Kako izbjeći nove Kruščice

Incident u selu Kruščica kod Viteza izazvao je pažnju javnosti ne zbog legitimnog zahtjeva mještana da se uvaži njihov stav u pogledu projekta izgradnje mini-hidroelektrane, nego zbog sukoba mještana i policije.

Kako rekoh, zahtjev mještana je legitiman. Tvrde da nisu protiv investicija, ali da na tom prostoru, gdje se voda iz rijeke Kruščice može piti, žele vidjeti etno-sela, restorane i ribnjake. U medijskim izvještajima i izjavama mještana nisam vidio ni čuo da se osporava zakonitost dodjele koncesije.

Nadležno kantonalno ministarstvo tvrdi da je sve urađeno prema propisima, te da je provedena i javna rasprava. Mještani kažu da nije validna rasprava u kojoj je učestvovalo tek 40 ljudi od oko dvije i po hiljade stanovnika ove mjesne zajednice.

Iako se vlasnik firme koncesionara Higracona iz Sarajeva nakon incidenta nije oglašavao, u ranijim izjavama tvrdio je da će radovi početi ovog mjeseca i da se sve odvija u zakonskim okvirima. Požalio se da je prošao mnoge peripetije do dobijanja potrebnih dozvola. Mještanima je tada poručio da će u okviru projekta biti postavljena i mjerna jedinica kako bi se kontrolirala količina vode na vodozahvatu.

Protesti nisu razlog policijske akcije

Svaka mudra vlast pri donošenju odluka, pa i na lokalnom nivou, trebalo bi da povede računa o tome šta misli njeno biračko tijelo. Mještani su u ovom slučaju samo na pogrešan način pokušali ostvariti svoj cilj. Protesti nisu razlog policijske akcije. Blokiran je put, a policija ima obavezu definiranu Zakonom da izvrši deblokadu. Mnogo puta smo u BiH svjedočili blokadama cesta kao vidom pritiska na vlast. Rezultati su uglavnom bili skromni, a štete nastale blokadama nije nadoknadila vlast, nego oni kojima su pričinjenje – poslovni ljudi, putnici, bolesnici u vozilima hitne pomoći i drugi.

Protesti mještana Kruščice trajali su 20 dana. Ukoliko mještani žele istrajati na očuvanju ekoloških potencijala obližnje rijeke i izletišta, mogu ih i nastaviti, ali to bi trebalo organizirati mudrije. Blokada puteva koji su također javno dobro, povreda privatnog posjeda, oštećenja tuđe stvari i slično mogu ih samo izložiti prekršajnim nalozima i opravdanim kaznama. Ako ništa drugo ne bude dalo rezultat, oružje je olovka na izborima.

Policija je, kako se to navodi u zvaničnom saopćenju, deblokirala put bez upotrebe sredstava prisile. Istina, na snimcima koji su kolali društvenim mrežama, ne vidi se da su mještane tukli pendrecima ili drugim sredstvima koja policiji stoje na raspolaganju. Ali, očigledno je da je sila upotrijebljena, o čemu svjedoče fotografije ozlijeđenih žena. Logično je da deblokadu morate izvršiti silom, ako oni koji su blokirali odbiju da se dobrovoljno povuku. Tako da diplomatske formulacije neće doprinijeti smirivanju strasti.

Policija je u svojoj osnovi represivna, ima i druge uloge, ali one su skromnih dometa. Nažalost, vrlo često tu njenu karakteristiku bukvalno shvataju i neki građani i neki policajci.

Građani moraju shvatiti da policija nije debatni klub, a zahvaljujući aktivnostima međunarodne zajednice, koje su ponekad bile neophodne, svedeni su na ispovjednike, utješitelje i medij za ispucavanje negativne energije, što građana, što kriminalaca. Svugdje u normalnom svijetu napad na policajca je napad na državu, samo ih u BiH možete nekažnjeno šamarati. Dobro, nije baš nekažnjeno. Bude poneka uslovna. U švicarskom Davosu s antiglobalistima policajci se ne ubjeđuju, nego ih silom uklone, na protestima u Francuskoj ili Americi policija ne razgovara nego bije izgrednike.

Policajci, pak, moraju znati da sila koju im je Zakon dao na raspolaganje, ima dva kraja i da pretjerana upotreba može njih dovesti u vrlo nezavidan položaj. I u pogledu radnog statusa, ali i u pogledu prekršajne i krivične odgovornosti. Dakle, ima tu posla za službu unutarnje kontrole MUP-a Srednjobosanskog kantona koja mora provesti nepristrasnu istragu i kazniti počinitelje među policajcima ako je bilo pretjerane upotrebe sile.

Živi štit od žena i djece

Ali, ima tu posla za još neke službe i udruženja. Zašto su uglavnom žene zatečene na blokadi puta odnosno na mostu? U ratu smo se gnušali takvog čina i zvali smo ga živi štit. Na jednom od snimaka koji pokazuje stanje neposredno prije početka policijske akcije jedan muškarac pita – ‘jesu tu sve trudnice’? Zašto su malodobna djeca bila tu? Podsjećam, akcija policije počela je negdje oko pet sati ujutro. Dakle, bit će tu posla i za socijalne službe.

Očekujem da će udruženja za zaštitu ženskih prava ustati protiv nasilja koje su nad ženama demonstrirali policajci. Neka pri tome povedu računa i o činjenici da su organizatori isturili žene na most da blokiraju cestu i iz pozadine davali upute kako da se ponašaju. Neka naprave poneku radionicu na kojima će upozoriti svoje članice, simpatizerke i polaznice da moraju voditi računa o tome da ne budu izmanipulirane i da nikome ne dozvole manipulaciju njihovom djecom.   

Javnost je o ovome što se dešavalo u osvit dana u Kruščici djelomično podijeljena. Većina ne podržava mještane koliko je iz različitih razloga kivna na policiju. Manje je onih kojima je dosta blokada puteva i koji aplaudiraju policajcima na izvedenoj akciji.

Ali, postoji jedna specifičnost. Srednja Bosna i Vitez u njoj je prostor s mješovitim stanovništvom. Žive tu Bošnjaci i Hrvati, ima i drugih, ali oni za ovu ilustraciju nisu bitni. Odmah je društvenim mrežama i forumima počelo spekuliranje koje su nacije mještani, a koje policajci, je li to SDA šalje policiju na svoje neposlušnike, ili je to HDZ poslao policiju na Bošnjake.

Opasno je koliko smo ogrezli u nacionalna prebrojavanja. Takve spekulacije, pored toga što su bez osnova i nebitne za suštinu problema, mogu izazvati dodatne probleme u kvaliteti življenja ljudi na tom prostoru. Kao, manje će boljeti ako su Bošnjaci policajci tukli Bošnjake mještane. Ako je policija prekoračila ovlaštenja nebitno je kako se policajci zovu. Ako su mještani prekršili zakon nebitna je njihova nacionalna opredijeljenost.

Demokracija je čudna pojava, u njoj treba znati uživati. U protivnom, svako malo imat ćemo neku Kruščicu. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera