ovoj kompaniji. Izgledalo je da je ruska strana posebno željna da sklopi ovaj sporazum.

Stagniranje ekonomije

Pokušaji da se prodaju udjeli u Novometu stranim kupcima propali su u prošlosti i ova kompanija se borila da izvuče profit usred zabrinutosti zbog niskokvalitetnih naftnih pumpi koje proizvodi.

Izgledalo je da bi sporazum sa Aramcom ne samo spasio ovog proizvođača, već bi i ubrizgao mnogo potrebnu gotovinu u rusku državnu blagajnu, pojačao njen priliv izravnih stranih ulaganja (FDI) i ojačao rusko-saudijsko približavanje.

Iako je ruska ekonomija zvanično izašla iz recesije krajem 2016, ona nastavlja stagnirati, sa stvarnim raspoloživim prihodom koji opada petu godinu zaredom i anemičnim rastom BDP-a koji će vjerovatno ostati ispod svjetskog prosjeka u narednim godinama. Ova država je također pretrpjela oštar pad u FDI-ju nakon što su zapadnjačke države nametnule sankcije Moskvi nakon pripajanja Krima 2014.

Ovaj sporazum zaista izgleda dosta unosan, posebno za rusku stranu, ali možda nikada neće ugledati svjetlo dana. Vjerovatno će ga ruski ekonomski regulator, Federalna antimonopolna služba (FAS) oboriti zbog nacionalne sigurnosti. Ova agencija je klasificirala Novomet kao imovinu od strateške vrijednosti nakon što je odbila raniju ponudu američke naftne korporacije Halilburton da kupi udio u ovoj kompaniji.

Pismo direktora Rosnjefta

U proteklih nekoliko godina, konzervativne izolacionističke snage su radile protiv otvaranja ruske ekonomije, uspješno proširivši restrikcije na FDI i strane kompanije koje rade u Rusiji. Pod njihovim utjecajem, usvojeni su amandmani na Zakon o strateškim preduzećima i Zakon o stranim investicijama koji otežavaju prodaju kompanija kao što je Novomet.

Uprkos nedavnim historijskim naprecima u rusko-saudijskim odnosima, mnogi konzervativci u Moskvi i dalje vide Rijad kao glavnog rivala u energetskom sektoru i zabrinuti su zbog njegovog bliskog saveza sa SAD-om. U okviru restriktivnih zakona i pod pritiskom određenih političkih krugova, FAS vjerovatno neće proglasiti Aramco odgovarajućim kupcem. Odbit će ga ili će odgoditi svoju odluku dok sporazum ne propadne.

Ranije ovog mjeseca, naftna firma iz SAD-a Schlumberger morala je otkazati svoju ponudu da kupi Eurazijsku bušilačku kompaniju pod sličnim okolnostima.

Regulatorne prepreke nisu jedini potencijalni problem na obzoru za rusko približavanje lozi Saud. Prema izvještajima, direktor Rosnefta, Igor Sechin, za kojeg kažu da je blizak sa predsjednikom Putinom, napisao je pismo, izražavajući svoje neodobravanje ruskog sporazuma sa OPEC-om, posebno sa Saudijskom Arabijom, da se smanji proizvodnja nafte, što, prema njemu, vrijeđa Rusiju, a pogoduje SAD-u.

U toku protekle dvije godine, Moskva i Rijad su tijesno koordinirali nastojanja da stabiliziraju cijene nafte. Najnoviji je Putinov pristanak da se privremeno pojača proizvodnja na zahtjev Washingtona da se spriječi skok u cijenama nafte budući da su američke sankcije Iranu ponovo nametnute, ograničivši iranski izvoz nafte.

Ruski predsjednik, kao i intervecionistički kamp unutar ruske vlade, vidi saradnju sa Saudijskom Arabijom na naftnom tržištu kao strateško sredstvo u svojim nastojanjima da proširi ruske pozicije i utjecaj na Bliskom istoku. Međutim, ne dijele svi unutar političke elite ovu viziju.

Sektaški sukobi

Iako je Putin uspio izbjeći u Siriji još jednu vojnu močvaru poput afganistanskog rata, mnogi članovi političke elite ostaju skeptični o potrebi da se održi značajno prisustvo u ovoj problematičnoj regiji.

Neki od ovih skeptika vide pojačanu rusku uključenost na Bliskom istoku kao potencijalno opasnu, uzimajući u obzir probleme s kojim se SAD suočio nakon svoje vojne intervencije 2003. i svoje dugogodišnje borbe da izađe iz ove regije. Sa glavnim lokalnim igračima, kao što su Saudijci i Iranci, koji se osjećaju manje ograničeni u svom antagonizmu, Rusija bi se uskoro mogla naći usred sektaškog sukoba, prisiljena da bira stranu.

Ovaj domaća neizvjesnost u vezi bilateralnih odnosa sa Saudijskom Arabijom odražava šire tenzije između dva utjecajna kruga sa suprotstavljenim pogledima o prikladnoj ulozi Rusije na Bliskom istoku i u svijetu. Na jednoj strani, zagovornici intervencionizma u sovjetskom stilu žele održati status globalne po svaku cijenu. S druge strane, izolacionisti koji odražavaju sentimente „Rusija na prvom mjestu“ užasnuti su zbog mogućeg povratka međunarodnog pretjeranog miješanja. Budući da je sve više Rusa nezadovoljno smjerom u kojem ova država ide, ovaj talas izolacionističkog sentimenta će rasti.

U toku narednih nekoliko godina, ova neizvjesnost između ova dva kampa će u konačnici odrediti do koje mjere može ići približavanje sa Saudijskom Arabijom i da li će Rusija nastaviti svoju potragu za statusom supersile u globalnoj političkoj areni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera