Kako je Front uništio crnogorsku opoziciju

Piše: Andrej Nikolaidis

Crnogorski opozicioni savez pod imenom Demokratski front u nedjelju navečer je opet održao demonstracije u Podgorici. Ali, za razliku od prošlog njihovog protesta, vi za to najvjerovatnije niste čuli.

Ne radi se samo o tome da je zločinački napad grupe Islamska država Irak i Levant na nevine ljude u Parizu (ne na Pariz, ne na Francusku, ne ni na “čovječanstvo”, kako je rekao američki predsjednik Barack Obama, nego baš na nevine ljude) povukao svu medijsku pažnju, pa se za besmislene, bizarne demonstracije u Podgorici čak ni regionalni mediji nisu interesovali.

Ne. Radi se o tome da je svako, pa i njihovi organizatori, znao da ove demonstracije neće poroditi ništa. Priča o tome da će Demokratski front silom preuzeti vlast i organizovati izbore na način na koji oni to žele završena je. Njihov napad na Skupštinu je odbijen, njihova mreža za medijsku podršku se raspala, jedino nije jasno šta od njih još traže finansijeri. Da li su oni koji su dali novac za skupi projekat preuzimanja vlasti u Crnoj Gori zadovoljni postignutim? A postignuto je, podsjetimo se – ništa.

Uz pomoć portala iz Hrvatske

Pred prethodne demonstracije Fronta regionalni mediji brujali su o onome što se sprema u Crnoj Gori. Brojne TV ekipe dokotrljale su se u Podgoricu, da uživo prisustvuju padu do tada neoborive Đukanovićeve vlasti. Demokratski front je tada odradio odličan posao u medijskoj pripremi svog pokušaja nasilnog zauzimanja Skupštine.

U orkestriranom medijskom udaru učestvovali su tajkunski mediji iz Crne Gore, dio srpskih desničarskih medija, ali i, što je najveći propagandni uspjeh Demokratskog fronta, par hrvatskih portala. To bi bio dobar zadatak za vrsnog istraživačkog novinara: kako je Front uspio da hrvatski mediji navijački izvještavaju o demonstracijama koje predvodi četnički vojvoda Andrija Mandić, demonstracijama na kojima se nose slike Vladimira Putina i Vojislava Šešelja, a momci sa kokardama pred Skupštinom peku prase?

U nedjelju navečer svega toga nije bilo. Jer, ti protesti su mrtvi i tu činjenicu ne može promijeniti ni to što lideri Fronta to odbijaju priznati. Napokon, oni su neprekidno u stanju poricanja. Odbijaju prihvatiti Đukanovićeve pobjede na izborima, pa ovaj i bez toga sastavlja vlade. Saopšte da je na predsjedničkim izborima pobijedio njihov kandidat Miodrag Lekić, a predsjedničku zakletvu položi drugi kandidat i pobjednik – Filip Vujanović.

Sad tvrde da neće na izbore koje će sprovesti Đukanovićeva Vlada – nevolja je u tome da su izbori koje će sprovesti baš Đukanovićeva Vlada jedini koji će se desiti.

Glupost koja nije iznenadila

Front je, pomenimo još jednom, pokušao zauzeti Skupštinu, što je bila glupost kakva može iznenaditi samo one koji ne poznaju kontinuitet duboko iracionalne politike te političke skupine. Nakon toga, iz Evropske unije je poručeno da se dijalog o izborima mora voditi u Skupštini. Dakle: dosta je demonstracija, sad natrag u Parlament, ali ne onako kako ste zamislili, kao predvodnici mase koja osvaja Skupštinu, nego se operite, opeglajte i nazad na posao, tamo gdje kao poslanici primate platu. A onda je Ambasada Njemačke (dakle, najmoćnije zemlje EU) u Podgorici saopštila da oni koji su izazvali nasilje moraju pravno odgovarati.

Šta je tada uradio Front? Ignorisao stvarnost, naravno. Iz Fronta su poručili kako se Njemačka informiše iz crnogorskih “režimskih medija” – da Njemačka, dakle, ima krivu procjenu o zbivanjima u Podgorici. Tako je Front ostao bez podrške tajkunskih medija. Ostatku opozicije, koji je i ranije odbio učestvovati u protestima, tek nakon toga nije padalo na pamet ulaziti u bilo kakve angažmane sa Frontom.

Dana 12. novembra CEDEM je objavio rezultate istraživanja koje je ova renomirana kuća sprovela uz podršku NATO Public Diplomacy iz Brisela i Ambasade SAD-a u Podgorici. Istraživanje, dakle, koje, ako ste politički pismeni, ne možete ignorisati tako što ćete pribjeći strategiji noja: zabijanju glave u pijesak. Prema istraživanju CEDEM-a, podrška Đukanovićevoj Demokratskoj partiji socijalista porasla je sa ionako ogromnih 42,1 na čak 45,1 odsto građana. Druga najjača politička partija u državi je Lekićev DEMOS, koji uživa podršku 10,2 posto građana. Prevedeno u mandate – da se izbori održe sutra, DPS bi dobio 40 mandata. Apsolutna većina u crnogorskom Parlamentu je – 41.

Tome dodajte šest garantovanih mandata koje imaju manjinske stranke, koje će izvjesno (i tradicionalno) formirati postizbornu koaliciju sa DPS-om, možda, a možda i ne, mandate Socijaldemokratske partije i gotovo izvjesno tri mandata koliko bi osvojila koalicija Socijaldemokrata i Pozitivne, ako bude formirana.

Ostaje još samo RS

Kako je na rezultate istraživanja reagovao Front? Tako što je istraživanje iza kojega stoji Ambasada SAD-a u Podgorici nazvao “lažnim” i “predizbornom vježbom DPS-a”. K tome, sukob Fronta sa zapadnim ambasadama u Podgorici ne završava na pomenutoj verbalnoj paljbi. Čelnici Fronta rado u javnosti govore o tajnom planu zapadnih ambasada da se Đukanovićeva Vlada zamijeni takozvanim timom B – vladom koja bi nastavila voditi prozapadnu politiku i u kojoj ne bi bilo mjesta za Front. Po tom planu, za koji u Frontu tvrde da je u međuvremenu napušten, vladu “tima B” je navodno trebao predvoditi Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine i lider SDP-a Crne Gore.

Front, dakle, zapadne države optužuje za najdirektnije zamislivo miješanje u crnogorske izbore, predizborni inženjering i kreiranje parlamentarne većine. Stvar je u sljedećem; mi ne možemo znati da li takav plan zaista postoji, ali taj plan je, za razliku od Frontovih planova, razložan i u domenu mogućeg. I, kao takav, neprihvatljiv Frontu.

Ako vam je jasno da antizapadne vlade na ovim prostorima ne opstaju nigdje, osim u bh. entitetu Republika Srpska, a dokad i tamo – vidjećemo, jasno vam je da Front i zbog toga nema nikakve šanse da osvoji vlast. Ali, to nije sve. Svojom nasilnom politikom, Front DPS gura ka apsolutnoj većini, a druge opozicione partije gura od sebe: u suštini, Front sistematski uništava izglede opozicije da, sa ovim ili onim izbornim zakonom, na sljedećim izborima osvoji vlast.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera